Kako spriječiti porodično nasilje?

Ko su najčešće žrtve porodičnog nasilja, kako ih prepoznati i kako im pružiti neophodnu pomoć, na ta i mnoga druga pitanja potražili smo odgovore od Darije Petović Bambur i Maje Raičević

Piše Marina Strugar
Foto AG
Darija Petović Bambur

Nasilje u porodici, koje se odvija kroz različite vidove psihičkog, fizičkog, seksualnog i materijalno-ekonomskog zlostavljanja, ostavlja brojne posljedice, kako kod onih koji su mu neposredno izloženi, tako i onih koji su posmatrači. Većinom smo svjesni fizičkih povreda, međutim, psihičke posljedice mogu biti mnogo teže i dugotrajnije. Najčešće psihičke posljedice kod žrtve su: napetost, nemir, osjećaj straha (za sebe, svoj život, život dragih osoba), osjećaj stida, krivice, gubitak samopouzdanja, nedostatak tolerancije i strpljenja, problem sa koncentracijom, depresija, poremećaji u ishrani, sklonost alkoholu i drogama, suicidalne misli… Djeca koja su žrtve nasilja često i sama izrastaju u nasilnike”, objašnjava nam na početku razgovora Darija Petović Bambur, voditelj programa Roditeljstvo za cjeloživotno zdravlje, udruženja Roditelji.

Da li se žrtve javljaju češće na početku problema ili kada on kulminira? Kakav profil žrtava najčešće imaju probleme sa prijavljivanjem nasilja i traženjem pomoći? Kakva im je pomoć neophodna i ko bi trebalo da im je pruži?
– Neke žrtve se obraćaju za pomoć, odlaze od kuće ili uzvraćaju istim ponašanjem. Međutim, mnoge žrtve godinama trpe, prije nego što se usude da nekome priznaju svoje probleme, ako do toga uopšte i dođe. Brojni faktori – lični, ekonomski, kulturni i socijalni, spriječavaju žrtvu da napusti nasilnu vezu. Neki od čestih razloga zbog kojih se ne odlučuju na traženje pomoći jesu strah od osude društva, nedostatak podrške primarne porodice, nepovjerenje u institucije sistema… Žrtve koje su emocionalno i ekonomski zavisne od svojih partnera vremenom nauče da trpe nasilje, ostaju u nezdravoj zajednici i žive sa nadom da će njihov nasilni partner promijeniti ponašanje, ali to se ne dešava. Glavnu ulogu u prevenciji i zaštiti žrtava nasilja svakako imaju institucije sistema: vaspitno-obrazovne ustanove, policija, centri za socijalni rad i ustanove zdravstvene zaštite. Međutim, mislim da je od presudne važnosti da razumijemo da svi mi, kao pojedinci, imamo nezaobilaznu ulogu u ovom procesu. Važno je da shvatimo da porodično nasilje, ili bilo koji vid nasilja uopšte, nije privatna stvar, već da je dužnost svih nas da reagujemo i prijavimo ga. Dužni smo da zajedno učinimo da nasilja bude manje, jer su njegove posljedice razorne za pojedince i za društvo u cjelini.
Koje mjere pomoći preduzima vaša organizacija?
– Mi vjerujemo da je, osim rada na unapređenju kaznene politike i ažurnosti u djelovanju institucija sistema, od izuzetne važnosti djelovati i preventivno. S tim u vezi smo početkom prošle godine otvorili servis podrške roditeljima – SOS Roditeljsku liniju, koja ima za cilj da roditeljima ponudi rješenja i pomoć u vaspitanju djece. U praksi se pokazalo da mnogi roditelji često pribjegavaju fizičkom kažnjavnju, jer se osjećaju nemoćnim i ne znaju kako drugačije da disciplinuju djecu. Takođe, najčešće nisu svjesni svih razvojnih posljedica do kojih takva vrsta disciplinovanja dovodi. SOS Roditeljska linija je, između ostalog, tu sa ciljem da im ponudi različite savjete i alternative fizičkom kažnjavanju, ali je osmišljena i kao mjesto podrške za roditelje, koji se suočavaju sa sve više izazova u vaspitanju koje prethodne generacije nisu poznavale – neuporedivo stresniji način života, mnogo više opasnosti, brze promjene u svijetu tehnologije koje predstavljaju dodatan izazov, i sve veći zahtjevi i očekivanja društva u pogledu postignuća u različitim sferama života. Tokom prve godine rada odgovorili smo na 332 poziva. Udruženju Roditelji se direktno u toku prošle godine za savjet, podršku, informaciju obratilo 1.427 roditelja. Osim pitanja o alternativama fizičkom kažnjavanju, neke od najčešćih tema na Roditeljskoj liniji su bile: uspostavljanje granica, upotreba tehnologije, vršnjačko nasilje, školski problemi, odnosi između braće i sestara, razvojne faze i razvojni problemi, bolesti zavisnosti, seksualnost, razvod, kako razgovarati sa tinejdžerima, problemi sa ishranom, odvikavanje od pelena, fizičko kažnjavanje, smrt u porodici…

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji br. 125, 16.02.2018.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...