Kuba: Posebna emocija

“Kuba nije ono što vidiš, već ono što doživiš. Putujem često, ali nigdje kao ovdje nisam osjetila da uživam u svemu”, priznaje PR i marketing menadžerka Budvanske rivijere i poznata blogerka Jelena Kaluđerović

Tekst i foto Jelena Kaluđerović

Prvi susret sa Kubom nije baš odavao utisak da će mi ova zemlja ukrasti dobar komad srca, zauvijek. Prilično čudan miris vazduha na još čudnijem aerodromu Jose Marti u Havani, gdje je WiFi misaona imenica (a meni “prijeka potreba” poslije 12 sati leta), učinio je da pomislim: Da li je moguće da sam izabrala baš ovu destinaciju za dugo očekivani odmor? Početna agonija produžila se na putu sa aerodroma do dijela Havane u kojem je planiran smještaj grupe. Tu sam doživjela vrhunac nezadovoljstva. Oronule fasade, prilično prljave ulice, sparina u vazduhu, po ulicama ljudi oskudno odjeveni, siromaštvo na svakom ćošku. Sedam noćenja u ovom gradu? Pa dobro, tu sam gdje sam, pomislih. Izdržaću nekako… A već u sljedećem trenutku krenula je “Kuba avantura”. Najposebnija. Najemotivnija. Koju nikada neću zaboraviti. Aranžman preko agencije obuhvatao je smještaj u stanovima lokalnog stanovništva, takozvanim “kasa partikular”. Suština je bila doživjeti život pravih Kubanaca, njihovo gostoprimstvo, osmijehe, radost na licu i iskrenu želju da vam boravak kod njih bude kao u svojoj kući. Kao što je bio nama. Ne radi se o luksuznom smještaju, ali ono što je važno – sve je bilo izuzetno čisto, autentično, očuvano, naš domaćin divan, kao i cijeli komšiluk. Ako ikada odete na Kubu i imate želju da doživite život Kubanaca na ovaj način, zaista od srca toplo preporučujem.
Odmah smo krenuli na plažu Santa Maria, udaljenu nekih pola sata vožnje od Havane. Za prevoz smo koristili taksi. Ali ne običan, u stvari za Kubu tipičan – oldtajmer. Ta prva vožnja u oldtajmeru, pa glasna latino muzika i ljubazni vozač Kubanac učinili su da se moje društvo i ja maksimalno opustimo i počnemo da uživamo u čarima Kube o kojima su nam svi pričali. Kada živite u Budvi, metropoli crnogorskog turizma, a pritom ste zaposleni u hotelijerstvu, jednostavno nemate puno vremena da idete na ljetovanje. Zato je za mene kupanje u Karipskom moru i ovo ljetovanje usred zime bilo poseban doživljaj. Fini sitni pijesak, toplo i čisto more nevjerovatne tirkizne boje, lagani vjetar, živa muzika i najbolji mohito koji sam ikada probala, ne može bolje.

U ritmu salse

Plaže su izrazito prostrane, nisu opterećene plažnim mobilijarom, osim ako nisu hotelske, i na njima ćete vrlo često naići na Kubance koji će samo za vas uživo svirati latino i druge ritmove. Istina, to zadovoljstvo se plaća, ali sa merakom. Barem, kada tek stignete na Kubu. Kasnije ćete vrlo vjerovatno bježati od svake vrste lokalne usluge koja se tiče muzike, plesa, crtanja i drugog, jer ih ima skoro na svakom ćošku. Kubanci su izrazito muzikalni, a salsa im je ritam usađen od rođenja. Muzika je pečat njihove kulture i načina života. Zato im samo s osmijehom zahvalite, i nastavite dalje. A, zaista, nigdje nećete upoznati takve ljude. Srdačni su, topli, nasmijani, vječito raspoloženi za salsu, makar to bilo nasred ulice i bez obzira na broj godina koje imaju. To je sušta suprotnost u odnosu na zapadnjački svijet koji stalno negdje žuri. Putovanje na Kubu je vrijeme da se skroz opustite, usporite i bar nakratko prihvatite jedinstveni kubanski način života. Kuba nudi jedan san koji podrazumijeva da ste prisutni u trenutku svim svojim bićem, da živite život punim plućima, odmarate od svakodnevnih briga i ponovo oživljavate prave životne vrijednosti koje svakako nisu materijalne. To je ono što me zaista najviše dotaklo u ovoj zemlji. Putujem često, ali nigdje kao ovdje nisam osjetila da uživam u svemu. Ne gledam non-stop u telefon niti ulazim da provjerim dešavanja na društvenim mrežama, portalima i slično. Na Kubi ne postoji besplatan WiFi, vlada kontroliše i ograničava pristup internetu. Iako pri dolasku samo što nisam plakala što neću non-stop biti na internetu, ispostavilo se da je Kuba toliko lijepa i drugačija da nisam to ni primijetila. E zamislite kad vam to kažem ja, neko kome je internet jedna od važnijih stavki i u poslovnom i u privatnom životu. Istina, zbog svoje publike na Instagramu i Facebooku, koristila sam barem jednom dnevno kartice koje vam omogućavaju jedan do pet sati interneta.

Ne postoje beskućnici

Sigurno ste čuli da Kubanci imaju veoma male plate, od 20 do 50 dolara mjesečno, i da uglavnom žive siromašno, u šta sam se i sama uvjerila, ali isto tako na Kubi svi imaju gdje da žive i šta da jedu, svi imaju pravo na besplatno zdravstvo i školstvo i svi su pismeni. Na Kubi ima toliko doktora da ih vlada izvozi u druge zemlje – i od toga dobija više novca nego od cjelokupne turističke industrije. Pored zdravstva, Kubancima je i obrazovanje besplatno, od osnovnog do fakultetskog. I obrazovni sistem im važi za jedan od najboljih u svijetu. Od preko 11 miliona stanovnika, samo 0,2 % populacije je nepismeno i to su uglavnom stariji Kubanci. Valja još napomenuti da na Kubi praktično ne postoje beskućnici. Iako je većina kuća u prilično lošem stanju, ljudi ipak imaju gdje da žive. Za razliku od mnogih svjetskih gradova gdje nije ništa čudno vidjeti beskućnike kako žive i spavaju na ulicama, na Kubi toga nema.
Ono po čemu je Kuba takođe karakteristična jeste sigurnost. Možete da šetate noću bez bojazni da će vam se nešto neprijatno dogoditi. Naravno, kao i svugdje ima prevaranata i džeparoša, ali ako ste pažljivi, gotovo sigurno vam se ništa loše neće desiti.

Kolonijalna arhitektura, Hemingvej, revolucija…

Tipičan kubanski doručak koji smo svakog jutra konzumirali u našoj “kubanskoj kući” obuhvata kafu, svježe cijeđeno voće, jaja, paradajz, hljeb, puter, džem i eventualno parče sira i šunke. Mogu vam reći da smo uživali u ovakvom doručku koji nam je pripremao naš ljubazni domaćin.
Pored jaja, mesa, voća i povrća, riže, pasulja i određenih morskih plodova, drugih namirnica gotovo i da nema, a Kubanci osnovne namirnice dobijaju od države preko mjesečnih bonova. Komercijalne prodavnice imaju veoma ograničen broj artikala, a neke za nas uobičajene ne možete nigdje da vidite, kao na primjer čokoladu. Zato kada stignete na Kubu treba da zaboravite na luksuz kada je u pitanju hrana. Restorana ima zaista puno u Havani, a u nekima možete jesti izvanredna jela neobičnih ukusa koje do sada niste imali priliku da probate.
Havana je glavni i najveći grad Kube osnovan prije 500 godina. Prijestonica je poznata po kolonijalnoj arhitekturi, starim američkim automobilima, odličnim koktelima sa puno ruma, muzici i salsi, Ernestu Hemingveju i, naravno, revoluciji. To je jedan fascinantan grad kojim možete lutati beskrajno dugo i stalno otkrivati neke nove stvari, neobične restorane, trgove, parkove, zanimljiv noćni život. Gdje god da krenete, vidjećete nešto što će vam se dopasti. Kažu da grad ima specijalnu energiju koja svaku situaciju može okrenuti u neočekivano.
Havana je takođe glavni kulturno-istorijski centar Kube. Većina atrakcija nalazi u Staroj Havani, Centralnoj Havani i Vedadu, i ono što je zaista prednost ovog grada je što sve ove djelove Havane možete obići pješke. Centralna Havana je autentična i to je dio grada u kojem ćete šetati ulicama u kojima dominiraju koloritne kuće i zgrade koje viđate na gotovo svim fotografijama. Za razliku od Centralne, Stara Havana će vas podsjetiti na Italiju, Španiju. Zato ne čudi da upravo ovaj dio grada vrvi od turista, i da se tu nalaze restorani po mjeri evropskog turiste. Baš u jednom od njih sam probala najbolji crni pasulj ikada, iako pasulj generalno ne jedem.
Osim simbola Havane, El Kapitolija – nacionalnog spomenika, Malekona, čuvenog šetališta pored mora, Centralnog parka – jednog od glavnih gradskih trgova ukrašenog palmama, kamenim klupama i fontanama, Floridite – jednog od najomiljenijih barova Ernesta Hemingveja, i puno drugih znamenitosti, na mene su najveći utisak ostavili Hotel Nacional i vožnja kabrioletima.

Hotel Nacional

Otvoren daleke 1930. godine, Nacional nije običan hotel, već kultno mjesto u Havani. Spomenik je kubanske istorije, uvršten na Uneskov popis svjetskog blaga. Kada su holivudske zvijezde i druge poznate ličnosti dolazile na Kubu, odsijedali su upravo u ovom hotelu. Neki od najvažnijih gostiju bili su Vinston Čerčil, Džon Vejn, Rita Hejvort, Marlen Ditrih, Geri Kuper, Marlon Brando. Ava Gardner i Frenk Sinatra su ovdje bili na medenom mjesecu. Kuba je 40-ih i 50-ih godina prošlog vijeka bila popularna među mafijašima, koji su 1946. prisustvovali takozvanoj havanskoj konferenciji održanoj u Nacionalu, stoga i ne čudi da je hotelska dvorana ovjekovječena u filmu Kum 2. Danas je hotel dostupan “običnim” turistima. Mi smo svratili na kaficu, a ja ću ulazak na terasu hotela pamtiti po komplimentu simpatičnog starijeg čovjeka koji je jedva ustao iz fotelje da bi me pitao “Madam, from wich movie you are coming?”.
Jedno od istinski autentičnih kubanskih iskustava je vožnja oldtajmer kabrioletima. Generalno, boravak na Kubi vam pruža utisak kao da ste u nekom starom holivudskom filmu, a upravo vožnja kabrioletima, tim ušminkanim oldtajmerima, čini se kao jedna od najupečatljivijih scena. Osjećate se sjajno. Slobodno. Srećno. Automobilima prolazite ulicama Havane, a ujedno prolazite kroz život jedne neobične zemlje koja još uvijek živi u nekom prošlom vremenu, i uči nas kako da volimo život uprkos svim problemima i okolnostima na koje nailazimo.

Varadero, egzotični raj

Tokom boravka na Kubi posjetili smo i Vinjales i Varadero. Smješten na samom zapadu Kube, u provinciji Pinar del Rio, Vinjales je mali grad poznat po istoimenoj dolini koja se nalazi na Uneskovoj listi svjetske baštine. Izuzev spektakularne prirode, dolina Vinjales je svjetski poznata po izuzetno dobrim cigarama, možda i najboljim na svijetu. Čak 70% kubanskog duvana dolazi sa farmi u Pinar del Riju. Turisti koji žele da nauče više o jednoj od najpoznatijih kubanskih industrija i kupe prave organske cigare, dolaze ovdje. Posjetili smo jednu od farmi duvana, gdje nas je dočekao farmer koji nam je objasnio kako se gaji duvan i kako se prave cigare, takođe nam ispričavši da kubanska vlada farmerima uzima 90% žetve i od tog duvana pravi cigare koje možete naći po čitavoj zemlji (Kohiba, Montekristo, Romeo i Julija). Varadero je sigurno najatraktivnije ljetovalište na Kubi. Poznat je po prostranim plažama, kristalno bijelom pijesku nestvarno plavoj boji mora i neba. Nešto nalik Maldivima. Obiluje brojnim luksuznim hotelima i atrakcijama poput plivanja sa delfinima, ronjenja…. Uživali smo u prirodnim ljepotama ovog najegzotičnijeg dijela karipskog ostrva.
Posljednji dan boravka u Havani iskoristili smo za kupovinu suvenira i uživanje u spa centru luksuznog hotela sa 5 zvjezdica – Gran Hotel Manzana Kempinski, u srcu Havane. Mogu vam reći kao neko ko dolazi iz svijeta hotelijerstva, da me ovaj hotel oborio s nogu, i pokazao jednu drugu stranu Kube i Havane – modernu i svjetsku koja može da ispuni sve zahtjeve savremenog gosta po pitanju hotelske usluge i kompletnog ugođaja. To znači da je pred turizmom ove zemlje ipak svijetla budućnost, koja će ukombinovana sa svim ostalim učiniti Kubu izuzetno atraktivnom, a opet autentičnom i nesvakidašnjom destinacijom. Uostalom, Kuba to zaslužuje.

Gracija 182, septembar 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...