Priča o njoj priča je o modi prošlog vijeka: smjela, avangardna i sasvim drugačija. Koko Šanel lansirala je novi modni stil koji je bio apsolutna suprotnost tadašnjim modnim standardima. Najvažnija joj je bila jednostavnost, smatrala ju je tajnom savršene elegancije, zbog čega je ženama ponudila praktičnu odjeću, oslobodivši njihova tijela od neudobnih korzeta, glomazne odjeće i teških tkanina. Inspiraciju je pronalazila u materijalima i krojevima prisutnim isključivo u muškoj modi, odakle je preuzimala neke elemente i davala im ženstvenu notu. Često je znala reći: “Što je žena ženstvenija to je i snažnija.” Koko, koja je u modu uvela crnu boju, nije se zadovoljavala samo kreiranjem modela: odlučila je da potpuno promijeni ženski stil oblačenja i izgled aksesoara, dizajnirala je nakit, cipele, torbice, a zauvijek ostala zapamćena po ženskom kostimu (kratak, strukiran sako i suknja do koljena), maloj crnoj haljini i Chanelu No. 5, legendarnom i bezvremenskom parfemu. Koko Šanel bila je prva modna dizajnerka na svijetu koja je tržištu ponudila total look, kompletan izgled: od šešira, odjeće i obuće do cipela, nakita i parfema.
KOKO NA TROKADERU Gabrijela Bonur Šanel rođena je 19. avgusta 1883. godine u francuskom gradiću Somir, kao druga kćerka nevjenčanog para, domaćice Žane Devol i uličnog prodavača Alberta Šanela. Njena majka je lagala da je u braku i krsteći Gabrijelu dala joj očevo prezime. Imala je bijedno i tužno djetinjstvo, kao dvanaestogodišnjakinja ostaje bez majke, te otac nju i sestru prepušta časnim sestrama u domu za napuštenu djecu. “To je jedan od dramatičnijih perioda mog života. Dugo sam patila zbog toga i nisam mogla shvatiti očevu bezosjećajnost.” Kao šesnaestogodišnjakinja napušta rodni dom, prvo radi kao krojačica, zatim seli u Pariz gdje radi u noćnim klubovima kao pjevačica i igračica. Nadimak Koko dobila je pjevajući pjesmu Qui qu a vu Koko dans le Trocadero, u kafeu Trokadero na Monparnasu, a kasnije ga usvaja kao stalno ime.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
LJUBAV I ŠEŠIRI Odmalena joj je želja bila da se bavi kreiranjem i izradom šešira koji su tada bili obavezan modni detalj svake dame. Upoznala je Etjena Balzana, svoju prvu veliku ljubav i veoma moćnog čovjeka koji će joj potpuno promijeniti život. Uz bogatog nasljednika, vojnog oficira, Koko je shvatila da bi i sama mogla da postane bogata i moćna ako iskoristi pruženu priliku, a, posebno, mnoštvo značajnih Etjenovih poznanstava. Preselila je na njegovo imanje gdje je uzgajao i trenirao konje, postala mu ljubavnica i počela da kreira šešire. Tako je 1909. zakoračila u svijet mode kao kreatorka šešira, te 1913. otvorila prvi butik u Dovilu, a dvije godine kasnije modni salon u Bijaricu, uz pomoć novog muškarca u svom životu, britanskog bogataša i plejboja Artura Kapela, poznatog pod nadimkom Boy. Posao je odlično krenuo: Koko se nije zaustavila na šeširima, klijentima je nudila jednostavne, udobne i praktične odjevne predmete – prve primjerke potpuno nove mode, te ubrzo otvorila butik i u Parizu u Rue Cambon 31. Godine 1920. ime Chanel predstavljalo je respektabilnu modnu kuću s 300 zaposlenih radnika. Koko se počela baviti i visokom modom, kreirati elegantne kostime, haljine, ženske pantalone i nakit.
MALA CRNA HALJINA Prvi materijal koji je koristila za izradu odjeće bio je udobni vuneni žersej, koji je savršeno pratio liniju tijela, ali nije smatran pogodnim za modnu odjeću. Koko je svoj izbor tkanine opravdala riječima: “Želim ženama pružiti jednu mogućnost: da mogu da jedu ili da se smiju, a da se pritom ne onesvijeste.” Već tradicionalni Chanel detalji su višestruke perle ili lančići, ručne torbice sa zlatnim lančićem umjesto uobičajenog kaiša, lakovane cipele boje slonovače sa crnim obrubom…, uz praktične i široke ženske pantalone, jakne bez okovratnika koso krojenih ivica sa mesinganim dugmićima. Godine 1926. Koko je izgovorila: “Obuci crnu haljinu i budi dama”, te ponudila ženama malu, jednostavno kreiranu crnu haljinu, besprijekorno sofisticiranu i elegantnu, i što je najvažnije – višenamjensku. Mogla se jednako nositi i danju i noću. Od tada je mala crna haljina postala simbol modnih potreba savremene žene i same Koko Šanel. Naravno da su haljine postojale i prije Koko, ali ona je ta koja ih je učinila drugačijim, pretvorivši ih u modni standard. Na popularnost tog odjevnog predmeta značajno je uticala filmska diva Odri Hepbern.
MIRIS ŽENE Šireći poslovnu djelatnost, 1923. Koko lansira parfem Chanel No. 5, prvi parfem u istoriji koji nosi ime osobe koja ga je kreirala. Čarobna kombinacija mirisa majske ruže, jasmina, irisa, sandalovine i vetivera, u elegantnoj bočici u art deco stilu, obogaćena magijom broja pet, učinila je da postane planetarno popularan. Koko Šanel nije slučajno parfem nazvala tim brojem, revije je uvijek održavala petog dana petog mjeseca u godini, a prva manekenka koja bi zakoračila na pistu nosila je broj pet. Chanel No. 5 bio je i ostao omiljeni parfem svjetskog džet seta, sa slavnim zaštitnim licima: Merilin Monro, Ketrin Danev, Ali Mekgrou, Kendis Bergen, Nikol Kidman, Odri Tatu i trenutno Žizel Bundšen Koko je jednom, citirajući francuskog pjesnika Pola Valerija, rekla: “Žena koja ne koristi parfem nema budućnost”, i nesvjesno predskazala poseban trend, jer danas ne postoji nijedna modna kuća bez parfema sa sopstvenim imenom.
OSVAJANJE AMERIKE Poslije ulaska Nijemaca u Pariz 1940. godine, Koko je zatvorila svoje butike. Tokom Drugog svjetskog rata bila je u ljubavnoj vezi sa nacističkim oficirom Hansom Ginterom fon Dinklageom, zbog čega je opala njena popularnost. Povukla se sa modne scene i otišla u Švajcarsku. Kada se vratila 1954. godine, ljudi su je posmatrali kao neprijatelja, a modna industrija ignorisala. Smatrali su je izdajnikom Francuske i prijetili smrću, ali Koko je strpljivo i hrabro podnosila sve udarce i prezentovala novu kolekciju, nastalu tokom boravka u Švajcarskoj. Doživjela je ogroman uspjeh širom svijeta, posebno u Americi, gdje dobiva status modne ikone. Koko je postala tako popularna da je 1969. na Brodveju postavljen mjuzikl o njenom životu, a tumačila ju je Ketrin Hepbern. Kreirala je odjeću za slavne holivudske dive: Grejs Keli, Elizabet Tejlor i Gloriju Svanson, ali i za Marlen Ditrih, Ingrid Bergman i porodicu Rokefeler, te radila pozorišne kostime.
Imala je nepogrešiv osjećaj za biznis, svaki posao obavljala je i shvatala veoma ozbiljno. Znala je neposredno prije revije da raspara šavove i ponovo ih sama sašiti. Znala je da leži na podu ateljea: iz te pozicije je najbolje vidjela da li je svaki porub na svom mjestu, da li je sašiven po njenim strogim i preciznim naredbama. Voljela je jahanje, a nije joj se sviđalo da to radi u haljini i sjedeći skupljenih nogu, okrenutih na jednu stranu – tako su nastale jahaće pantalone. Uvijek se osjećala ravnopravnom sa muškarcima, što je rezultiralo mnoštvom revolucionarnih ideja, tada nezamislivim za realizaciju kada su žene u pitanju.
AVANGARDA Imala je veliki broj udvarača, ljubavnika i bračnih ponuda, ali se nikada nije udavala. Svojim posebnim stavom, ponašanjem i hrabrošću privukla je mnoge moćne i ekscentrične muškarce: Dali, Pikaso, Stravinski bili su fascinirani njenom pojavom i avangardnim stavovima. Koko je bila u vezi i sa ruskim plemićem Dimitrijem Pavlovičem, a za Vojvodu od Vestminstera, Hjua Ričarda, skoro da se i udala. Odustajanje od udaje objasnila je ovako: “Dosad je bilo nekoliko vojvotkinja od Vestminstera, ali samo je jedna Koko.”
Njeni prijatelji su govorili da se plašila mraka te da je zbog toga živjela u pariškom Ritzu. Do duboke starosti nije prestajala da radi, umrla je u Parizu, u Ritzu, desetog januara 1971, u 87. godini života, tokom priprema za oproštajnu kolekciju. Sahranjena je u Švajcarskoj, u Lozani, gdje njen grob čuva pet kamenih lavova (rođena je u znaku Lava i mnogo pažnje je poklanjala astrologiji). Njena modna kuća, koja je u to vrijeme ostvarivala godišnji prihod od 160 miliona dolara godišnje, i danas, pod vodstvom Karla Lagerfelda, predstavlja statusni simbol, nepogrešiv stil, prestiž i vrhunski kvalitet.
GRACIJA 31/jul 2014.
