Ko prihvata lakše smrtnost putem meditacije

Meditaciju u zadnjih par decenija u velikoj mjeri počinju da praktikuju i osobe koje boluju od težih bolesti. Međutim, meditaciju ne bi trebalo da posmatramo kao alat uz pomoć koga ljudi koji boluju od teških bolesti mogu da koriste u nastojanju da bi umanjili simptome bolesti ili zaustavili napredovanje istih. Primjenom same meditacije ljudi koji su oboljeli od težih bolesti mogu da promijene vrstu i način gledanja na tu samu bolest, isto tako meditacija može i da utiče na promjenu gledanja sopstvenog života kod tih istih ljudi.

Što se samih elemenata meditacije tiče oni se mogu pronaći u svim većim religijama. Uglavnom je to riječ o mističnim pokretima: islamski sufizam, jevrejski hasidizam, hinduistički sadhu ili kod mistika iz srednjeg vijeka. Međutim meditacija je najviše poznata u tradiciji budizma, u okviru njega meditacija predstavlja glavnu ulogu na putu spiritualnosti. Kada je riječ o definicijama meditacije po mom mišljenju jedna od najslikovitijih jeste definicija koju je izrekao tibetanski majstor Jamjang Kjence Rinpoče: ,,Kada završiš sa nekom misli i prije nego što otpočneš sa novom, zar tu ne postoji mala pauza, rupa? Odlično, produži je! To je meditacija.”

Osobe koje su teško oboljele i koje praktikuju meditaciju postaju ,,centriranije”, saosjećajnije kako prema sebi tako i prema drugima. Kod većine takvih osoba dolazi do procvata ljubavi unutar njih samih.

Postoje različiti oblici meditacije, jedna od boljih knjiga koja opisuje značaj meditacije kod teško oboljelih osoba jeste knjiga Jona Kabat Zina ,,Ozdravljenje kroz meditaciju”.

Praktikujući meditaciju teško oboljele osobe će lakše prihvatiti stvari onakve kakve jesu. Upravo to predstavlja jednu od težih psiholoških stvari kod teških bolesti.

Kod osoba, bez obzira da li je riječ o osobama koje su teško oboljele ili se radi o potpuno zdravim osobama, koje uspiju da prihvate svoju smrtnost na pravi način (uz pomoć meditacije ili bez) sam kvalitet ostatka njihovih života će se svakako promijeniti na bolje.

Sa ili bez meditacije svi mi bi trebali da postanemo svjesni svoje smrtnosti. Ona predstavlja sastavni dio našeg životnog ciklusa, isto kao i sam čin rađanja. Smrt treba posmatrati kao normalan psihofizički proces koji je neizbježan. Ne bi trebalo posmatrati na smrt kao poraz, zato što to suštinski nije ničiji poraz, niti medicine, niti nas samih, niti ljudi oko nas, smrt predstavlja zatvaranje jednog životnog ciklusa koji je došao do svog vrhunca. S njegovim krajem dolazi do pokretanja novog, drugog životnog ciklusa. Vrlo je bitno da svi mi na jedan prirodan način prihvatimo smrt kao sastavni dio naših života.

U današnje vrijeme zbog brzog načina života nemamo vremena da se okrenemo sebi, da istinski postanemo svjesni svojih unutrašnjih demona, svojih istinskih želja. Život prolazi ,,brzinom svjetlosti” dok smo mi uglavnom samo statisti u istom. Rezultat takvog življenja jeste ,,izbjegavanje” teme smrti i smrtnosti po svaku cijenu.

Zašto je to tako?

Zato što živimo u ubjeđenju da još nismo stigli do cilja, zato što uvijek jurimo neku ,,šargarepu”. Zato što nam još samo malo fali i onda ćemo biti srećni. Zato što…

Uspori, prepoznaj sadašnji trenutakosvijesti disanje, uživaj u tom osjećaju, podijeli ga sa sebi bliskim osobama. Od sada pokušaj da budeš što više prisutniji (sa ili bez meditacije), na taj način ćeš i samu smrtnost kada bude došlo tvoje vrijeme pozdraviti sa osmijehom na licu a ne sa ožiljcima na duši.

Svi ćemo umrijeti, energija će nastaviti da kruži, prihvati svoju smrtnost, zagrli život, meditiraj.

Autor : Uroš Martinović

 

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...