Krađa vremena

Iako sam prilično organizovana i imam dosta energije, uz sve ono što mi dan donese nisam imala previše vremena da se bavim sobom. Bar sam tako mislila…

Piše Tatjana Kuljača

Koja li je tajna srećne žene? Mislim da ne postoji žena koja se u jednom trenutku života nije ovo zapitala. Posebno u onim trenucima kada ne stiže da se pozabavi sobom. Tada se, obično, osjećamo kao servisna služba svima oko nas. Čini se, bilo bi lakše izgurati sve obaveze samo da nas neko pita kako se sa svim nosimo, da pokaže da cijeni to što se, uobičajeno, podrazumijeva i da se ponekad neko sjeti da uradi nešto umjesto nas.
Skoro sam prihvatila da ta osoba, koja se brine o meni, kojoj je stalo da li sam umorna, naspavana, da li sam jela zdravu hranu, jesam li stigla da se krećem, osim od kancelarije do auta i od kuhinje do dnevne sobe, jesam li uradila nešto lijepo za sebe – moram da budem ja. Tako sam počela da kradem vrijeme za sebe – od sebe. Da se razumijemo, moj radni dan započinje u šest ujutro, a završava oko ponoći. Uguram u to vrijeme sve što treba, s tim što moram da odspavam barem jedan sat u toku dana, da ne bih uveče otišla plačući u krevet.
Iako sam prilično organizovana i imam dosta energije, uz sve ono što mi dan donese nisam imala previše vremena da se bavim sobom, bar sam tako mislila. U trenucima odmora bih gledala šta se dešava na društvenim mrežama, prijalo mi je da se “odvojim” od sopstvenog života i da nakratko zaboravim sve ono s čime se nosim. Ujutru bih uživala u miru i tišini uz neki od relaksirajućih videa kreativnih i talentovanih žena koje na svojim kanalima dijele svoja umijeća u dekorisanju, kulinarstvu, jednostavnom življenju i dubokom disanju. Kad bih došla sa posla utrčavala bih pravo pod tuš, a onda istom brzinom u krevet, na sat vremena, kako bih obnovila energiju za ostatak dana, koji se završi čitanjem knjige, dok ne zaspim držeći je u rukama.

Danas je subota, ne osjećam se kao da me je pregazila prethodna radna nedjelja. Nakon samo mjesec dana, rezultati su zaista nevjerovatni! Mentalno, kao da sam popila tabletu za smirenje. A fizički, odavno se nisam osjećala ovako dobro

Nisam se mnogo kretala, posljedice toga sam prilično osjećala. Morala sam nešto da promijenim. Iskreno, nisam imala energije ni snage da u sve ovo uguram neku fizičku aktivnost ili hobi. Zapravo, svaki moj polazak na bilo kakav vid rekreacije ili treninga, započinjao bi zbog potrebe da izgledam bolje. Jaki treninzi mi nikada nisu prijali, a sa godinama sve manje. Ubrzo bih gubila volju i mirila se sa činjenicom da već ulazim u ozbiljne godine i da mi je lakše da kupim dužu majicu, nego da vježbam.
A onda je počela školska godina sa ritmom za američke marince. Postala sam nervozna, umorna, iscrpljena i bezvoljna. Osjetila sam potrebu za kretanjem, i to ne zbog toga što će kretanje učiniti da izgledam bolje, već što mi prijaju duge šetnje uz more. Tako sam jednog jutra, u sedam sati, otišla u šetnju pored mora, umjesto da sjedim i uz vruću i mirisnu kafu gledam kreativne žene koje rade ono što vole i uživaju u životu. Krenula sam na jogu, koja čuda čini za moja leđa, umjesto popodnevne kafe. A ovog petka, umjesto filma koji sam “zaslužila da s mirom pogledam barem jednom nedjeljno”, otišla sam u školu slikanja, na tri sata.
Danas je subota, ne osjećam se kao da me je pregazila prethodna radna nedjelja. Da ste me prije samo mjesec dana pitali kad ću da se pokrenem, vježbam ili se bavim nečim što volim, vjerovatno bih vam kulturno odgovorila da mi je dan pretrpan i da nemam kad da dišem. U sebi bih bjesnila i osjećala bih se nesposobno da organizujem svoj dan tako da mi čini dobro.
Uspjela sam da reorganizujem svoje ograničeno slobodno vrijeme na način da ga ne gubim na budalaštine, već investiram u zdravlje i hranu za dušu. Nakon samo mjesec dana, rezultati su zaista nevjerovatni! Mentalno, kao da sam popila tabletu za smirenje. A fizički, odavno se nisam osjećala ovako dobro. I dalje me baš briga hoću li skinuti taj višak kilograma zbog kojeg sam ranije odlazila na treninge. Važnije mi je da se osjećam snažnije i da me ništa ne boli.
Za ovakav vid krađe trenutaka u dobre svrhe, ne treba nam žrtvovanje, već pažljivo biranje načina na koji provodimo rijetke trenutke koje sebično čuvamo same za sebe, da ne bismo poludjele, naravno. Izazivam vas da probate. Ukoliko ovaj program, na koji se danas obavežete, ne bude dao rezultate i trajno vas izmijenio i učinio srećnijim, povrat starih navika je zagarantovan. Same biramo.

Gracija 206

Možda vas zanima

Nedavno objavljeno