Kako to rade Francuskinje

Autorka bestselera Zašto se Francuskinje ne debljaju i Kako Francuskinje uživaju u životu objavila je knjigu Francuskinjama ne treba fejslifting, u kojoj tvrdi: kada je starenje u pitanju njene sunarodnjakinje imaju drugačiji mentalni sklop u odnosu na žene iz većine drugih kultura

“Ali, život zaista počinje u pedesetoj”, kaže 68-godišnja Mirej Đulijano (Mireille Guiliano), Francuskinja po rođenju, koja se zadnjih godina skrasila u Njujorku. Nakon briljantne karijere u Americi, prvo kao glasnogovornica a potom kao menadžerka jednog od najvećih proizvođača šampanjca na svijetu, Veuve Clicqout, postala je spisateljka bestselera punih savjeta za američke žene. Njena prva knjiga Zašto se Francuskinje ne debljaju, prevedena na 28 jezika, objašnjava kako je moguće da jedemo i pijemo sve što volimo i ostanemo šlang: umjerenošću i snobizmom, što znači – biranjem isključivo rafinisane hrane i vrhunskih vina. U novoj knjizi odlučila je da “napadne” američke prijateljice, kritikujući jednu od njihovih bolnih tačaka – strast prema plastičnoj hirurgiji. Kao i sve prisutniji paničan strah od starenja. French Women Don’t Get Facelifts (tajna starenja sa stilom) objašnjava da Francuskinjama i sa 40, 50 ili 60 godina uspijeva da budu lijepe i seksi, bez vulgarnosti i magije estetske hirurgije. Mirej kaže da tajna vječite mladosti, iznad svega, leži u kulturi, stilu i ponašanju, a nikako u količini ili u brisanju bora.

“U Americi se koristi izraz stariti dostojanstveno, što očekivanja postavlja previsoko. Jedna balerina se kreće dostojanstveno, graciozno, pokreti mladih posjeduju lakoću koja vremenom blijedi i nestaje. Zbog toga preferiram izraze držanje ili ponašanje kada želim da objasnim da žene stare lijepo zahvaljujući njihovoj sigurnosti u današnjem svijetu, jednoj odlučnosti koja čini da budu sretne što žive dobro i u drugom dijelu života”, objašnjava Mirej. Ističe da su Izabel Iper, Žilijet Binoš, Ketrin Danev pravi primjeri onoga o čemu govori, koje treba da slijedimo i da se na njih ugledamo. “Problem američkih žena je što se u tridesetoj počnu osjećati staro, a glavni krivac je društvo koje postavlja nedostižne primjere savršenosti. Daju se savjeti koji ne koriste ili čak štete duhu i tijelu, časopisi su puni premladih, anoreksičnih modela koji reklamiraju odjeću, šminku, nakit nedostupne srednjoj klasi. Priroda nam nije dala mogućnost da budemo zauvijek mlade i presmiješno je kada žene od 40, 50 ili 60 godina žele da zaustave vrijeme i da zauvijek izgledaju kao 20-godišnjakinje.”

Mirej Đulijano želi da žene znaju da je mnogo filmskih ljepotica koje izbliza nisu tako savršene kakvima žele da se predstave. Ima i među poznatim nesunarodnjakinjama onih koje se ne bore svim silama da izgledaju dvostruko mlađe, koje priznaju svoje godine i ponašaju se u skladu s njima. Na primjer Meril Strip, Joko Ono, Mijuća Prada. “Amerikanke bi se trebale da se ugledaju na Evropljanke, pogotovo kada je u pitanju ishrana, jer je mediteranska dijeta neprevaziđena. I vrlo je važno da se što ranije steknu dobre navike. O svojoj koži sam pomno počela da vodim brigu na pragu četrdesetih. Nikada se nisam mučila teškim vježbama ili sebi nešto pretjerano uskraćivala. Prihvatila sam određene navike i danas ih se držim: malo šminke, čišćenje i hidratacija kože, neizlaganje jakom suncu, kvalitetna i jednostavna ishrana (čorbe od povrća, voće, med i tamna čokolada), dobra frizura (frizer je najbolji prijatelj svake Francuskinje koja drži do sebe), mnogo vode (najbolji i najjeftiniji anti-age proizvod koji postoji), redovna šetnja, plivanje kad god je moguće i spavanje. Ako svemu navedenom dodate ljubav i smisao za humor, dobili ste savršen recept. Starost može biti zlatna, ako znamo da je odigramo kako treba.”

 

 

GRACIJA 23/2014.

Priredila Snežana Crkvenjaš

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...