Razgovarala Dragana Đurić
Foto Nada Vojinović, Nebojša Babić
Katarina Bogićević (23), koja se od svoje četvrte godine bavi pjevanjem, a kao glumica se dokazala u popularnoj seriji Folk, karijeru gradi pažljivo biranim koracima. Poslije učešća u šou programu Ja imam talenat, priprema se za svoju prvu ulogu u mjuziklu, a vrijedno radi i na pripremi novih pjesama. Uprkos pandemiji koja je svima poremetila planove, Katarina ne gubi vjeru u svoj umjetnički napredak i strpljivo kuje planove za osvajanje svjetskog tržišta.
Odnedavno živite u Beogradu, planirate li potpuno preseljenje?
– Obožavam Beograd. Mnogo uživam kad sam ovdje, naravno kad si okružen sa pravim ljudima koji su tu cijeli život. Dosta sam naučila od tih ljudi i upoznajem sve više Beograd, baš onako kako bi trebalo da se upozna. Preselila sam se za sada, dok se granice ne otvore i smiri ova situacija sa korona virusom, jer planiram da putujem i malo radim u inostranstvu. Želim da posjetim neka nova mjesta, da osjetim neke nove emocije i da dobijem inspiraciju za nove pjesme. Nikada nisam imala plan da budem negdje stancionirana do kraja života. Mislim da ću cijelog života živjeti na različitim mjestima, ne zadržavajući se u njima više od tri, četiri godine. A moj dom, gdje se uvijek vraćam, je u Podgorici sa mojom porodicom.
Pored Podgorice, u kojem gradu biste mogli da živite duže?
– Voljela bih u da živim Njujorku, to mi je životni san od djetinjstva. Kada se ostvari, sigurno ću ostati duže, jer mislim da bih bila prihvaćena u potpunosti i da bih mogla konstantno da rastem kao umjetnik. To je prosto muza od grada, mnogo inspiracije, kreativnosti, lijepih ljudi…
Kod Vas se uvijek nešto zanimljivo dešava, koliko nam možete otkriti o planovima za nastavak karijere?
– Trenutno radim na albumu, a prije njega ću izbaciti par singlova da publiku uvedem u album, tek onda slijedi magija. Sarađujem sa divnim i pozitivnim ljudima koji me svakodnevno inspirišu i daju mi tu neku snagu da iako je ova situacija trenutna loša za sve nas umjetnike, da se i dalje borim i stvaram. Radim takođe na novoj predstavi, čija je premijera odložena za sredinu maja zbog korone. Predstava se zove Parče brodvejske noći u režiji Radeta Vukotića i produkcije Emotion Theatre. Cijeli šou će biti predstavljen kao jedan veliki mjuzikl, gdje ćemo pjevati songove iz poznatih mjuzikala kao što su Mamma Mia, Chicago, Cabaret, Moulan Rouge, Pretty Woman, Phantom of the Opera, Hair, New York, New York…
Možete li nam reći nešto više o Vašoj ulozi u muziklu?
– Radiću zapravo više uloga i više songova u saradnji sa divnim kolegama Markom Markovićem, Jelenom Gavrilović, Ivanom Peters i Đorđem Davidom. Putovaćemo sa ovom predstavom, imaćemo turneje prvo po Srbiji, a onda se nadamo da ćemo obići bivšu Jugoslaviju. Premijera će biti uživo u Kombank Areni, a šou će se snimati i biće na internetu. Imaćemo, naravno, ograničen broj ljudi i svi će morati maske da nose jer moramo da pazimo na zdravlje svih nas i budemo odgovorni u potpunosti.
Može li se reći da je učešće u tom mjuziklu ostvarenje Vašeg sna, zbog spajanje glume i pjevanja, velike scene i putovanja?
– Definitivno jeste! Idem ka tome polako, jako i sigurno. Rastem iz dana u dan i trudim se da ostvarim taj san. Kad smo bili u karantinu shvatila sam da nisam nikako za kuću i da budem samo na jednom mjestu. Prosto taj alter ego koji je navikao da pliva kroz život i umjetnost nije bio srećan u tom periodu. Ali, evo, stvari idu nabolje, tako da sam veoma srećna.
Šta Vam trenutno predstavlja najveći izazov?
– Radim sa različitim uspješnim ljudima, koji su stariji od mene i svakog dana nešto novo naučim što je prelijepo. Rastem kao umjetnik i kao osoba iz dana u dan, veoma sam ponosna na sebe i nove projekte koji dolaze.
Rekli ste da planirate snimanje albuma, a sad su aktuelni samo singlovi i obrade. Smatrate li da su albumi prevaziđeni?
– Ne pratim trendove, radim ono što volim i to me čini veoma srećnom. Imam neki plan oko cijele organizacije kakvu sliku i koju emociju želim da prenesem ljudima. Svaki projekat, pjesma i spot je priča za sebe koja vuče ka tome kad se sve spoji zajedno u suštini ima istu poentu i priču. Sve je nekako u metaforama, pa ko želi da shvati, shvatiće.
“Pandemija je promijenila cijelu percepciju u mojoj glavi i sad se trudim da idem kroz život sa strpljenjem i da radim sve više na svojoj kreativnosti”
Učešćem i pjevanjem uživo u emisijama dobili ste priliku da Vas upozna novi dio publike. Kako birate repertoar i kakvi su komentari?
– Lako biram repertoar, ne mislim previše o tome, šta mi se pjeva te nedjelje to obično i pjevam u emisijama. Komentare na YouTube-u ne čitam, jer uvijek će biti ljudi koji će imati nešto loše da kažu, a to mene ne zanima. Radim ovaj posao jer ga volim, borim se svim srcem da prezentujem nešto kvalitetno.
Čime se vodite kada radite na novim pjesamama?
– Treba mi jednom nedjeljno da sjednem pored rijeke ili u neku šumu da napunim baterije i tu mi pukne inspiracija, tu mi se slažu kockice u glavi kako dalje i šta treba da bude. Dosta u posljednje vrijeme razmišljam o odnosima između ljudi, zašto se dešava ta ljubav i zbog čega se gubi ista. To su pitanja koja mi se vrzmaju po glavi i neka različita mišljenja koja sam čula u posljednje vrijeme i tako sklapam tekstove trenutno…
Koliko je Vama pandemija poremetila planove?
– Poremetila mi je sve planove, na početku sam se nervirala, ali prosto je na neki način lakše da se smiriš kad vidiš da su svi u istom sosu. Svima se sve poremetilo, svima je teško na globalnom nivou. Ali, baš zbog toga što sam imala mnogo više vremena nego prije, odmorila sam, sjela sama sa sobom, vidjela gdje sam i što sam, i nekako shvatila da nemam ništa od te nervoze, da je ovo sada cijeli proces građenja karaktera i pravljenja divnih stvari. Počela sam da crtam opet, za šta ranije nisam imala toliko vremena. Promijenila se cijela percepcija u mojoj glavi i sad se trudim da idem kroz život sa strpljenjem i da radim sve više na svojoj kreativnosti.
Koliko se sadašnji crteži razlikuju od prethodnih, šta Vas sad inspiriše?
– Crtam cijeli život. Tata me je naučio da crtam i jako sam dobra bila u osnovnoj školi iz likovne kulture. Gdje god sam išla i putovala nešto sam slikala. Naravno, godine vježbe su unaprijedile moj talenat. Nikad nisam objavljivala, crteži su veoma lični i poklanjala sam ih dragim ljudima. Što se tiče inspiracije, to su uvijek različiti ljudi u mom životu, njihove životne priče i onda jednog dana stavim na papir ono što mi se “zaglavi” u sjećanju.
Razmišljate li o tome da radove negdje javno pokažete?
– Možda jednog dana budem imala izložbu, ali to će se desiti sigurno negdje pod stare dane, do tada to je nešto moje lično što želim samo da podijelim sa meni dragim i bliskim ljudima.
