Lazar Trifunović rođen je 1968. godine u Novom Sadu. Kao svršeni student novosadskog Medicinskog fakulteta, početkom devedesetih odlazi u Indiju, gdje se upoznaje sa homeopatijom. Nakon dugih putovanja po azijskim i afričkim zemljama te Južnoj Americi, završava studije homeopatije na Vestminster univerzitetu u Londonu kao i Re-vision koledž za integrativnu psihosintezu. Iz oblasti homeopatije jedan je od vodećih autoriteta u Srbiji i član stručne komisije za tradicionalnu medicinu Ministarstva zdravlja Republike Srbije. Osim liječenja, bavi se i proučavanjem tradicionalnih metoda liječenja, neuro nauke i kvantne fizike, jogom i amaterski fotografijom. Ovih dana promoviše svoju knjigu JA ili ja, ko sam ja?, koja je na istoimenom Facebook profilu opisana kao “duhovni putopis dr Lazara Trifunovića koji poziva na čudesno putovanje”.
Šta je Vas kao mladog doktora natjeralo da ostavite udoban život i posao i krenete na putovanje koje je vodilo preko tri kontinenta? Za čime ste tragali ili od čega ste bježali?
– Krenuo sam da putujem u nadi da ću naći lijeka za previranja koja su se dešavala u meni i činila me veoma nesrećnim, nezadovoljnim i slobodno mogu reći očajnim. Krenuo sam da tražim lijek za dušu. Kao mladom doktoru bilo mi je jasno da klasična medicina za takva stanja niti nudi objašnjenje, niti rješenje. U nadi da ću kroz neke druge medicinske sisteme naći lijek za dušu krenuo sam da putujem i da ih istražujem. Kroz putovanja po cijeloj planeti shvatio sam – gdje god da odem, sve ono što me muči i od čega želim da pobjegnem uvijek nosim u sebi. To me je navelo na zaljučak da uzrok svih mojih problema može biti samo u meni i nigdje drugdje. Bio je to moj prvi korak ka iscjeljenju za kojim sam tragao. Nakon nekog vremena uslijedio je i drugi korak, a to je bilo shvatanje da se i lijek koji tražim nalazi u meni, a ne negdje spolja.
Svoju životnu priču pretočili ste u knjigu JA ili ja, ko sam ja? u kojoj govorite o važnosti samospoznaje na putu do sopstvenog bića.
– Knjiga JA ili ja, ko sam ja? pokušava da predstavi ljudsko biće u cijelosti, onakvo kakvo jeste, da objasni da je naše fizičko tijelo samo mali dio našeg bića i da smo mi mnogo više od toga. Kroz različite epohe i civilizacije uvijek su mistici, filozofi i učeni ljudi isticali rečenicu – Upoznaj samoga sebe. To nije slučajno. Kad spoznamo našu pravu prirodu tada se mijenja cijeli život. Dobija novi, ljepši i dublji smisao. Ono što je iznijeto u knjizi su ideje i shvatanja koje dijele svi ljudi ovoga svijeta, bez obzira na vjeru, nacionalnost, zemlju ili bilo koju drugu pripadnost. Ništa od napisanog u knjizi nije moje znanje, nego moje shvatanje mnogih tradicija i učenja koja sam sakupljao na različite načine. Putovao sam po svijetu srećući se i pričajući sa ljudima iz svih životnih domena, sa svih strana svijeta. Posjećivao sam razne škole, tražio različite knjige, boravio po svetim objektima mnogih religija. Proučavao sam različita ezoterična učenja, tradicije i filozofije. Knjiga je rezime mog ličnog iskustva.
Dok ste boravili u Indiji, upoznali ste se sa homeopatijom i danas slovite za jednog od najboljih homeopata u Srbiji. Šta je homeopatija i na čemu se zasniva?
– Homeopatija je kompletan, zaseban medicinski sistem koji se razlikuje od klasične medicine na prvom mjestu po tome kako vidi čovjeka. Dok klasična medicina u prvi plan stavlja čovjekovo fizičko tijelo, homeopatija tvrdi da je čovjek energija koja se naziva vitalna sila, a koja je u našem narodu poznata kao duša. Ta vitalna sila se manifestuje na tri načina, kao misli, osjećanja i fizičko tijelo. Balans, ili idealno stanje vitalne sile, što je njeno prirodno stanje, manifestuje se potpunim mentalnim, emotivnim i fizičkim zdravljem. Međutim, pod dejstvom raznih uticaja, vitalna sila može da izađe iz balansa i to je ono što se u homeopatiji smatra bolešću. Ta bolest će se manifestovati na mentalnom, emotivnom ili fizičkom nivou određenim simptomima, a ta manifestacija je ono što se smatra bolešću u klasičnoj medicini. Sa homeopatske tačke gledišta, bolest može postojati samo na energetskom nivou, gdje se nalazi vitalna sila, a sve što se dešava na mentalnom, emotivnom ili fizičkom nivou nije ništa drugo nego manifestacija te bolesti. Liječenjem vitalne sile, duša i tijelo se dovode do harmonije, dok se samo liječenjem tijela to ne može postići. Viđenjem čovjeka kao energije, homeopatija ne negira shvatanja klasične medicine, nego ih nasuprot tome dopunjuje, zalazeći u oblasti živog bića koje su klasičnoj medicini nepoznate. Homeopatija i klasična medicina su komplementarni medicinski sistemi, dakle koji se dopunjuju.
Pripadate ljekarima koji prave razliku između izlječenja i iscjeljenja.
– Iscjeljenje podrazumijeva lečenje na dubljim nivoima čovjekovog bića, onima koji klasičnoj medicini nisu poznati. Sa iscjeljenjem se postiže potpuna harmonija duše, uma, emocija i tijela, a takvo izlječenje stvara imunitet koji nas čini otpornim na uzročnike bolesti sa tačke gledišta klasične medicine kao što su virusi, bakterije i drugo.
Uzroci svih bolesti su dakle duboko u nama i posljedica su disharmonije duše i tijela.
– U našoj duši, u našem složenom nesvjesnom psihičkom dijelu, nalazi se i naše niže nesvjesno ili sjenka kako to Jung naziva. To je jedan od naših dijelova, koji klasična medicina ne prepoznaje i ne prihvata, a kada pričamo o bolestima i želimo da objasnimo njihov uzrok moramo početi od sjenke. Tu je pravi početak svake bolesti – u čovjekovoj sjenci. U nižem nesvjesnom počinje svaka bolest i tu leži njen pravi uzrok, a ne u bakterijama, virusima i ostalim spoljašnjim uticajima. Ono što je najvažnije i što treba da znamo jeste da se upravo tu, u našem nesvjesnom, krije i panaceja, lijek za sve bolesti i rješenje svih problema. On se nalazi odmah pored uzroka bolesti. Nasuprot onome što je stav klasične medicine u odnosu na bolest i njene uzroke, transformacijom sjenke postajemo otporni na “opasne spoljašnje uzročnike” bolesti koji u stvari mogu biti samo inicijalne kapisle za početak bolesti, ali ne i njen pravi uzrok. Ti “spoljašnji uzročnici“ nam u tom slučaju ne mogu više ništa, jer transformacijom sjenke spomenuti lijek, koji počinje da djeluje, dovodi do iscjeljenja, a ne do izlječenja, do kog se može doći uobičajenim liječenjem klasičnom medicinom.
Učite nas da bi bolesti trebalo da doživljavamo kao lekcije i kao upozorenje da nešto moramo mijenjati u sebi. Odakle krenuti?
– Pogrešno ste shvatili ako mislite da ja nekog nešto učim u knjizi. Ja samo iznosim moja iskustva. Mi se svi bojimo bolesti, pa čak nećemo ni da pričamo o njima, a često i izbjegavamo bolesne ljude. Sama bolest je pogrešno shvaćena u klasičnoj medicini, a samim tim i u zapadnoj civilizaciji. Međutim, u Indiji su me naučili da na bolest gledam drugačije. Postoji definicija bolesti koja glasi – bolest je sistem koji tjera na promjenu. To bi značilo da kad je neko bolestan ne bi trebalo da očajava, nego da pogleda i da izanalizira svoj život, ne bi li shvatio kakve greške pravi, zbog kojih se i razbolio. Ako to shvatimo, biće nam jasno: ako smo bolesni, pored uobičajenog liječenja trebalo bi malo i poraditi na sebi da promijenimo šta treba. To je pravi put do izlječenja, odnosno do iscjeljenja.
Kažete da treba pratiti ritam Univerzuma. Kako se to postiže?
– Ako sve posmatramo kao energiju, koja jeste osnova svega, tada nam je jasno da Univerzum ima neki svoj ritam. Pod Univerzumom ovdje podrazumijevamo sve što postoji, uključujući i ono čega smo svjesni i čega nismo. Energija nikada nije statična, nego je dinamična, osciluje i ima neku svoju frekvenciju, odnosno ritam. Sve dok nismo u harmoniji sa ritmom Univerzuma, stvari se ne odvijaju sa lakoćom i onako kako želimo. Uvijek imamo neke probleme, nešto nas koči i stalno nailazimo na prepreke duž puta. Jednostavno, život ne teče glatko i većina stvari koje radimo mogu se poprilično zakomplikovati. To se dešava ako odbijamo da proživimo određena iskustva koja nam je život nametnuo, samo zato što ih je um etiketirao kao loša, pa ih ne želi. Međutim, ako prihvatamo sve što život donese pred nas, što bi značilo da polako počinjemo da koračamo u ritmu Univerzuma, tad život postaje drugačiji. Tada sve počinje da klizi, stvari se mnogo lakše odvijaju, a ono što nam je potrebno život nam servira na tacni na najmisteriozniji način. Tada počinjemo da živimo svoje snove i ono o čemu maštamo.
Proputovali ste svijet, susretali se sa brojnim tradicijama, učenjima, filozofijama, sa neobičnim i mudrim ljudima, guruima, šamanima… Koji je najbolji savjet ili savjeti koji ste od njih dobili?
– Jednostavan život, visoka razmišljanja. To je savjet koji sam dobio od Rai Mastera, čovjeka koji je imao presudni uticaj na moj život i rad. Njega sam upoznao u bolnici za lepru u Varanasiju, u Indiji, gdje sam odlazio sedam godina zaredom ne bih li naučio nešto više o čovjeku, zdravlju, bolesti i liječenju. Bilo mi je potrebno šest mjeseci da bih shvatio značenje ove proste rečenice koja je bez sumnje najveća duhovna lekcija koju sam ikada dobio.
Na putovanjima su Vas posebno privlačila takozvana energetska mjesta. Pojasnite, kakva su ta mjesta moći.
– Energije takozvanih mjesta moći bude nešto u čovjeku, podstiču duhovnu stranu, ali je to teško shvatiti bez neposrednog iskustva stečenog na takvim mjestima. Mjesto se mora osjetiti i samo tako je moguće da se shvati o čemu je riječ. Takvih mjesta ima svuda. Neka su više poznata, neka manje, neka čak mogu biti i potpuno nepoznata javnosti, ali ih možemo naći ako ih tražimo. To su mjesta uglavnom u prirodi, podalje od velikih gradova, civilizacije i gužve. Ona odišu, prije svega, nevjerovatnim mirom, a što više vremena provedemo na njima, sve više počinjemo da osjećamo zadovoljstvo, ispunjenost, radost, da smo puni energije, da je život lijep i slično. Sa druge strane, takva mjesta pokreću neke nove misaone tokove, pružaju neke unutrašnje uvide, otvaraju nove perspektive i na čudan način ukazuju na puteve koji dovode do rješenja problema.
Kao energetsko mjesto i Vaš izvor energije u Crnoj Gori izdvojili ste manastir Ostrog.
– Svakako. Kao što rekoh, o tome se nema šta pričati, treba otići i osjetiti.
Prešli ste dug put da dođete do svog Bića. Mislite li da je neophodno preći tolike kilometre da bi čovjek spoznao sebe ili je to moguće i u osami svoje sobe, samo unutrašnjim putovanjem?
– To je bio moj put, ali svi mi imamo različite puteve. Putovanja po različitim zemljama su uvijek dobra jer nam otvaraju oči i šire vidike, ali nisu neophodna da bi putovali po dubinama duše. Poznati filozof Kant nikada nije izašao iz svog rodnog mjesta, a svi znamo do kojih je sve dubina duše i saznanja dospio. Svako ima svoj put.
Da li je knjiga stigla na crnogorsko tržište i gdje se može nabaviti ?
– Da, knjiga je stigla na crnogorsko tržište, ali ne u knjižare. Knjiga se može nabaviti u radnjama zdrave hrane Bonela. Po ajurvedi mi ne jedemo samo materijalnu hranu nego i emotivnu, mentalnu i duhovnu. Danas, kad smo zasuti nezdravom emotivnom, mentalnom i duhovnom hranom sa svih strana, od priča ljudi preko dešavanja oko nas do medija, neophodna nam je i zdrava emotivna, mentalna i duhovna hrana. Ova knjiga je to – zdrava hrana za dušu i prodaje se samo u radnjama zdrave hrane Bonela, a ne u knjižarama.
Na kraju knjige optimistično poručujete da je život lijep i pored toga što često može biti težak.
– U životu uvijek pored lijepih i dobrih imamo i ružna i loša životna iskustva. Ne treba da zaboravimo da su loše i dobro, lijepo i ružno, noć i dan, jin i jang, jedna ista stvar. Dvije strane jednog istog novčića, pismo i glava. Kao takve, nemoguće ih je razdvojiti i prihvatiti samo jednu stranu, jer je um odredio da hoće samo lijepo u životu. Niko od nas nije pola osobe, nego smo cjelina i moramo i život prihvatiti u cijelosti. Kao što su sreća i radost integralni dio života, tako su i nesreća i tuga namijenjene čovjeku da bi ih proživio, ne bi li shvatio život u potpunosti. Sve to čini jednu cjelinu koju moramo prihvatiti, a do nas je na koju stranu ćemo fokusirati energiju. Samo od toga zavisi hoće li nam život biti lijep ili težak.
GRACIJA 41/2014.
Razgovarala Danijela Đonović/Foto Privatna arhiva