Kristina i Sergej Ćetković: Iskren razgovor i razumijevanje uvijek vode dobrom rezultatu

Uskoro nas očekuje prva epizoda njihove lutkarske serije Nije A, nego molim, Sergej obećava novi album do kraja godine, dok Kristina radi na svom kulinarskom YouTube kanalu Remek jelo, koji je vrlo brzo privukao veliki broj pratilaca

Razgovarala Dragana Đurić
Foto Ilija Pejoski
Haljina Nataša Pejović
Šminka Ivana Atanasković

Sa Kristinom i Sergejem Ćetkovićem razgovarali smo o njihovim novim projektima i saznali da nas noviteti očekuju već narednog mjeseca. Dok Sergej vrijedno radi na novom albumu kojim će obilježiti 20 godina karijere, uporedo sa suprugom Kristinom priprema prve epizode lutkarske emisije za djecu Nije A, nego molim, u čiju su realizaciju uključene i njihove kćerkice Lola i Mila. Kao rezultat velike ljubavi prema kulinarstvu, Kristina je odnedavno pokrenula svoj YouTube kanal Remek jelo, koji je u kratkom roku imao hiljade pregleda, što joj je dalo vjetar u leđa da se više posveti snimanju recepata.

Sergej, ova godina je svima specifična i teška, a naročito pjevačima kojima je smanjen broj nastupa i kontakt sa publikom. Koliko Vam nedostaju koncerti i koji dio najviše?
SERGEJ: Upravo taj kontakt sa publikom koji ste spomenuli. To je najvažniji dio svih koncerata, bez kog nijedan nema emociju i suštinu. Razmjena energije sa publikom na koncertima je ono čemu teži svaki muzičar, jer mi stvaramo za ljude i imamo potrebu da svoju umjetnost dijelimo sa njima. Iskreno se nadam da će sve ovo brzo proći i da ćemo se uskoro vratiti normalnom životu i nastupima, jer samo tako sve što radimo ima smisla.
Jeste li ikad ranije pomisili da bi Vaš posao mogao ovoliko da se promijeni?
SERGEJ: Ne, zaista, ni u najluđim snovima nisam očekivao ovako nešto, i kada gledam video-zapise sa koncerata iz februara, iz zagrebačke i splitske Arene, prosto mi bude neobično kada vidim toliko ljudi u jednom prostoru, grljenje, plesanje, prisnost i ljubav. U ovom trenutku najviše želim da se sve što prije vrati u normalu i da napokon počnemo živjeti bez ograničenja.
Da li ste razmišljali o nastupu koji publika prati online, a Vi ste okruženi ekranima umjesto ljudima?
SERGEJ: Nisam, i iskreno ne bih volio da dođem u tu situaciju, kao, vjerujem, nijedan moj kolega. Nadam se da do toga neće doći, jer nikakvi ekrani i tehnologija ne mogu zamijeniti ljude, njihovu emociju i sve što sam pomenuo u prethodnom odgovoru. Za ekrane su video-spotovi, dobri filmovi. Za koncerte i nastupe ipak publika i njena energija. To nema cijenu.
Kakav osjećaj izaziva činjenica da će možda u narednih godinu-dvije to biti jedini način kontakta sa publikom?
SERGEJ: Ako baš bude moralo tako, onda će se vjerovatno naći određeni način da to funkcioniše i da ima smisla. Možda manji broj ljudi, ali i to će vrijediti više od bilo kog virtuelnog druženja. Ipak, vidim da se polako otvaraju vrata koncertnih dvorana, pozorišta, bioskopa, tako da vjerujem da će, ako ne ove, onda naredne godine sve doći na svoje.
Iako se način na koji radite umnogome promijenio, priznanja ne izostaju. Nedavno ste po izboru publike nagrađeni titulom “pjevača godine” u organizaciji Naxi radija. Ima li ta nagrada ove godine posebnu težinu?
SERGEJ: Ove godine proslavljam jubilej, prvih 20 godina svoje karijere, ali je korona poremetila sve planove koje sam želio da realizujem, tako da ću svakako i sebi i publici to nadoknaditi naredne godine kroz koncerte, druženja i nove pjesme na kojima radim. Nagrada koja dolazi od publike je uvijek ona kojoj se najviše obraduje svako ko se bavi javnim poslom, tako da ni ja nisam izuzetak. To je jedino mjerodavno i ovog puta se zahvaljujem prijateljima iz Naxi radija na dugogodišnjoj kvalitetnoj saradnji.
Šta Vam uopšte predstavljaju nagrade?
SERGEJ: Mislim da nije iskren svako ko kaže da mu ne znače ništa. One su potvrda stvaralaštva i rada, ali ne smiju da nas zavedu i uspavaju. Uvijek se mora ići naprijed i raditi sve bolje i kvalitetnije, ne bi li se opravdalo povjerenje publike, kao i značaj svih prizanja koja se dobiju u karijeri.
Kada biste odbili da primite neku nagradu? Da li Vam se to desilo?
SERGEJ: Nikada, i nadam se da neće. Moja karijera i moja muzika su pronašle svoj put i mjesto na umjetničkoj mapi regiona koje sam izgradio kvalitetom i velikim radom. U tom smislu, za ekstreme bilo kakve vrste nema mjesta.
U godini jubileja, kada slavite 20 godina karijere, pandemija je glavna tema svih razgovora, ali Vi ne odustajete od obilježavanja ovog važnog trenutka? Ili ste ipak morali?
SERGEJ: Ništa se u životu ne mora. Kao što sam i rekao, korona je poremetila mnoge planove, ali vjerujem da ću sve to nadoknaditi u sljedećoj i godinama koje su ispred nas. Zdravlje je najvažnije, sve ostalo je nebitno. Obilježiću taj jubilej na način na koji okolnosti budu dozvoljavale, dakle novim albumom koji ću objaviti do Nove godine. Pustiću da pjesme zažive među ljudima, a onda ćemo ih zajedno pjevati kroz susrete na koncertima.

“Bez savjeta i prijedloga Lole i Mile sve ovo ne bi postiglo toliko veliki uspjeh, tako da smo, kao porodica, zaista uspjeli da svoje kreativne talente spojimo u jednu lijepu cjelinu”

Nedavno ste rekli da ovo vrijeme pandemije koristite za ono što ranije niste stizali da radite. Možete li nam reći šta je to?
SERGEJ: Stvaram nove projekte, kao što je lutkarski TV serijal za djecu Nije A, nego molim, radim na novim idejama za Lolu i Milu, mnoge kreativne stvari vezane za posao i muziku, a privatno, trudim se da pročitam neke knjige za koje ranije nisam imao dovoljno vremena i da uživam u nekim kreativnim stvarima koje me oduvijek interesuju.
Jeste li možda otkrili neki svoj skriveni talenat ili usavršili neku vještinu?
SERGEJ: S obzirom na to da je Kristina nedavno otvorila svoj YouTube kanal Remek jelo, o kome će vam ona nešto više reći, dosta sam angažovan i oko toga, ali se usavršavam i u kulinarskim vještinama u kuhinji.
Kristina, hoće li više vremena provedenog sa porodicom biti inspiracija za novi serijal crtanih filmova Lola i Mila? Kakvi su planovi?
KRISTINA: Na serijalu Lola i Mila se uveliko radi, ilustratori, animatori, scenaristi, glumci, svi su angažovani kao i prije pandemije. Neko radi od kuće, neko u studiju, ali zaista nismo imali nikakvu pauzu što se tog projekta tiče. Ima mnogo novih ideja koje ćemo uskoro predstaviti najmlađim gledaocima.
Poslije prvog serijala od deset epozoda, sada ste zajednički rad nastavili i na novom projektu dječijih emisija Nije A, nego molim. Oko čega se najlakše dogovorite, a šta vam može biti predmet sporenja?
SERGEJ: Kristina i ja se rijetko ne slažemo oko kreativnih stvari koje radimo zajedno, a tako je i u životu. Iskren razgovor i razumijevanje uvijek vode dobrom rezultatu, a dogovor, što se kaže, kuću gradi.
KRISTINA: Sa Sergejem se sve lako dogovorim, često mu se dosta toga što predložim toliko svidi, da ubrzo organizuje ekipu i počne sa realizacijom, dok ja više vagam kada nešto treba realizovati. Tako je bilo i sa slikovnicom, Sergej je toliko bio oduševljen da mi je odmah predložio da uradimo crtani film inspirisan knjigom. Bila sam jako skeptična po tom pitanju i nisam baš vjerovala u uspjeh svega toga, s obzirom na to da se crtanim filmom na ovim prostorima skoro niko i ne bavi. Srećom pa me nije poslušao i sada imamo projekat koji ima blizu 50 epizoda, što je jedan ozbiljan serijal sa preko 150 miliona pregleda na YouTubu-u, a to jasno govori o uspjehu. Uz to, stikeri Lola i Mila su i dalje veoma popularni sa više od 600.000 preuzimanja. Nadam se da će makar približan uspjeh postići i serijal Nije A, nego molim.
Kako je danas, u digitalno doba, nastala ideja da ovoga puta emisija bude lutarska? Mislite li da će djeci to biti osvježenje?
KRISTINA: Sigurna sam da hoće. I sa Lolom i Milom smo htjeli da djeci predstavimo nešto drugačije za današnje vrijeme, a opet toliko jednostavno i blisko svima nama koji smo odrastali u nekim boljim godinama. I pokazalo se kao uspješno, što samo dokazuje da, uprkos tehnologiji, neke stvari jednostavno nemaju rok trajanja i da je suština odrastanja i djetinjstva u malim, običnim stvarima, emociji i dobrom vaspitanju.
SERGEJ: Digitalno doba je samo prekrilo sve ove vrijednosti o kojima Kristina priča, nije ih uništilo. Samo je važno ponovo ih iznijeti na svjetlost dana i pokazati djeci u malo drugačijem pakovanju. To ćemo pokušati da uradimo sa serijalom Nije A, nego molim.

“Naš cilj je da u svemu što radimo ljudi prepoznaju dio jednog lijepog vremena i dane u kojima smo mi rasli i stasavali”

Ko od vas dvoje bolje bilježi dječije nedoumice i prenosi ih u emisiju?
KRISTINA: Uglavnom ja, često ih fotkam i snimam telefonom njihove rasprave i dogodovštine. Onda pozovem naše scenariste za crtani film i damo ideju za neku novu epizodu. Dosta njihovih dogodovština, kao i njihovog brata Petra i sestara Ksenije i Matee završi u crtaću. Poslije budu oduševljeni kada vide da su neke njihove igre i avanture dobile epizodu.
Hoće li Lola i Mila imati neku direktnu ulogu u novim emisijama?
KRISTINA: Lola i Mila učestvuju u svemu, stalno imaju neki prijedlog za novu epizodu, za novi lutkarski serijal, a sada čak i meni za Remek jelo predlažu šta da spremim i kako da aranžiram neko jelo.
SERGEJ: Bez njihovih savjeta i prijedloga sve ovo ne bi postiglo toliko veliki uspjeh, tako da smo, kao porodica, zaista uspjeli da svoje kreativne talente spojimo u jednu lijepu cjelinu.
Ko je pisao songove za novu dječiju emisiju, čija je pomoć bila dragocjena?
KRISTINA: Tekstove za songove su pisale Dunja Petrović i Sanja Matijašević Ćirić, dok je muziku radio Sergej. Kompletna ideja je njegova, jer mu se toliko svidio rad za djecu da stalno izmišlja nešto novo. S druge strane, okruženi smo sjajnim ljudima koji prijedlozima i kreativnošću doprinose svemu što radimo i aktivno učestvuju u našim projektima. Tu je mnogo Sergejevih kolega, ali i naših prijatelja iz privatnog života.
Iako je vrijeme varljivo i neizvjesno, znati li bar okvirno kad možemo
očekivati emitovanje prvih 20 epizoda lutkarske dječije emisije?
SERGEJ: Serijal je gotov i sada smo u pregovorima sa nekoliko televizija. Emitovanje prve epizode očekujemo, nadam se, već sljedećeg mjeseca.
Posvećen rad na dječijim sadržajima, od slikovnice, preko crtanog filma i lutkarske emisije evidentno ima isti cilj, a to je vraćanje djeci dječijih tema i insistiranje na lijepom ponašanju. Koje su vas situacije usmjerile da radite na ovome?
KRISTINA: Želim da djeca gledaju program koji je njima prilagođen, bez ružnih riječi i nasilnog ponašanja. Uživam dok radimo slikovnice, crtaće, lutkarske emisije i kroz sve to se i mi vratimo u djetinjstvo koje je bilo potpuno drugačije od ovog u kojem odrastaju naša djeca. Emisije koje smo mi gledali u djetinjstvu bile su zabavne i edukativne. To je i naš cilj, da u svemu što radimo ljudi prepoznaju dio jednog lijepog vremena i dane u kojima smo mi rasli i stasavali.

“Digitalno doba je samo prekrilo stare dobre vrijednosti, nije ih uništilo. Samo je važno ponovo ih iznijeti na svjetlost dana i pokazati djeci u malo drugačijem pakovanju. To ćemo pokušati da uradimo sa serijalom Nije A, nego molim”.

Nastavljate li zajednički rad posvećen najmlađima ili ćete preći na teme za malo starije, prateći rast vaših djevojčica i dobijajući inspiraciju od njih?
KRISTINA: Nastavljamo zajednički rad, na koji sam veoma ponosna, gotovo svakodnevno nam prilaze majke sa djecom i hvale crtani film, kao i pjesmice koje je Sergej radio za djecu. To je suština svega ovoga. Za sada ostajemo u ovoj sferi, a da li će i do kakvih promjena doći, pokazaće vrijeme.
Kristina, s kim od Sergejevih kolega bi voljeli da sarađujete na sljedećem serijalu i zašto?
KRISTINA: Do kraja ove godine planiramo jedan zabavan i interesantan projekat sa Igorom Lazićem Montenigersom. Veoma je kreativan i talentovan, i mislim da će se ova ideja mnogo dopasti najmlađima. Jedva čekam da krenemo u realizaciju.
Vidite li sebe samo u radu sa djecom ili ne zapostavljate ni Vašu ljubav prema fotografiji?
KRISTINA: Trenutno se bavim svojim kanalom za kuvanje koji sam pokrenula i koji me baš okupira, i sudeći po prvim reakcijama i komentarima, koji su veoma pozitivni, u narednom periodu ću primat dati mom Remek jelu. Volim da kuvam u slobodno vrijeme, pa sam na nagovor mojih sestara i supruga sve to i započela. Nadam se da će se svidjeti onima koji vole da kuvaju.
Djelujete kao vrlo staložena osoba. Šta Vas najbrže izbaci iz takta i kako reagujete na kritike na račun Vašeg rada?
KRISTINA: Što sam starija, tako sam i staloženija, i ponekad mi čak bude i neobično kako odreagujem, bolje reći ne odreagujem. Reagujem samo na kritike ljudi do kojih mi je stalo, a od njih je to zaista rijetko i uvijek je dobronamjerno, tako da me ne pogađa mnogo. Sve više se rukovodim izrekom “bolje da sam u miru nego da sam u pravu”.
Imate li omiljenu pjesmu?
KRISTINA: Imam naravno, to je pjesma Oči nikad ne stare, koju sam od Sergeja dobila na poklon.
Kako uspijevate da ćerkama osmislite aktivnosti u vrijeme epidemije i
imate li neke omiljene zajedničke aktivnosti?
KRISTINA: One su sada dovoljno velike da same osmišljavaju naše zajedničke aktivnosti. Lola je prekopirana ja, uvijek mi bude simpatično kako reaguje u određenim situacijama, pa u njenom ponašanju često prepoznajem sebe, dok je Mila ista kao njen tata – red, rad i disciplina. Mi smo idealan spoj, neko bi samo radio, dok bi neko samo šetao, tako da dopunjujemo jedni druge na pravi način.
Raduju li se djevojčice kada dolazite u Crnu Goru? Kakva su sad njihova interesovanja?
KRISTINA: Toliko vole Crnu Goru da nas stalno pitaju zašto smo morali da se preselimo u Beograd. Uživaju da provode vrijeme u Podgorici, obožavaju svog brata Petra i sestre Kseniju i Mateu, tako da jedva čekaju slobodne dane da odu u Crnu Goru i budu sa njima.

Gracija 183, oktobar 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...