Želju za hamburgerom ne možete da opravdate nedostatkom gvožđa jer bi u isto vrijeme trebalo da želite i pasulj, kupine, paradajz (takođe dobri izvori gvožđa). Ipak, ako ste zdravi i nemate višak kilograma, a osjećate intenzivnu želju za određenom hranom, udovoljite sebi jer ta želja vjerovatno ima smisla (naprimjer, banane želimo kad nam nedostaje elektrolita).
Dr Elizabet Somer u knjizi Hrana i raspoloženje (Food and Mood) objašnjava da želja za hranom uglavnom ima hormonalnu i psihološku pozadinu. Žudnja za ugljenim hidratima ima veze sa serotoninom, prirodnim hormonom koji utiče na raspoloženje, ali i reguliše unos ugljenih hidrata. Prilikom niskog nivoa serotonina osjećamo se deprimirano, iritirano, napeto, loše smo raspoloženi… i tada nam mozak javlja da pojedemo nešto što sadrži jednostavne ugljene hidrate – za brzim rješenjima posežemo jer se brzo želimo oraspoložiti. Hrana koja sadrži jednostavne ugljene hidrate poput krofni, pereca i ostalih pekarskih proizvoda najčešće predstavlja “prazne kalorije” (hrana bogata ugljenim hidratima i mastima koje nas debljaju, a siromašna vrijednim nutrijentima).
Žudnja je poput zavisnosti, s njom se teško boriti pa ako već ne možete da izdržite, jedite mudro, npr. umjesto krofne izaberite nešto od integralnog brašna (perec s kojeg ste sklonili so, slatko pecivo s grožđicama, keks sa suvim voćem, slani ili slatki kreker…). I među integralnim proizvodima ima vrlo ukusnih, a podići će nivo serotonina i umiriti vas.
Nauka je objasnila i zašto žudimo za hranom bogatom šećerom i mastima, posebno za čokoladom – to ima veze s lučenjem endorfina, prirodne tvari koja proizvodi osjećaj euforije (nalik je morfijumu). Istraživanja su pokazala da je već slatki ukus komadića čokolade na jeziku dovoljan za oslobađanje endorfina i umirujući efekt.
Neuropeptid Y (NPY) još je jedna hemikalija koja se povezuje sa žudnjom: NPY učestvuje u regulaciji zaliha ugljenih hidrata pa se pojačano luči ujutro da bi naše tijelo dobilo signal za brzu nadoknadu ugljenih hidrata koje smo izgubili tokom noći. To znači da ćemo opet poželjeti palačinke, vafle, tost. S druge strane, tokom dana zbog različitih aktivnosti gubimo energiju, a s regulacijom zaliha energije povezana je neurohemikalija galanin. Kako dan prolazi, galanin se luči u većim količinama i podstiče nas na konzumaciju visokoenergetske hrane poput masnog umaka ili kakve kremaste poslastice.
Galanin raste i kad su visoki nivoi estrogena uzrokovani topljenjem tjelesnih masti radi snabdijevanja energijom (zato je galanin visok u slučaju rigoroznih dijeta). Naprimjer, miševi koje stavimo na dijetu i zatim im dozvolimo da jedu biraju masnu hranu (prosječan unos kalorija iz masti povećavaju sa 35 na čak 60 %). Stres je moćan okidač napada želje za hranom – sve od dosade do anksioznosti može biti okidač, jer hormoni stresa ujedno dižu nivoe neuropeptida Y i galanina.
.){kind=link}