Razgovarala Dragana Đurić/Foto Vesela Mišković i privatna arhiva
Podgoričanin Lazar Dragojević (1996) dobitnik je nagrade Zvijezda u usponu na ovogodišnjem SFF-u u konkurenciji TV serija, za ulogu Dina Murtezića u seriji Znam kako dišeš. Ova bosanskohercegovačka serija, uprkos jakoj konkurenciji, osvojila je i priznanje za najbolju dramsku seriju i potvrdila da se nije slučajno našla na najboljim filmskim platformama. Veliki uspjesi na početku karijere za mladog glumca zasigurno nijesu sticaj okolnosti, već rezultat napornog rada i usavršavanja. Dragojević je svjestan koliko su nagrade bitne za glumce, ali i da nijesu presudne, pa procjenjuje da je pred njim još mnogo izazova.
“Rekao bih da sam jedan sasvim običan momak, s manama i vrlinama kao i svi drugi obični momci, odrastao u bloku 5, ljubitelj prirode i ljudi dobre energije, nikad zavistan od drugih, tvrdoglav i svoj”, skromno za sebe kaže Dragojević.
Odrastanje uz roditelje glumce sigurno ima prednosti i mana, čega se najradije sjećate?
– U mom slučaju nije bilo mana! Imao sam sreću i zadovoljstvo da se rodim u porodici glumaca. Štaviše, od djetinjstva pa do danas uvijek je između mene i roditelja postojalo ogromno prijateljstvo i razumijevanje, djetinjstvo puno boja, igre, mašte, priče… Valjda me je to oblikovalo u čovjeka kakav sam danas. Svaka uspomena s njima i sestrom je priča za sebe.
Kada ste se zaljubili u glumu i bili sigurni da je gluma Vaš poziv?
– Slobodno mogu reći – od kada sam postao svjestan da postojim, tada je počelo i interesovanje, i ljubav prema glumi. Prve korake sam doslovno napravio na pozornici, u pozorištu. Uvijek sam znao da je moj poziv gluma i sve što sam ikada radio, učio, usavršavao, bilo je u korist glume. Jednostavno, bavim se najljepšim poslom na svijetu.
Je li upis na Akademiju u Sarajevu i dani studija u lijepim uspomenama?
– “Iza ugla čujem muziku, generacija je cugala”, stihovi su Plavog orkestra koji me uvijek podsjete na Akademiju, na moje društvo koje se nakon završenog radnog dana okupljalo u bašti iza Akademije i tu počinje dernek. Studentske dane kakve sam imao, želim svakome da proživi.
Dobitnik ste nagrade Zvijezda u usponu na SFF-u za ulogu u seriji Znam kako dišeš, šta Vam znači ta nagrada i činjenica da je baš iz Sarajeva?
– Nagrade nijesu nužne, ali ih je jako lijepo dobiti. To je dokaz da lijepo radite, predstavlja krunisanje neke završene cjeline i služi kao dodatna motivacija za dalje. Nakon što sam uzeo u ruke Srce Sarajeva, izgovorio sam “Sarajevo, ljubavi moja”!
Kakve utiske nosite sa snimanja serije, da li biste sada nešto drugačije uradili?
– Na kasting sam se prijavio po nagovoru mog najboljeg prijatelja i klasića Enesa Kozličića. Nisam očekivao da ću dobiti ulogu, jer je u opisu kastinga stajalo da im treba neko mlađi, tačnije momak od 15 do 25 godina. Ipak sam poslao prijavu i dobio ulogu. Zaista je mnogo uspomena sa tog snimanja i iskreno mi je jako žao jer je prebrzo prošlo tih pola godine koliko smo radili na seriji. Da mogu da vratim vrijeme, isto bih sve uradio.
Kako inače birate poslove, kada glumac ima privilegiju da bira poslove?
– Sada sam u fazi nekih kastinga, uskoro počinjem rad na novoj predstavi, pravim plan za sljedeću godinu. Ne prihvatam sve, već pažljivo selektujem projekte koje dobijem. Vjerovatno ta “privilegija” biranja poslova dolazi s godinama i dobrim rezultatima.
Imate li neki specifičan proces ili ritual u toku pripreme za ulogu? Da li ima treme prije nastupa ili snimanja?
– Svaka uloga nosi nešto novo. Nemam za svaku ulogu isti pristup, svaka je dimenzija za sebe. Tremaroš sam, to je potpuno normalno. Volim da se osamim pred predstavu, duboko dišem, budem u trenutku. Duboko udahnem pred izlazak na scenu, a kada izađem… Onda sam na svom terenu, tada počinje magija!
Koliko je važna saradnja sa drugim glumcima na setu i kako to utiče na Vaše izvođenje?
– Timski rad je najbitniji za dobar projekat, filmski ili pozorišni. Kada u okviru jednog projekta svi funkcionišu u skladu sa parolom “svi za jednog, jedan za sve”, tada se najljepše radi.
U pozorištu ste redovno angažovani, šta Vas inspiriše i koji su izazovi u kreiranju jednog lika?
– Pozorište je čarolija ispred gledalaca, film je magija za vječnost. Volim svaku svoju ulogu koju sam do sada napravio, svaka nosi nešto svoje. Želja mi je da igram Hamleta, najumniji Šekspirov portret. Ako neki reditelj ovo čita i ima u planu da radi baš ovaj naslov, pozovite me na kasting, imam nešto spremno za vas..
Hoćemo li Vas do kraja godine gledati u nekom filmu, seriji?
– Do kraja godine imaćete prilike da me gledate u pozorištu, a sljedeće izlazi jedna serija strane produkcije koju sam snimao prošle godine. Ne smijem puno da otkrivam, ali mogu da vam kažem da sam dobio jednu veoma dobru ulogu i da će serija biti na jednoj od TOP 3 svjetske platforme.
Jeste li se ikada našli u situaciji da igrajući neki lik morate izaći iz zone komfora?
– Obožavam da izlazim iz svoje zone komfora, to je čar ovog posla, to me čini živim, zato je gluma najljepši posao na svijetu. Dozvoljava ti da budeš šta god poželiš.
Koju vještinu ste naučili tokom rada na filmu ili predstavi koju niste očekivali da će Vam biti potrebna?
– Najsvježije je repovanje. Kroz srednju školu smo slušali rep muziku i “repovali” iza škole. Nikada nisam ni slutio da ću desetak godina kasnije usavršiti tu vještinu i prenijeti je na posao. Takođe, dobro sam naučio da vozim skejt. Za potrebe jednog snimanja imao sam obuku pucanja iz automatskog vatrenog oružja.
Šta Vam ovih dana predstavlja najveći izazov?
– Najveći izazov mi je uhvatiti par slobodnih dana da odem na more.
Imate li hobije koji vas inspirišu ili pomažu u glumačkom radu?
– Opušta me sviranje instrumenata, sviram trombone, gitaru, klavir, bubnjeve, ukulele, kahon i oud. U srednjoj školi sam imao džez bend, ali nakon srednje su nam se putevi razišli. Opušta me boravak u prirodi. Opušta me dobra muzika i, najzad, opušta me kada sam okružen ljudima koje volim i koji me vole.
Publika u Podgorici je imala priliku i da Vas sluša u muzičkom sastavu Glumci kao jednog od glavnih vokala. Kako Vam prija ta uloga?
– Što se benda Glumci tiče, u toku su pripreme za sljedeću sezonu. Radimo na obogaćivanju repertoara i planiramo da nastavimo sa svirkama. Svi iz benda uživamo i u probama i u nastupima i uvijek vlada divna energija.
Omiljeni film i zašto?
– The Godfather prvi dio. To je najbolji film svih vremena, po mom skromnom mišljenju.
Koji savjet bi dali mlađem sebi na početku karijere?
– Glavu gore, osmijeh na lice i nema odustajanja!
Prija li Vam pažnja medija i zanimanje za Vaš privatni život?
– Pažnja medija sigurno prija, ali svoj privatni život najviše volim i ostavljam za sebe.
GRACIJA 227/septembar 2024.
