Sportski konjički klub Budućnost, koji se nalazi na prostoru Konjičkog centra Vranac u Gornjoj Gorici, osnovan je 2013. godine. Na pet hektara smješteni su štala, ispusti za konje, manježi za jahanje i takmičenje, a uz prostor na kome se slobodno razigrava tridesetak konja, uzgajaju se i biljne kulture, što svjedoči da uz konjički sport, promociju zdravih stilova života te brižan odnos prema konjima, rukovodstvo i članovi kluba brinu i o očuvanju životne okoline. Za gotovo pet godina postojanja klub je stekao 40 članova i simpatizera, iznjedrio pet takmičara državne lige, pokrenuo brojne društveno korisne projekte te organizovao saradnju sa Zavodom za zapošljavanje Crne Gore i Resursnim centrom 1. jun iz Podgorice.
Razgovarali smo s menadžerkom kluba Draganom Grubor i sa članovima terapijskog tima kojeg čine: dipl. defektolog-oligofrenolog i reedukator psihomotorike Aleksandra Trailović-Šljivančanin, te spec. primijenjene fizioterapije Iva Tomković i Saša Milunović.
“Savremeni način života sa jedne strane pruža komfor i lagodnost življenja, dok nam je sa druge strane oduzeo vrijeme, fizičku aktivnost, igru, zabavu. Ekspanzija naučno-tehnoloških dostignuća, brzog življenja, uopšte, prosto nas odvlači od iskonskih vrijednosti koje su krasile čovjeka, zajednicu i društvo u cjelini. Zato je konjički sport višestruko koristan, prvenstveno zbog boravka u prirodi, druženja s ovim predivnim životinjama, a i veoma zahtjevnih vještina i znanja koje uslovljavaju dobru psihofizičku kondiciju. I na kraju, imamo sinergiju i komunikaciju sa partnerom koji nije čovjek, ali jeste živo biće sa svim svojim manama i vrlinama, koje se mora voljeti i uvažavati”, kaže nam na početku razgovora Dragana Grubor.
Šta pruža i koliko je važna interakcija s konjima?
– Kontakt s ovom životinjom, prije svega, pruža osjećaj smirenosti, opuštenosti, dok u isto vrijeme osjećate snagu, moć… Zasigurno mogu reći da je to uzvraćena ljubav bez interesa. Neposredni kontakt s konjem, dodir, a posebno jahanje, preporučujem kao najbolji vid antistres terapije, bez kontraindikacija. Svaki trenutak proveden u sedlu je kvalitetno utrošeno vrijeme.
Koliko konja broji ergela i koje pasmine su zastupljene?
– U našem Konjičkom centru imamo ukupno oko tridesetak grla. Ovdje su smješteni konji našeg Kluba, zatim konji tima policije na konjima i konji koji se nalaze na pansionu u privatnom vlasništvu. Poznato je da u svijetu postoji preko hiljadu različitih rasa konja. U našem centru imamo oko desetak vrsta: araber, nonius, lipicaner, englez, furiozo, mađarski sportski konj, domaći brdski konj …
Koje konjičke discipline praktikujete?
– Uglavnom je to rekreativno jahanje, a često praktikujemo terensko jahanje. Posebno je interesantno kada izađemo van konjičkog centra, recimo prostor Plantaža 13. jul (vinogradi) ili Velika plaža u Ulcinju. Često radimo dresuru, jer je obavezna kada su u pitanju ove divne životinje. Takođe se praktikuje i preponsko jahanje. S obzirom da je konjički sport kod nas još uvijek u povoju, posebnu pažnju smo usmjerili ka popularizaciji i promociji jahačkih vještina, ali i promociji zdravih stilova života i dobrih navika boravkom u prirodi i druženjem sa ovim zaista plemenitim životinjama. U tom smislu, u proteklom periodu, naš Klub je posjetilo više od 400 mališana predškolskog i oko 700 školskog uzrasta. Zatim, naše posjete školama, medijska promocija i društvene mreže, doprinijeli su da konjički centar bude značajno posjećen posebno u danima vikenda. Organizujemo školu jahanja za sve uzraste, rođendane, izlete i slično.
Na koji način odgajate, njegujete i dresirate konje?
– Uglavnom su to konji koji su kupovani u starosnoj dobi od 3 do 7 godina, koji su ujahani i dresirani. Moramo se pohvaliti i sa našim priplodima i uzgojem mladih konja. Svakodnevna briga podrazumijeva pravilnu ishranu, čišćenje boksa, četkanje, čišćenje, kupanje i timarenje konja, njegu kopita, brigu o manježima i, naravno, mnogo ljubavi jer njegovan konj je zdrav konj.
Uz organizaciju različitih radionica za djecu, važan projekat je i hiporehabilitacija za osobe sa smetnjama u razvoju?
– Rad s OSI smo započeli početkom 2014. i tokom tri godine kroz naš centar je prošlo više od 150 djece i mladih sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Provedeno je više od 2500 terapija, kao i oko 60 inkluzivnih radionica. Radnookupacioni centar je opremljen mobilijarom za ugodan boravak u prirodi, sa prostorom za nesmetano odvijanje hiporehabilitacije, hortikulturne terapije i mnoge druge radionice koje, pored radnog angažovanja OSI, služe i za organizaciju inkluzivnih radionica djece i mladih sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Takođe želim istaći da već treću godinu imamo izvanrednu saradnju sa Zavodom za zapošljavanje Crne Gore, na planu realizacije projekta Profesionalna rehabilitacija, aktivna politika zapošljavanja i zapošljavanje lica sa invaliditetom, koji provodimo zajedno sa projektnim partnerom Resursnim centrom 1. jun iz Podgorice. KK Budućnost u 2017/2018 godini provodi projekat Ruka ruci, kojeg čine dvije faze, period obučavanja i osposobljavanja učesnika projekta i zapošljavanje četiri lica na period od šest mjeseci, kao i zapošljavanje dva lica na period od šest mjeseci nakon završetka projekta. OSI će biti radno osposobljene za poslove u oblasti hortikulture sa posebnim osvrtom na uzgoj začinskog bilja, kao i terapijskog jahanja za rad sa djecom i mladima sa smetnjama u razvoju.
Ko su članovi terapijskog tima SKK Budućnost?
– Naš tim je mnogobrojan, na čelu terapijskog tima nalazi se doktorka specijalista dječje pedijatrije, a članovi su psiholog, fizioterapeuti, defektolozi (logoped, ologofrenolog, reedukator psihomotorije) i vodiči konja. Kao što vidite, u pitanju je multidisciplinarni tim i multidisciplinarni pristup što hipoterapiju i ove tretmane čini posebnim.
Aleksandra, budući da ste defektolog, koja je Vaša uloga u procesu hipoterapije?
– Kada je riječ o djeci, defektolog radi na podsticanju razvojnih sposobnosti, u zavisnosti od toga što je potrebno konkretnom djetetu. Prirodni ambijent u kojem se terapija izvodi nudi mogućnosti da se učenje dešava na način poveziv sa životom, kroz stvarna iskustva koje dijete doživi i u kojima uživa. Od velike je pomoći visoka motivisanost koju imaju djeca dok su na konju.
Šta je i šta podrazumijeva hiporehabilitacija, odnosno hipoterapija?
– Hiporehabilitacija predstavlja spoj medicine, fizioterapije, defektologije sa konjičkim sportom. Obuhvata sve vidove terapije uz pomoć konja, od kojih se u SKK Budućnost realizuju: hipoterapija, terapijsko jahanje i sportsko-rekreativno jahanje. Nastoji se da se specifični uslovi poput prisustva i pokreta konja, boravka na otvorenom i slično iskoriste u terapeutske svrhe, a konj se koristi kao terapeutsko sredstvo.
Kojim oboljenjima pogoduje hipoterapija kao metod rehabilitacije?
– Hipoterapija je namijenjena osobama, djeci sa širokim spektrom stanja, među kojima su: cerebralna paraliza, multipla skleroza, mišićna distrofija, spina bifida, poremećaji iz spektra autizma, intelektualne smetnje, smetnje vida, smetnje sluha, psiho-emocionalne teškoće itd.
Da li je prije terapije potrebno uraditi neke ljekarske nalaze?
– Za svako novo dijete koje se uključuje u program potrebno je donijeti medicinsku dokumentaciju ne stariju od šest mjeseci. Tako se dobija uvid u stanje i potrebe konkretnog djeteta. Na primjer, važno je znati da dijete nema epilepsiju koja nije kontrolisana medikamentima. To se smatra kontraindikacijom, budući da pokreti konja mogu djelovati suviše stimulišuće. Terapeuti u SKK Budućnost takođe rade određeni vid dijagnostike.
S koliko godina djeca mogu da se podvrgnu ovom vidu rehabilitacije, da li postoji starosno ograničenje?
– Smatra se da djeca mlađa od dvije godine još nemaju dovoljno razvijen nervni sistem da bi primala toliko stimulusa kojima nas izlažu pokreti konja. Međutim, potrebno je procijeniti za svako konkretno dijete da li je dovoljno zrelo za ovakvu aktivnost, naročito na uzrastu od tri-četiri godine.
Iva, kao fizioterapeut, zbog čega biste preporučili hiporehabilitaciju?
– Brojni su razlozi zbog kojih ću preporučiti hipoterapiju, a najprije bih izdvojila vježbanje na otvorenom, izvan terapijskih prostorija i multidisciplinarni pristup. Ovo su zasigurno jedinstveni tretmani u kojima istovremeno učestvuju defektolog i fizioterapeut. Ako vam pričam o psihološkim benefitima koje ovi tretmani imaju za polaznike, reći ću vam da sjedjeti na konju, tako velikoj, snažnoj i po ljepoti svakako impresivnoj životinji i kretati se u skladu sa njom, daje osjećaj vladanja i kontrole, polaznici imaju osjećaj da oni biraju, odlučuju i rade ono što ih zadovoljava. Pravilan položaj tijela jahača osiguraće i pravilan položaj glave, što će omogućiti smanjenje spastičnosti mimičnih mišića i mišića usta, što je često jedan od uzroka govornih smetnji. Ako pričam o neuromotoričkim aspektima, jahanje doprinosi smanjenju tonusa spastične muskulature, boljoj ravnoteži, mobilizaciji zglobova, pravilnim držanju i većoj svjesnosti o sopstvenom tijelu. Terapijski tretman traje 30 minuta i provodi se jednom sedmično. Svaki tretman je osmišljen i pripremljen u skladu sa mogućnostima polaznika, i ciljevima koje kod njega želimo dostići.
Saša, koji način djeluje i koji su efekti hipoterapije?
– Konj svojom kretnjom izaziva neurofiziološku stimulaciju pacijenta prenoseći 90-100 impulsa u minuti na karlicu jahača. Trodimenzionalno kretanje konja dobro simulira pokrete čovječijeg hoda, impulsi se uzlaznim putevima prenose do centara srednjeg mozga, stvarajući “pravilne” motoričke engrame kao preduslov za pravilan pokret mišića i tijela. Kroz jahanje i igru koja je sastavni dio terapijskog časa, prihvatljivije je učenje, podstiče se razvoj svijesti o vlastitom tijelu, prostornoj i vremenskoj orijentaciji, razvoj vizuelne, auditivne, taktilne percepcije kao i razvoj vizuelno-motorne koordinacije, vježbe ravnoteže i usklađivanje tijela i pokreta. Teško mi je riječima predstaviti kako izgleda rad sa djecom i konjima, reći ću vam samo da je to jedno od rijetkih mjesta na kojem se emocije tako transparentno ispoljavaju, tako otvoreno i iskreno razmjenjuju. Prevaziđeni strahovi su zajedničke pobjede, a njihove radosti i napredovanja naši ciljevi i ostvarenja.
OPUŠTANJE, ZADOVOLJSTVO I IZAZOV
“Svi smo drugačiji i svi imamo različita interesovanja, ali ako neko voli prirodu i životinje, mislim da je ovo pravi sport za njega, jer za mene predstavlja veliko opuštanje, zadovoljstvo i izazov. U školi jahanja, prije svega, učimo da brinemo o ovim plemenitim životinjama, uspostavljamo vezu sa njima, družimo se i svakog časa usvajamo neke nove vještine. Bavljenjem konjičkim sportom djeca usvajaju mnogo pozitivnih i korisnih navika. Čini nas odgovornijim i smirenijim. Jahanjem se bavim već tri godine i za ovaj sport sam se opredijelila zato što volim konje i volim da provodim vrijeme u prirodi i prostoru kao što je ovaj, sređen i čaroban”, rekla nam je članica kluba Iva Vukašinović, kada smo je pitali zbog čega bi svojim drugarima radije preporučila jahanje nego neke druge sportove.
GRACIJA 126/mart 2018.
Razgovarala Danijela Đonović
Foto Vesela Mišković
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
