Razgovarala Dragana Đurić
Foto Vesela Mišković i Ivan Lončar
Danas i nije tako često da javne ličnosti svojim primjerom promovišu skladan brak, zajedništvo i povjerenje, a prava je rijetkost da zajedno rade i realizuju ideje sa humanitarnim ciljem. Kristina i Sergej Ćetković još jednom su pokazali da čvrsto vjeruju u svoje moralne norme, da ne usvajaju aktuelne estradne vrijednosti, i da sve što rade, rade za opšte dobro uz mnogo ljubavi i vjere da je nečije malo nekome mnogo. Od ideje do realizacije da dogodovštine svojih ćerkica Lole i Mile pretvore u zanimljivu slikovnicu, preplitali su se obostrani doprinos i želja da usreće mališane, ali i neke socijalno ugrožene porodice kojima će biti preusmjeren novac od prodaje prvog tiraža. Nakon promocije slikovnice Šta je slađe od kolača u Podgorici, saznali smo kako je počeo njihov zajednički rad i u kom pravcu će se odvijati. “U vremenu u kome živimo izuzetno je važno da se vratimo pravim vrijednostima. Da se bar malo suprotstavimo tehnologiji i onome što nas svakodnevno odaljava, čini asocijalnim i emotivno otupljuje, svim telefonima, tabletima, kompjuterima, Fejsbuku, nečim što nas na fin način vraća porodici, nečim što u središte pažnje stavlja maštu, igru, trenutak zajedničke kreativnosti”, rekla nam je Kristina, a Sergej dodaje: ”Upravo je to bio jedan od razloga što smo odlučili da svoj djeci darujemo jednu ovakvu slikovnicu koja prikazuje razne scene, prave male radosti za koje nam nisu potrebni ni novac ni neke druge materijalne stvari, a u kojima smo i svi mi stariji nekada uživali.”
Kako je uopšte došlo do ideje za izdavanje ovakve slikovnice?
Kristina: Posmatrajući svoju djecu, njihove komentare i doživljaje koji su me vratili u dane djetinjstva, poželjela sam da uradim nešto u čemu će se pronaći mnogi od nas, i koju ću posvetiti svojoj djeci i svojim sestrama. Tako je sve počelo i preraslo u nešto jako lijepo i pozitivno, nešto što je još od prvog dana, u formi ideje nailazilo na dobre komentare i osmjehe naših prijatelja.
Sergej: Sve je počelo od samog naslova i Kristinine ideje koja postoji već nekoliko godina, a na koju je došla fotkajući našu djecu u raznim situacijama koje se svakodnevno dešavaju u kući. Kako je priča počela da dobija svoj oblik, uključio sam se smišljajući kratke stihove koji prate svaku ilustraciju.
Šta čitate djeci pred spavanje?
Kristina: Uz obavezno maženje i golicanje, pred spavanje im obično pričamo bajke i basne, ali najviše vole kada im tata priča neke njegove izmišljene priče koje svaki put dobiju novi zaplet i nove likove.
Da li biste voljeli da vaša slikovnica mališanima bude obavezno štivo pred spavanje?
Kristina: Ne mislim da će biti obavezno štivo pred spavanje, ali se nadam da će se mnogima svidjeti i da će se mnogo njih pronaći i prisjetiti onoga što je njima bilo slađe od kolača.
Sergej: Meni ovo dođe kao mali vremeplov, povratak u dane kada je kićenje jelke ili prvi snijeg u Podgorici bio jedan od najslađih osjećaja iz djetinjstva koje i dan-danas pamtim istim intenzitetom.
KRISTINA: “Čak i od same slikovnice meni je slađi trenutak kad su je Mila i Lola prvi put ugledale. Momenat kada Lola čita Mili stihove je za mene slađi od kolača”
Šta ste voljeli da vam roditelji čitaju kad ste bili predškolci?
Kristina: Kao i sva djeca, mnogo sam voljela da mi čitaju bajke o dalekim kraljevstvima i princezama. Drago mi je što i moja djeca danas uživaju u junacima uz koje sam i ja odrastala.
Sergej: Kao i svakom drugom djetetu tih godina, bajke braće Grim su bile bolje od bilo koje 3D avanture koje danas možeš pogledati u bioskopu. Nevjerovatno je u kakve se slike i scene pretoče slova, nakon samo nekoliko minuta čitanja omiljene knjige osvijetljene malom baterijskom lampom u improvizovanom jorganskom šatoru.
Koliko su vaše djevojčice učestvovale u pripremi slikovnice?
Kristina: Lola i Mila su pravi mali koautori slikovnice i naši najbolji saradnici. Mnoge ilustracije su nastale tako što sam ih fotografisala u raznim situacijama koje sam željela što bolje zabilježiti okom svoje kamere, pa sam često bila dosadna tražeći pravi kadar. Obje su intenzivno učestvovale u svemu, čak su imale zamjerke na odabir garderobe i detalja, pa su često tražile da im se ispravi nešto, od suknje, haljine ili čak boje.
Sergej: Znate i sami koliko su djeca nemirna i koliko ih drži mjesto, pa bi se nekada i naljutile govoreći Mamaaa, jesi li višeeee? Već nakon izrade prvih ilustracija oduševljeno su pomagale i svaki dan donosile nove ideje. Bilo je i zamjerki zašto je Lola dobila ilustraciju poljupca prve simpatije ili zašto je Mila sa mamom i tatom u krevetu… Svaki dan neka nova ideja i primjedba. Sve u svemu, uživali smo radeći na slikovnici koja nam je otvorila mnoga vrata kreativnosti i koja je samo početak svega onog na čemu ćemo raditi u narednom periodu.
U kojim djelovima se najviše vidi uticaj vaše djece?
Sergej: Svaka scena odiše srećom i iskrenošću, onim što svako dijete nosi u sebi . U slikovnici su simbolično predstavljene razne situacije koje naš život čine slatkim, te sitnice koje život znače. Na taj način smo željeli da djeci skrenemo pažnju da uvijek u svom okruženju prepoznaju taj trenutak i da uživaju u njemu.
Kristina: Naslov slikovnice zapravo sugeriše da nam je u životu često samo pravljenje kolača, sa mamom, sestrom ili bakom, mnogo slađe od samog kolača. Za mene je, na primjer, čak i od same slikovnice, u koju smo uložili dosta zajedničkog truda i rada, slađi trenutak kad su Mila i Lola, naša direktna inspiracija, prvi put ugledale slikovnicu. Momenat kada Lola čita Mili stihove je za mene slađi od kolača.
SERGEJ: “Uživali smo radeći na slikovnici koja nam je otvorila mnoga vrata kreativnosti i koja je samo početak svega onog na čemu ćemo raditi u narednom periodu”
Kako ste izabrali autora crteža?
Kristina: Nije lako naći nekoga ko će uraditi nešto što imate samo u svojoj glavi. Bojan Radovanović je bio treći ilustrator sa kojim smo razgovorali i čiji su nam se stil i estetika dopali nakon prvog prijedloga.
Sergej: Da, teško je naći nekog ko je na istoj talasnoj dužini i sa kime možete naći zajednički jezik. Iste situacije se dešavaju i u mom poslu, jer svaka nota i stih, ono što zamislite i čujete u svojoj glavi dok stvarate, mora biti isto tako i preneseno do uha publike. Njegove ilustracije su žive i razdragane, baš onakve kako smo ih i zamišljali.
Šta vam je bilo najbitnije u samom procesu pripreme?
Kristina: Da što bliže i vjerodostojnije prenesem slike i situacije u kojima svakodnevno, Bogu hvala, uživam, gledajući svoju djecu.
Sergej: Kristina mi govori da nisam objektivan jer svaki put kada ugledam naslovnu stranu prokomentarišem da je naša slikovnica drugačija i bolja od ostalih koje sam imao prilike da pogledam. Možda je tako, ali ja stojim iza onog što kažem i uradim, a znajući koliko smo utkali dobre i pozitivne energije i dalje tvrdim da je posebna!
Šta vam je najteže palo u radu na slikovnici?
Kristina: Sve je išlo sa lakoćom i prosto sam uživala u procesu nastanka same slikovnice. Smatram da sve ima svoje zašto i zato, tako je i ova naša porodična manufaktura sa nekim razlogom tema našeg razgovora.
Koji je vama najzanimljiviji period odrastanja djevojčica?
Sergej: Lola je upravo završila prvi razred pa ima više slobodnog vremena koje provodi igrajući se sa sestrom i drugarima. I dalje uživaju u svom svijetu, svijetu bajki i čarolija režirajući svoje male predstave po kući.
Kristina: Spremamo se za godišnji odmor, a već sjutra dolaze pripreme za novu školsku godinu, tablicu množenja, obaveze… Bitno je što više vremena provoditi sa njima, biti dio svakog novog okrića i koraka u njihovim životima.
Kakvi su planovi za budućnost kada je slikovnica u pitanju, hoćemo li postojeće likove vidjeti i u nekim drugim avanturama?
Kristina: Trenutno se radi i animirani film sa nekoliko epizoda iz serijala Šta je slađe od kolača, gdje će Lola i Mila, naše glavne junakinje, u svakoj epizodi dokazati da postoji mnogo toga slađeg od samog kolača. Mnogo nam je interesantno da učestvujemo u stvaranju scenarija, pjesmica, biranju glumaca koji će pozajmiti glasove likovima u crtanom filmu.
Sergej: Raduje me ovaj mali izlet u nešto sasvim novo i drugačije, te svakodnevno otvara neke nove horizonte kreativnosti. Ovo će biti samo početak jer nas očekuju razne priče i nove dogodovštine Lole i Mile.
Odlučili ste da novac od kupovine bude preusmjeren u dobrotvorne svrhe.
Kako ćete odlučiti kome je pomoć najpotrebnija?
Kristina: Odlučili smo da prihod od prodaje prvog tiraža ide socijalno ugroženim porodicama u Crnoj Gori kojih, nažalost, ima mnogo i kojima je pomoć neophodna. Svjesni smo situacije u kojima se mnoge porodice nalaze, pa se nadam da ćemo ovim putem makar skrenuti pažnju i učiniti nešto za njihov bolji život.
Sergej: Kao javna ličnost smatram da je moja obaveza da ukazujem na probleme onih na koje u današnje vrijeme sve manje obraćamo pažnju. Vjerujem u ljude i dobra djela, pa se nadam da će i ovim putem slikovnica izmamiti osmijeh i onome ko je pročita i onome kome je pomoć namijenjena.
Koji je najljepši kompliment koji ste dobili za slikovnicu?
Kristina: Najdraže mi je kad mi neko kaže E, baš sam ovo volio da radim kada sam bio mali. Svaka situacija nekako podsjeti na dane djetinstva i ukuse i mirise koji se ne zaboravljaju.
Sergej: Obično se svi prepoznaju u ilustraciji sa onim strašnim granama i obaveznim spavanjem kod mame i tate. I ja sam jedan od njih.
Da li je bilo teško odlučiti gdje ćete promovisati slikovnicu?
Kristina: Nije bilo teško. Drago mi je da smo je prvo predstavili u našem rodnom gradu, uz podršku porodica i naših najdražih prijatelja.
Sergej: Već u septembru nas očekuje promocija u Beogradu, gdje ćemo pored slikovnice premijerno predstaviti i prve epizode crtanog filma. Takođe, kao i u Crnoj Gori, dio prihoda od prodaje prvog tiraža biće uplaćen u humanitarne svrhe, a radimo na tome da se akcija nastavi i u ostalim zemljama regiona.
Rijetki su parovi na javnoj sceni koji rade zajedno. U čemu je vaša tajna?
Kristina: Ova saradnja je bila sasvim slučajna. Nakon par pjesmica koje je Sergej uradio, shvatila sam da je to baš ono što je falilo ilustracijama da ih na neki način oživi i učini kompletnim. Sa Sergejem je zaista lako sarađivati, vrlo je profesionalan i kreativan. Sve vrijeme me je požurivao i da nije bilo njega sigurno bi potrajalo.
Sergej: Realno, mi sarađujemo od prvog dana. Svaku pjesmu i svaki stih prvo ugleda Kristina, pa tek onda ostatak svijeta. Volim njenu iskrenost koja me drži budnim i realnim, i njenu želju i upornost da me pogura onda kada su mi potrebni snaga i samopouzdanje da napravim neki veliki korak.
Hoće li neke rime iz slikovnice biti pretočene u pjesme? Možemo li očekivati CD uz sljedeću slikovnicu?
Kristina: U planu je mnogo toga. Sergej je u startu vidio potencijal koji slikovnica ima, pa je odmah došao na ideju za crtani film, za nastavak slikovnice i mnoge dogodovštine kroz koje će putovati Lola i Mila.
Sergej: Planiram da u skorije vrijeme objavim svoj prvi CD sa pjesmama za djecu o čemu govorim i razmišljam već nekoliko godina. Želim da se na neki način odužim svim velikanima mog djetinstva i pokušam da uradim nešto nalik onim starim dobrim dječijim pjesmama Dragana Lakovića, Minje Subote, Branka Kockice uz koje smo odrastali.
Gracija br. 108, 23.06.2017.
