Katarina Ivanović: Kviling tehnika zrači optimizmom

Umjetnica iz Podgorice pronašla se u neobičnoj likovnoj tehnici i otkriva nam zašto preporučuje da je što više ljudi nauči i primjenjuje

Piše Marina Strugar
Foto Vesela Mišković

Katarinu Ivanović posjetili smo u ateljeu u centru Podgorice nakon njene samostalne izložbe u Danilovgradu. Iako se umjetnošću bavi preko 20 godina i veći dio stvaralaštva je usmjerila na tehnike ulje na staklu i lesonitu, posljednjih pet godina uspješno se bavi kviling tehnikom. “Kažu, jedno polje se zatvori i čovjek počne da razmišlja o drugim. Tako sam i ja odlučila da ostvarim dugogodišnji san i otvorim NVO kviling art Katarinine čarolije. Željela sam da prenesem drugima svoje iskustvo i znanje vezano za kviling tehniku i reciklažu. Cilj mi nije bio da se fokusiram isključivo na jednu starosnu grupu, tako da ima predškolaca, školaraca, djece i odraslih sa posebnim potrebama, mladih i starijih ljudi, penzionera… I zato nam je uvijek veselo. Uskoro spremam i nekoliko besplatnih radionica”, kaže Katarina i pojašnjava: “Kviling tehnika potiče iz 14 vijeka. Tokom renesanse u Italiji i Francuskoj njome su ukrašavali važne spise i dokumenta. U 18. vijeku proširila se u Evropu i Ameriku. U kvilingu ne postoji kopija, svaka napravljena stvar je original. Najbitnije u samom radu je da se opustite i uživate u svakom novom uvijutku. I pustite mašti na volju. Pod kvilingom se podrazumijeva rad sa papirom, koji se siječe na trakice od 1 do 6 mm, kao osnova se formira krug i lijepi na papir. I tako se ređa do željenog oblika. Tehnika zahtijeva da imate već unaprijed određeno šta ćete da radite, mislim na malo složenije radove”, kaže Katarina koja je u ovoj tehnici pronašla i izvor optimizma i dobre energije. “Voljela bih da se ljudi posvete nečemu lijepom, da slobodno vrijeme kvalitetno iskoriste, a ova tehnika im to zaista i pruža. Ne mogu vam opisati koliko se raduju kad im uručim završen rad, nekada i uz suze. To su radovi veselih boja i oblika, a svaki prosto zrači pozitivnom energijom.”
Katarina kaže da inspiraciju crpi iz porodice, djece svog brata i sestre koji su njeni najvjerniji kritičari, i prijatelja. Radove je izlagala na preko 50 grupnih izložbi, a otkad se bavi kviling tehnikom imala je dvije samostalne postavke. Inspiracije i stvaralačke energije joj ne nedostaje, ali nabavka materijala je otežana. “Moja drugarica Dara i ja naišle smo na kviling tehniku, ali nismo ništa drugo imale sem dobre volje i nekoliko papira koje smo našle u knjižari. Od svih mogućih štapića na koje sam nailazila pokušala sam da improvizujem spravicu za motanje, s obzirom da do pravih nismo imali mogućnosti da dođemo. Bilo je mnogo teže, ali volja je prevagnula i uspjela sam da dođem do divnih radova koje sada radim. Jedini problem i dan-danas su mi papiri kojih nema na našem tržištu te se snalazim na razne načine. Tako mi drugarica Dara iz Skoplja šalje par nijansi, drugarica Tanja iz Ljubljane neke druge nijanse boja, zatim priskoče i poznanici iz Srbije… Ovim putem svima zahvaljujem što me trpe, ali znam da i oni uživaju u svakom mom radu.”

Gracija 181, avgust 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...