Legende o Danu zaljubljenih

Valentinovo, Dan zaljubljenih ili Dan sv. Valentina nije tako davno stigao u naše krajeve, dok u nekima zaljubljeni već odavno na taj dan poklanjaju jedni drugima romantične poklone uz slatke, male ljubavne izjave

Legenda kaže da ovaj praznik zaljubljenih vodi porijeklo iz nastojanja katoličke Crkve da prekine tradiciju jednog paganskog rituala plodnosti, a postoji nekoliko različitih verzija. Do kraja četvrtog vijeka p.n.e. pagani Rimljani su jednom godišnje odavali poštovanje bogu po imenu Luperk (Lupercus). Imena žena i muškaraca koji su ga obožavali stavljana su u jedan vrč i izmiješana, a neko je dijete nasumice izvlačilo parove koji su trebali da žive zajedno jednu godinu, dok eventualni ritual plodnosti ne bude završen. Naredne godine proces se ponavljao s novim parovima. Odlučni da prekinu ovakve običaje prethodnici sveštenika katoličke Crkve tragali su za jednim svecem zaljubljenih koji bi zamijenio štetnog Luperka. Tako su eventualnog kandidata pronašli u biskupu Valentinu. U Rimu 270. godine biskup Valentino iz Interamne (danas grad Terni), prijatelj mladih ljubavnika, biva pozvan od strane ludog cara Klaudija II koji ga nastoji ubijediti da ponovo vrati sporni paganski običaj. San Valentino dostojanstveno odbija da se odrekne svog vjerovanja i, sasvim nepromišljeno, nastoji da obrati cara na hrišćanstvo.Tako je 14. februara 270. godine San Valentino kamenovan, a zatim mu je odrubljena glava. Legenda dalje kaže kako se Valentino, čekajući smrt, zaljubio u slijepu kćerku zatvorskog čuvara Asterija (Asterius), te uz pomoć svoje neizmjerne vjere učinio da djevojka progleda. Napisao je i oproštajnu poruku mladoj djevojci, potpisanu riječima “Vaš Valentino”, koje su živjele jako, jako dugo nakon smrti njihovog autora.
Ili je, možda, bilo ovako…
Tajna vjenčanja Dok je u Rimu hrišćanstvo još bilo sasvim nova i mlada religija, tadašnji car Klaudije II zabranio je svojim vojnicima da se vjere ili žene, jer je mislio kako će tada radije da ostaju kod kuće nego odlaziti u rat. Svi sveštenici su poštovali takvu carevu odluku i nisu vjenčavali mlade parove, osim Valentina. Kako je prekršio carevu odluku, zatvorili su ga u tamnicu i 14. februara mu je odrubljena glava. Nakon smrti narod ga je proglasio svecem i odlučio da mu bude posvećen upravo dan njegove smrti – 14. februar…
Ruža pomirenja Čuvši jednog dana svađu dvoje mladih koji su polazili pored njegove bašte, izašao je pred njih držeći u ruci jednu bijelu ružu. Sijeda kosa, smireno i nasmijano lice dobrodušnog starca i ruža koju im je pružao imali su neku magičnu smirujuću moć i zaljubljeni prestadoše sa svađom. Nakon izvjesnog vremena zaljubljeni su se vratili do Valentina sa željom da upravo on blagoslovi njihov brak. Kako je biskup bio veoma zauzet mnogobrojnim obavezama, njihovu želju nije mogao ispuniti odmah, nego je odredio da dođu 14. februara…
Uzvišena ljubav Bila jednom jedna lijepa djevojka po imenu Serapija koja je živjela na trgu u Terniju. Prolezeći često preko trga, primijetio ju je i zaljubio se mladi rimski centurion Sabino, te poželio da se njome i oženi. Međutim, njeni roditelji to nisu željeli, bili su hrišćani, a Sabino paganin. Zbog ljubavi prema djevojci, Sabino ode kod biskupa da ga krsti. Kada je ta prepreka bila prevaziđena pojavila se jedna mnogo veća, Serapija je oboljela od tuberkuloze, na veliku žalost mladića i njenih roditelja. Kada je biskup došao do djevojčine samrtne postelje, Sabino ga je preklinjao da ga ne odvaja od nje. San Valentino je mladom zaljubljenom paru podario blaženi, vječni san u koji su zapali zagrljeni…
Guess who? Obožavanje San Valentina u SAD-u počelo je sredinom 19. vijeka kada je bjesnio građanski rat. Modu ljubavnih pisanih poruka uvela je Ester Holand (1828-1904), svakog 14. februara mladi su razmjenjivali “valentine”, simpatične ceduljice sa ljubavnim porukama, a kasnije su ih zamijenile čestitke. U nekim školama su se organizovale zabave: u sredinu dvorane postavljala se jarko obojena posuda u kojoj su završavale sve napisane poruke koje su se čitale na kraju zabave. Neki su više voljeli da ostanu anonimni, nisu potpisivali poruku upućenu voljenoj osobi nego samo jedno Guess who?
U Velikoj Britaniji na Valentinovo djeca obučena kao odrasli pjevaju tradicionalne ljubavne pjesme, a zauzvrat dobivaju novac ili slatkiše. Nekada se u Velikoj Britaniji vjerovalo da će ženu koja 14. februara vidi pticu crvendaća kako leti oženiti mornar. Ako vidi vrapca oženiće je siromašan čovjek s kojim će, ipak, biti srećna cijelog života. Češljugar u letu predstavljao je brak sa milionerom. U nekim mjestima u unutrašnjosti Sicilije djevojke ustaju veoma rano na Valentinovo, stanu na prozor i za budućeg muža biraju prvog mladića koji prođe ulicom. Kako bi izbjegle neugodna iznenađenja djevojke drže oči čvrsto zatvorene sve dok ne čuju neki ugodan glas i – tek ih onda otvore. U engelskoj grofoviji Darbišir (Derbyshire) djevojke naprave u ponoć dvanaest krugova oko crkve, ponavljajući: “Sijem sjeme konoplje, sjeme konoplje ja sijem, onog ko me voli iza sebe očekujem”. Nadaju se kako će se prava ljubav pojaviti nakon zadnjeg, dvanaestog kruga.
Bez obzira imate li ili ne neki svoj tajni ritual za koji vjerujete kako će vam pomoći da pronađete pravu ljubav, i u koju od legendi vjerujete – srećan vam Dan zaljubljenih.

GRACIJA 124/2.februar 2018.
Priredila Snežana Crkvenjaš

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...