Karolina Hajduković: Britanski soj širi se lakše i brže

“Od izuzetnog je značaja ne shvatati ovaj virus olako, nemamo dovoljno informacija i moramo biti oprezni”, kaže dr Karolina Hajduković iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore

Razgovarala Marina Strugar
Foto Vesela Mišković

U Crnoj Gori su se pojavili slučajevi britanskog soja koronavirusa, što je u već teškoj epidemiološkoj situaciji izazvalo veliku zabrinutost. Naučnici proučavaju ovu mutiranu verziju, nastojeći utvrditi u kojoj mjeri je zaraznija i opasnija od prvobitnog virusa. “U referentnoj laboratoriji Charite u Berlinu metodom sekvencioniranja virusnog genoma je u sedam uzoraka poslatih iz Crne Gore potvrđeno prisustvo britanskog soja (zvanični naziv VOC-202012/01 ili varijanta B.1.1.7). Pojava novog soja nije bila neočekivana, imajući u vidu otvorenost graničnih prelaza i kompletnu epidemiološku situaciju u zemlji i okruženju. Po svojoj prirodi SARS CoV2 je inače sklon mutacijama. Postoji više hiljada različitih varijanti ovog virusa. Pojedinačne, tačkaste mutacije, u pravilu nemaju veći značaj, ali ga njihovo udruženo javljanje i kombinacije mogu učiniti zaraznijim i opasnijim. Posebno su važne promjene u S proteinu na površini virusa, imajući u vidu činjenicu da je njegova uloga da omogući vezivanje i ulazak virusa u ćeliju. Mutacije u ovom dijelu mogu uzrokovati lakšu prenosivost virusa, ali i njegovu mogućnost da izbjegne imuni odgovor domaćina. Stručnjaci su trenutno usredsrijeđeni na mali broj novih varijanti: britanski, južnoafrički, brazilski, kalifornijski, a posljednjih dana i na finski i japanski soj SARS CoV2”, kaže epidemiološkinja Karolina Hajduković i dodaje: “Novi soj je prvi put otkriven u Velikoj Britaniji krajem prošle godine. Na osnovu trenutno dostupnih i naučno utemeljenih činjenica, karakteriše ga značajno lakša i brža prenosivost, zarazniji je od 30 do 50% od prethodno dominantnog soja. Još uvijek ne postoji dovoljna količina podataka o tome da li izaziva težu kliničku sliku.”

Da li su simptomi i tok bolesti koju izaziva britanski soj drugačiji, da li je smrtonosniji?
– Za sada u kliničkoj slici nijesu primijećene specifičnosti po kojima bi mogli razlikovati jedan od drugog soja. Kod inficiranih osoba su obično prisutni već poznati simptomi: povišena tjelesna temperatura, kašalj, glavobolja, malaksalost, bol u mišićima, gubitak čula ukusa i mirisa. Kad su pitanju inficirana djeca, simptomi često izostaju ili se mogu javiti: povišena tjelesna temperatura, glavobolja, umor, bol u grlu, a neka djeca mogu imati i proliv, mučninu ili bol u stomaku. Imajući u vidu da se, u odnosu na prvobitni SARS CoV2, britanski soj lakše i brže širi, to ima za posljedicu veće opterećenje zdravstvenog sistema, pa shodno tome postoje indicije da vodi većoj smrtnosti. Međutim, ponavljam da još uvijek nema čvrstih dokaza za to. Studije su u toku.
Proširio se u preko 80 zemalja, što ukazuje na to da se brže širi. Šta kazuju brojke, jesu li mjere zaštite od prenošenja iste?
– Da. Do 18. februara 2021. godine je, prema navodima medija i javno-zdravstvenih agencija, varijanta B.1.1.7 identifikovana u 88 država širom svijeta, uključujući i 31 državu u području Evrope. Od otkrivanja ovog soja, pa do 18. februara 2021. godine, zabilježeno je oko 86.600 slučajeva u svijetu. Brojke jasno ukazuju kojom se brzinom virus u populaciji širi, ali i u kom stepenu se mjere poštuju. Činjenica je da u cirkulaciji imamo novi soj, ne treba očekivati da će se on ponašati kod nas drugačije nego bilo gdje u svijetu. Mjere prevencije kao što su pranje ruku, održavanje distance i nošenje maski i dalje su aktuelne i apsolutno učinkovite u sprečavanju infekcije novim sojevima.

“Očekujem da će vakcinacija imati značajan uticaj na postepeno rješavanje epidemiološke situacije, ali samo i isključivo u kombinaciji sa poštovanjem preventivnih mjera”

Da li novi soj virusa treba da brine i one koji imaju antitijela od prvog oblika korone?
– Istakla bih da je imuni odgovor svake osobe zaista individualan. Iako preležana infekcija do izvjesne mjere obezbjeđuje zaštitu od obolijevanja, s druge strane svaki duži boravak virusa u ljudskoj populaciji neminovno vodi do stvaranja novih sojeva. Istraživanja pokazuju da se antitijela nakon preležane COVID-19 infekcije obično u organizmu zadržavaju od 3 do 8 mjeseci, ali isto tako postoje osobe koje su oporavljene od COVID-19 a da uopšte nijesu razvile antitijela. Mi, zapravo, još uvijek ne znamo kakav je imunitet, niti koliko dugo traje, ni za prethodni, a ni za novootkrivene sojeve SARS CoV2. Od izuzetnog je značaja ne shvatati ovaj virus olako, nemamo dovoljno informacija i moramo biti oprezni. Studije ukazuju na to da osobe koje su preležale COVID-19 mogu biti prenosioci virusa, te je i s tog aspekta važno pridržavati se mjera prevencije.
Stručnjaci ukazuju na to da virus koji je prvi put otkriven u Vuhanu zapravo nije isti u većini krajeva svijeta. Znači li to da su se mutacije i ranije dešavale, ima li razloga za zabrinutost? 
– Jeste, dešavalo se i ranije. Za stručnu javnost pojava novih sojeva ne predstavlja iznenađenje. Svako živo biće se vremenom mijenja, pa tako i virus. Virusi mutiraju da bi se širili i napredovali, a za to im je naravno potreban domaćin. Širom svijeta je do sada otkriveno oko 4000 različitih varijanti koronavirusa. Pojava novih sojeva svakako jeste interesantna za nauku i možda nije razlog za paniku u široj populaciji, ali svakako jeste za veći oprez. Opravdan je i strah od daljih mutacija koronavirusa koje nas očekuju u budućnosti i koje ne moraju nužno biti opasnije, ali će svakako biti izazov kako za naš imuni sistem, tako i za efektivnost postojećih vakcina.
Da li su postojeće vakcine efikasne i protiv novog soja?
– Ohrabruje podatak da su trenutno dostupne vakcine protiv COVIDA-19 učinkovite i protiv britanskog soja. Kao što sam istakla, realno je za očekivati da se u budućnosti pojave i novi sojevi i da antitijela možda neće djelovati na mutirani virus ukoliko se dogodi više mutacija, ali naučnici širom svijeta sada ističu da imamo tehnologiju kojom bi bilo moguće prilagoditi postojeće vakcine.
Vakcine su stigle u Crnu Goru, što će umnogome poboljšati trenutnu epidemiološku situaciju. Kakva su Vaša predviđanja i čemu se možemo nadati? 
– Početak vakcinacije ne znači i skori kraj epidemije. Vjerujem da možemo biti optimistični u očekivanju da će nam vakcine dati potrebnu zaštitu. Međutim vakcina, sama po sebi, ne donosi rezultat prvog dana. Kad određeni broj ljudi bude vakcinisan, on će biti zaštićen od ozbiljne forme bolesti i smrti. Međutim, treba biti strpljiv i poštovati mjere jer uprkos vakcinaciji moramo znati da se virus i dalje širi među nevakcinisanim osobama. Istakla bih da nijedna vakcina, nijednog proizvođača, ne osigurava potpunu zaštitu. Posebno ne nakon prve doze i stoga je jako važno da i u periodu koji je pred nama vodimo računa o prevenciji.
Neka od mišljenja stručnjaka su da se normalizacija života može očekivati u drugoj polovini 2021. godine, a najvažniji preduslov za to je veliki postotak vakcinisane populacije. Slažete li se s tim, ima li mjesta optimizmu, nazire li se kraj ove pošasti? 
– Očigledno, još nijesmo dovoljno shvatili da pandemija traje i da se sama od sebe neće završiti. Bar ne onoliko brzo koliko bismo mi to željeli. Očekujem da će vakcinacija, svakako, imati značajan uticaj na postepeno rješavanje epidemiološke situacije, ali samo i isključivo u kombinaciji sa poštovanjem preventivnih mjera. Dakle, što veći broj ljudi u što kraćem vremenskom periodu bude bio vakcinisan, što bude veći broj onih koji su preboljeli i prokuženi, uz nošenje maski i održavanje fizičke i socijalne distance, to ćemo se prije vratiti u normalne tokove.
Kada će to biti i čemu se možemo nadati umnogome zavisi od nas i od činjenice da koliko brzo shvatimo i prihvatimo činjenicu da su disciplina, poštovanje mjera, zajedništvo i solidarnost, kao i informisanost iz isključivo provjerenih izvora, jedini način da ovoj pandemiji stanemo na put.

Gracija 188, mart 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...