Priredila Mila Durić/Foto Sipa Press i AG
Rođen 21. januara 1905. kao drugo od petoro djece, Kristijan Dior bio je veoma povezan sa kućom u kojoj je rođen, vili Les Rhumbs, u Grenvilu, Normandija, te je kao zreo čovjek u autobiografiji Christian Dior et moi (Christian Dior i ja) napisao: “Imam najnježnija, zadivljujuća sjećanja na dom mog djetinjstva. Čak bih rekao da moj život i moj stil sve duguju tom zdanju i njegovoj arhitekturi.” Nedugo nakon smrti majke Madelin i starijeg brata, Diorov otac Moris bio je prisiljen da 1932. proda vilu zbog katastrofalnih posljedica koje je na njegovu tvornicu vještačkog đubriva ostavila kriza iz 1929. Zbog vrta, imanje su kupile gradske vlasti i odmah ga otvorile za javnost.
TRAGEDIJA PORODICE DIOR Iako je odrastao provodeći vrijeme po muzejima i galerijama, Kristijan Dior nije studirao umjetnost, već je upisao političke nauke. Roditelji su se nadali da će im sin postati diplomata, ali Kristijan je jedino želio da se bavi modom i crtanjem. Zarađivao je tako što je crteže prodavao modnim kućama. Kako je njegova najveća ljubav bila umjetnost, otvorio je 1928. malu galeriju u Parizu, gdje je prodavao slike Pabla Pikasa i Žana Koktoa. No, zbog krize i propasti očevog posla, bio je prisiljen da je zatvori. Godine 1930. porodicu Dior zadesila je tragedija: najmlađi brat Bernar, koji je dugo bio psihički nestabilan, postao je neuračunljiv pa su morali da ga pošalju u psihijatrijsku ustanovu. Za majku je to bilo previše, te je oboljela od raka. Isuviše demoralisana da bi se oporavila nakon operacije, umrla je 1931. u dobi od 50 godina. Bio je to težak udarac za 26-godišnjeg Kristijana. Ubrzo potom otac je proglasio bankrot, te je morao da rasproda sve što je imao, uključujući i namještaj, a Kristijan je dobio tuberkulozu. No, kako kažu, “kada Bog zatvori vrata, otvori prozor”. Diorov talent za modu počeo se iskazivati tokom tog tragičnog perioda. Prvo radi kao modni ilustrator, a potom i kao pomoćnik dizajnera.
Još je u 40-im bio kostimograf u čak osam filmova, dok je učio tajne visoke mode kao pomoćnik u ateljeu vodećih couturiera tog doba. Od 30-ih do 40-ih radio je najprije kod Roberta Pigea, sve dok ga nisu pozvali u vojsku. Godine 1942, nakon što je napustio armiju, priključio se modnoj kući Lucien Lelong, gdje su on i Pjer Balmen bili prvi dizajneri. Za vreme Drugog svjetskog rata Lelong je, kao i ostali francuski dizajneri, oblačio žene nacističkih oficira i francuskih kolaboracionista, što je bio način da se sačuva modna industrija, kako iz ekonomskih tako i umjetničkih razloga. U to vrijeme, Diorova mlađa sestra Ketrin pridružila se Pokretu otpora, ali ju je Gestapo uhapsio te je odvedena u koncentracioni logor u Ravensbruku. Preživjela je i oslobođena 1945, a dvije godine kasnije Dior joj je posvetio debitantski miris Miss Dior.
NOVI IZGLED ŽENE Osmog oktobra 1946. osnovao je vlastitu modnu kuću, uz pomoć industrijalca Marsela Busaka, magnata u proizvodnji pamuka, ali se kao njen rođendan računa 12. februar 1947. godine. Tada je prikazao prvu kolekciju, koja je u istoriju mode ušla kao New Look. Pravo ime linije bilo je Corolle (corolla ili kruna cvijeta), a izraz Novi izgled dala je Karmel Snou, glavna urednica Harper΄s Bazaara. U posao je krenuo s iskustvom kostimografa i modelara. Kreirajući pod sopstvenim imenom, redefinisao je estetiku poslijeratnog razdoblja i nametnuo svoje kriterijume, zasnovane na veličanju senzualne ženstvenosti, kakvu je uskoro na filmskom platnu proslavila Merilin Monro. Haljine sa Diorovim potpisom nastajale su kao mala arhitektonska remek-djela, silueta je naglašavala liniju tijela, a žene su izgledale poput zvijezda. Glavne karakteristike bile su meka, zaobljena ramena, naglašen struk i pune suknje. To je bilo ono što je trebalo ženama nakon ratne neimaštine.
New Look je odmah postigao uspjeh. Dior je bio pozvan u London da britanskoj kraljevskoj porodici napravi privatnu prezentaciju, a narudžbe su stizale od Rite Hejvort, Ave Gardner i vojvotkinje od Vindzora. I Marlen Ditrih bila je velika obožavateljka Diora. Čak je odbila da snima sa legendarnim Hičkokom Tremu ukoliko ne bude nosila kostime svog omiljenog kreatora. “No Dior, no Ditrih!”, bila je odlučna, nakon čega je u njen ugovor unesena klauzula da će nositi Diorovu odjeću, krzna i nakit, uz jedini uslov da se s odabirom ipak složi i reditelj. I privatno gotovo uvijek u Dioru, Marlen je naručivala čak i kašmirske muške džempere koje je plaćala po 19.000 franaka – današnjih 4.000 dolara.
OD KARDENA DO SIMONSA Koliko je Dior bio veliko ime vidi se po tome što je dvije godine nakon osnivanja modne kuće samo u pariškom sjedištu (1948. imao je sjedište u Njujorku, a od 1954. i u Londonu) tokom sedam dana nakon predstavljanja nove kolekcije primio narudžbe za 1.200 toaleta! Samo za proizvodnju čarapa i rukavica zapošljavao je 900 ljudi, a 1954. njegovo sjedište u Parizu obuhvatalo je pet zgrada sa dvadeset osam ateljea. Kristijan Dior prvi je osmislio sistem davanja licenci za izradu i distribuciju proizvoda sa njegovim potpisom, od kravata i čarapa do parfema i šminke. Kod njega je kao krojač 1946. počeo karijeru i Pjer Karden, a 1955. devetnaestogodišnji Iv Sen Loran postao je Diorov pomoćnik. Dvije godine kasnije, Dior se sreo sa Loranovom majkom Lusjen kako bi joj rekao da je odabrao Iva da nastavi njegov rad u Dioru. Ona je bila zbunjena ovom opaskom s obzirom da je Dior tada imao tek 52 godine. No, ubrzo nakon sastanka sa Sen Loranovom majkom, Dior je 24. oktobra 1957. doživio infarkt, ostavljajući firmu u haosu. Kako bi stabilizovao brend, generalni direktor kuće Žak Rue postavio je 21-godišnjeg Lorana za glavnog dizajnera. Nakon njega, krajem 60-ih, kreativni direktor postao je Mark Bohan, potom Đanfranko Fere, te Džon Galijano, neslavno smijenjen zbog grubog antisemitskog ispada, kojega je naslijedio belgijski dizajner Raf Simons.
View this post on Instagram
MIRIS ĐURĐEVKA Po nagovoru prijatelja iz djetinjstva Dior je uz prvu kolekciju lansirao i parfem. Elegantnu mirisnu esenciju od ruže i jasmina nazvali su Miss Dior i njome namirisali prostor prije revije. Ilustraciju za reklamnu kampanju – bijelog labuda sa crnom baršunastom mašnom i bisernom ogrlicom – napravio je Rene Grou, a dekorater Viktor Granpjer osmislio kutiju sa pepito-uzorkom, koji je korišten i na tkaninama u prvoj kolekciji. Tako je nastala firma Christian Dior Parfums, koja je nastavila da niže uspjehe i nakon njegove smrti. Diorovo poznavanje biljaka i ljubav prema cvijeću u velikoj su mjeri definisali nove mirise. Tokom njegovog života nastali su Diorama, kolonjska voda Eau Fraiche i Diorissimo, Diorov najdraži miris, prepun esencija durđevka, njegovog omiljenog cvijeća, upakovan u ružičastu kutiju sa bijelim rubovima, inspirisanu fasadom kuće u kojoj je rođen. Nedugo nakon dizajnerove smrti, lansirani su Diorling, Eau Sauvage, Diorella i Dioressence, mirisi uglavnom zaboravljeni i zamijenjeni brojnim novim kreacijama, kao što su Dune, Dolce Vita, J’adore, Tendre Poison… “Parfem neke žene o njoj govori više nego njen rukopis”, govorio je.
“Bio je ne samo veliki couturier nego i divan dekorater te vrhunski gurman, ali i dobar čovjek, osjećajan, darežljiv, privržen i pun humora. Povezivala nas je ljubav prema đurđevku, pa me sveprisutnost tog cvijeća na njegovom sprovodu dodatno pogađala”, zapisala je francuska plemkinja Lilijana de Rotšild, klijentica i velika Diorova prijateljica, dok je gledala njegov kovčeg prekriven đurđevkom. Na sahrani Kristijana Diora, 27. oktobra 1957, bilo je oko 2.500 ljudi, među njima i slavni klijenti na čelu sa vojvotkinjom od Vindzora. Do smrti beskrajno praznovjeran, Dior, kojem je gatara prorekla da će postati slavan i bogat zahvaljujući radu sa ženama, redovno je od 13. godine posjećivao jednu vidovnjakinju i nikada se nije odvajao od svojih talismana. U džepu je stalno imao narukvicu sa nekoliko privjesaka: dva srca, minijaturni buket đurđevka, antički novčić, komadić drveta, djetelinu sa četiri lista i zvijezdu petokraku – ukras koji je otpao sa neke kočije. Pronašao ju je na cesti 1946, dok je žurio na sastanak sa Marselom Busakom, najbogatijim industrijalcem u poslijeratnoj Francuskoj. Shvatio je to kao dobar znak i tog dana nagovorio Busaka da mu finansijski pomogne u pokretanju modne kuće. Sve što je uslijedilo odavno je ušlo u legendu.
GRACIJA 48
