Mlada ekonomistkinja Kana Tomašević već godinama je poznata na društvenim mrežama, njene preporuke se cijene jer ne reklamira ništa što i sama ne bi probala. Kana za sebe kaže da je rođenjem i srcem Crnogorka, stilom Italijanka, da je smjela, principijelna, otvorena, od malih nogu pravdoljubiva i veliki borac, odan prijatelj, “out of box” tip osobe te da joj je ljubav zvijezda vodilja u svemu što radi.
Kana Tomašević je obrazovana, predana i disciplinovana poslovna žena, pa je bila pravi sagovornik za osvrt na svakodnevnicu koja se prekraja pod uticajem društvenih mreža.
Smeta li Vam kad kažu da ste influenserka, da li biste mogli da se bavite influensom?
– Ne smeta mi kada me zovu influenserkom, prvenstveno jer je to jedan dio moje ličnosti koji sam sama izabrala da predstavim na društvenim mrežama, a i dobar dio javnosti zna me isključivo iz tog domena. Međutim, više volim kada me prepoznaju kao profesionalca u onome što je moja profesija i za što sam se školovala, a to je ekonomija. U svijet influensa ušla sam spontano, ne iz materijalnih razloga, kada sam počela da radim blog za jedan online magazin. Moj nemirni duh je tražio način za ispoljavanje kreativnosti i u traženju prostora na kojem bih se mogla izraziti, društvene mreže su bile logičan izbor. Moda i influens su za mene vid zabave i hobi, koji me relaksira nakon napornih dana na poslu.
Koliki je uticaj društvenih mreža na mlade, prije svega, a onda i na sve pore društva? Od ishrane, načina odijevanja, putovanja…
– Živimo u vremenu i svijetu u kojem se ljudi vode izrekom “Ako nije bilo na društvenim mrežama, kao da se nije ni desilo”. Društvene mreže imaju ogroman uticaj na sve pore društva, a posebno na mlade koji još uvijek nijesu potpuno fomirali sistem vrijednosti. Društvene mreže trenutno su sve, samo ne društvene. Naprotiv, postale su mjesto ispoljavanja različitih frustracija, mjesto na kojem se privatni život servira na tacni, postale su zamjena za stvarni život. Živimo komercijalizaciju interneta i formiranje jednog novog virtuelnog svijeta koji je poput “džungle”, a čiju glavnu osnovu čine društvene mreže, gdje smo samo jedan klik od povezanosti sa skoro cijelim svijetom u bilo kom trenutku, što, po mom mišljenju, ima i izuzetan adiktivni potencijal. Pretjerivanjem u korišćenju mreža s vremenom se gubi kontrola u vremenu i ponašanju. Jurnjava za lajkovima, prijateljima, pratiocima dovodi kod omladine do posebnog osjećaja zadovoljstva. Kao karcinom kome je sve više energije neophodno da bi rastao, tako i društvene mreže traže svoju energiju u obliku što više postavljenog materijala – komentara, fotografija iz svog života, itd. Tehnologijom smo dobili neke stvari, ali gubimo ono što je mnogo bitnije, a to su bliskost i emocije, jer osjećanja ne mogu da se dobiju jednim klikom. Još jedan problem je upoređivanje s onim što se plasira na mrežama, a to su upravo stvari koje ste pomenuli: ishrana, način odijevanja, putovanja. Kada mladi odaberu da se porede sa ljudima koje znaju samo online, neminovno gube bitku. O tim ljudima znamo samo ono što vidimo na društvenim mrežama, a na internetu su mahom najljepši aspekti tuđih života. Mladi često miješaju fragmentisane slike savršenstva sa stvarnošću, porede se sa njima i usljed toga se osjećaju nezadovoljno, neadekvatno i nesigurno. Ovim se stvara začarani krug, iz kojeg je jako teško izaći.
Mislite li da je danas na cijeni autentičnost ili se više cijeni utapanje u masu?
– Čini mi se da današnje društvo više cijeni utapanje u masu i da, na neki način, guši pojedinca koji ima hrabrosti da bude autentičan i istakne se. Naučno je dokazano da je najefikasnije kontrolisati ponašanje mase. Danas je teže nego ikada ranije dobiti bitku za sopstveni identitet i ne postati masa. Biti svoj, biti autentičan, kakav god da si, po mom mišljenju trebalo bi biti prirodno stanje uma koje se ne podvrgava nikakvim trendovima. Međutim, imamo i dosta situacija u kojima određeni pojedinci na silu žele biti drugačiji. Biti autentičan ne znači ni to da si prisilno drugačiji od ostalih, ne znači trošiti i zadnji atom snage na stvaranje razmišljanja i djela koja su u suprotnosti sa okolinom da bi na taj način dokazali svoju autentičnost. Dakle, biti autentičan prirodno je stanje života i uma, to ili jesi ili nijesi. Autentičnost je danas ugrožena i ljudi se plaše da budu drugačiji. Kada pojedincu društvo plasira nedostatak ukusa i nedostatak izbora, ono ga ujedno i ugrožava. To se s vremenom može promijeniti, onda kada budemo imali dovoljno autentičnih pojedinaca koji će praviti svoje izbore i istrajavati u njima, pa makar i po cijenu da budu sami.
Jeste li pristalica uključivanja čitave porodice i snimanja svih detalja iz života zarad broja pregleda?
– Nijesam pristalica teorije da bilo što radimo radi broja pregleda, a posebno ne kada se to odnosi na snimanje svih detalja iz života. To ne znači da je moj stav ispravan, niti da su ljudi koji to rade loši, jednostavno to nije nešto što biram da se nađe na mom profilu i svako plasiranje takvog sadržaja je možda pomalo neukusno.
Isto tako, ne znači da ne živim život, već samo da sam izabrala da ga živim za sebe i da ga ne prikazujem široj javnosti. Svi koji me znaju privatno, znaju i koliko sam vezana za porodicu, posebno za oca.
Može li influenser sačuvati privatnost?
– Privatnost se može sačuvati i kada se bavite infuensingom, što pokazujem i na sopstvenom primjeru. Naravno da određeni dio publike zanima i taj aspekt našeg posla, da li ćemo da prikažemo privatnost ili nećemo. Moj izbor je ovo drugo. Ako si istinski srećan, srećan si za sebe, za to nije potrebna publika.
Koji je Vaš primarni posao, nastavljate li s obrazovanjem?
– Kao što sam rekla, po profesiji sam ekonomista i bavim se EU fondovima u državnoj administraciji. Kada sam završila fakultet, ideal mi je bio da radim za svoju i našu Crnu Goru, pa sam u skladu s tim pronašla ono u čemu sam odlična. Pristalica sam toga da se uvijek treba ulagati u obrazovanje, da to nije trošak već investicija. U skladu sa tim, osim završenih osnovnih studija, završila sam i Discover Management Programe na IEDC Bled School of Management, zatim International Summer University na bečkom Wirtschaftsuniversitätu, osnovni kurs računovodstva. Pohađala sam brojne obuke kada su evropski fondovi u pitanju, a trenutno sam dio online treninga Koučing kompetence za menadžere – powered by somatic sjajne Jelene Vuletić, koji polazi od toga da se liderske i menadžerske vještine mogu naučiti i otjelotvoriti kroz fizičko stanje. Osim toga, bila sam dio stipendijskog takmičenja Rome Business School Belgrade, za koje je od skoro 300 prijava odabrano 30 pojedinaca. Pružena mi je mogućnost da kroz nagradu u vidu umanjene školarine pohađam njihov Executive MBA program, međunarodnu poslovnu školu.
Šta Vama lično predstavlja obrazovanje, mislite li da je neraskidivo vezano za uspjeh?
– Obrazovanje smatram izuzetno važnim za lični rast i razvoj, nešto što je posebno važno da bi žena bila samostalna. Međutim, ne mislim da je neraskidivo povezano sa uspjehom. Uspjeh je pojam koji svako od nas pomalo drugačije shvata, ali ako želite da uspijete u nečemu, apsolutno nije dovoljno ni samo obrazovanje, kao ni to da samo želite uspjeh. Non-stop na internetu slušamo razne life koučeve koji nam govore “mislite pozitivno, mislite o tome, zakon privlačenja univerzuma će vam to donijeti”. Neće! Neće vam zakon privlačenja donijeti ništa u životu ukoliko ne preduzmete akciju. Moj put uspjeha uvijek je bio onaj teži, što je sam uspjeh učinilo slađim. Kad ideš težim putem, naučiš što je prava motivacija, a kada dobijem motivaciju, onda je lakše savladati i prepreku.
Koje vrijednosti promovišete na društvenim mrežama, jeste li apsolutno saglasni sa svim što reklamirate?
– Trudim se da pratiocima sebe prikažem onakvom kakva jesam i da nema razlike između onoga što vide na fotografijama i toga kada me vide uživo, jer sam se uvijek vodila time da je bolje da me ne vole zbog onoga što sam, nego da me vole zbog nečega što nijesam. Reklamiram samo ono što lično koristim i iza čijeg kvaliteta mogu da stanem, pa se iz tog razloga prihvatam samo angažmana koji su u skladu sa mojim ličnim principima. Krug ljudi sa kojima sarađujem je izuzetno mali, a naročito volim da podržim domaće preduzetnike. To smatram najljepšim vidom patriotizma, tu podršku sopstvene ekonomije i podršku daljnjem razvoju.
Postoji li nešto što nikada ne biste reklamirali, i zašto?
– Za novac se danas radi dosta toga, a ja jednostavno ne želim sebe da gradim u tom pravcu, jer ovo nije moja primarna profesija niti me egzistencijalno obezbjeđuje. Samim tim, zaista ne mogu sebi dozvoliti ništa što nije u skladu sa mojim principima. Tako da nikada ne bih sebi dozvolila reklamiranje sadržaja koji imaju za cilj da pozitivno predstave bolesti zavisnosti, kao recimo kocku. Tu je u igri ogroman novac, ali polazim od toga da ne bih voljela da u svojoj porodici imam nekog ko to radi, pa samim tim nije ispravno da pozivam druge da rade ono što ni sama niti činim, niti smatram ispravnim. Influenseri i javne ličnosti imaju veliku odgovornost kada su ovakve stvari u pitanju, pa tu vrstu odgovornosti treba pravilno i iskoristiti.
View this post on Instagram
Konzumeristička društva se fokusiraju na spoljni izgled. Lijepo upakovane stvari se prodaju, a manje atraktivnoj ambalaži se ne provjerava sadržaj. Čini li Vam se da je tako i s odnosima u društvu?
– Nažalost, tako je. Previše se pažnje posvećuje spoljašnjosti, dok veoma malo ljudi razmišlja o istinskom radu na sebi. Digitalna era i društvene mreže otvorile su jedan ogroman prostor vrlo nejasnog vrijednosnog sistema i društvenih pravila. Pravi uzori ovog društva postali su kriminalci, korumpirani političari, starlete i slično. Na starije generacije, sa već formiranim sistemom vrijednosti, ovakav sadržaj ne može imati neki veći uticaj, dok je za mlade poguban.
Na koji način biste radili na popularizovanju obrazovanja?
– Da bi se obrazovanje popularizovalo, potrebna je sinergija svih institucija koje imaju ključnu ulogu u ovom procesu. Obrazovne institucije, bilo da su to škole, univerziteti, jezički centri ili kursevi, moraju pronaći efikasne načine da privuku nove studente i izdvoje se iz mase. I privatno i na mrežama ukazujem na značaj obrazovanja. Ako moj primjer slijedi bar jedna mlada osoba koja je na životnoj raskrsnici, ja sam srećna. Veoma je važno da, koji god vid obrazovanja izabrali, budemo svjesni da biramo ono što volimo, a da ono što izaberemo kao profesiju radimo najbolje što umijemo.
Da imate vlast na jedan dan, kako biste je iskoristili?
– Da imam vlast na jedan dan, mada nijesam sigurna da bih je poželjela, iskoristila bih je da moju Crnu Goru učinim boljom i prosperitetnijom zemljom za život. Da objasnim ljudima da je jedina podjela na dobrog i lošeg čovjeka, da dam svim građanima priliku da rade, zarađuju i lijepo žive od svog poštenog rada. Da se penzioneri osjećaju poštovanim, jer su oni gradili ovu državu. Da u Crnu Goru vratim najbolje među nama i da je sa njima uvedem u evropsku porodicu, gdje joj je mjesto oduvijek. U tom jednom danu voljela bih da predvodim narod koji voli i poštuje Crnu Goru, koji je svjestan da živi u najljepšoj zemlji na svijetu, u tom jednom danu voljela bih da vidim ljubav, suživot i toleranciju. Voljela bih da taj jedan dan moje vlasti Crna Gora bude zemlja u kojoj je sramota lagati, u kojoj nema izdaje i u kojoj su oni koji ne poštuju njene zakone u zatvoru.
GRACIJA 217/oktobar 2023.
Razgovarala Dragana Đurić/Foto Vesela Mišković
Frizura Sophie’s Beauty Line
Make up Elite make up Beograd za Sophie’s Beauty Line
Haljine Itsa Couture
Lokacije Sophie’s Beauty Line, Cioccolati Italiani
