Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Dušan Petrović
Fenomen Lepe Brene traje duže od četiri decenije, i nije nastao lako i preko noći. Od osamdesetih godina, kada je sa Slatkim grehom održavala po dva koncerta dnevno pa do danas, njena prirodnost i neposrednost, poseban dar za odnos prema publici i brižljiv odnos prema karijeri uvijek su bili u žiži javnosti, a profesionalni put uspjela je da iznese bez tračeva i skandala. Fenomenom Lepe Brene bavili su se mnogi muzički kritičari, sociolozi i drugi stručnjaci, pisali su se eseji, ali svi se slažu u jednom – ona i danas suvereno vlada muzičkim nebom Balkana.
Popularna Jugoslovenka je to bila i ostala i u stvarnosti i jedan je od rijetkih preostalih simbola bivše zajedničke države. Za one starije sinonim je bezbrižnih dana u bivšoj Jugoslaviji, a za mlađe simbol uspješne žene koja je mijenjala modu i postavljala standarde, o kojoj su snimani filmovi i pozorišne predstave.
Osim što je estradna zvijezda i uspješna poslovna žena, poznata je i po posvećenosti porodici, a za Graciju skromno kaže da je za to zaslužna njena majka koja ju je pripremila za običan i normalan život i naučila da zna da jasno razgraniči život supruge i majke od Lepe Brene profesionalca.
U svako doba možete da parirate mladim pjevačicama, i glasom i stasom, a rijetko koja može da napuni dvorane i arene kako Vi. U čemu je tajna Vašeg trajanja?
– Mislim da je trajanje jedina kategorija prave vrijednosti. Meni na kraj pameti nije bilo da se profesionalno bavim pjevanjem. Međutim, postoji jedan faktor koji me je iznenadio, a to je da, kada ste rasterećeni od egzistencijalnih problema i gajenja djece, shvatite da svoj posao prosto volite i da želite da mu se posvetite do maksimuma. Uopšte se nisam nadala da ću toliko željeti i voljeti da nastavim da pjevam i da se bavim ovim poslom, ali ovo je nešto što mi daje povratnu energiju. Sve što date publici vam se na neki način vraća. Ta posvećenost Lepoj Breni i kreiranju toga šta će Lepa Brena da pjeva i u kojim kostimima će da se pojavljuje na turnejama je nešto što me zaista ispunjava. Volim da budem nova, drugačija, a opet bliska svojoj publici, jer to je povjerenje i ljubav koja traje duže od 42 godine i to želim da njegujem. Jer ljubav je kategorija koja može da ima kratak životni vijek, ali povjerenje je nešto što se mora njegovati.
Živite izuzetno dinamičnim životom. Kada se radni zadaci obave, ispoštuju saradnici, prijatelji i porodica, a Boba i Vi najzad imate vreme samo za sebe, šta Vas tada najviše ispunjava?
– Poslije koncerta volim da popijem piće sa svima koji su radili sa mnom te večeri i da sumiramo utiske. Privatno volim da sam obučena komotno, uglavnom sportski. Volim da se bavim sređivanjem doma, moje bašte, da odem na pijacu, kupim voće i povrće, da čitam knjige, da presložim svoju garderobu i riješim se stvari koje više ne nosim… U našem poslu se kupuje mnogo garderobe i ta prenatrpanost stvara konfuziju u mojoj glavi, tako da uvijek volim da sredim plakar. Volim da pročitam dobru knjigu, kriminalistički roman, beletristiku, ali i zabavne sadržaje koji me opuštaju. Volim da radim sve obične stvari koje radi svaka osoba.
Svjedoci smo, nažalost, brojnih razvoda na estradi i utrkivanja pojedinih medija da plasiraju što više ružnih informacija. Kako ste Boba i Vi uspjeli da sačuvate privatnost sve ove godine?
– Razlika između Bobe i mene i drugih je možda to što smo bili poznate i ostvarene osobe već sa 21, 22 godine, stalno medijski eksponirani, uvijek na meti, u smislu da vas ocjenjuju koliko ste dobri ili niste. I njemu i meni je najviše prijalo, i dan-danas nam prija, da vodimo naš privatni život i da uživamo u privatnosti, da nismo medijski eksponirani. Iskreno, ne postoji recept za dobar brak. Ako u braku postoje poštovanje, kompromis, zajednička interesovanja, ljubav koja se njeguje i održava, to će trajati. Ako se to ugasi, Bože moj, šta je tu je. Bolje dobar razvod, nego loš brak.
Jugosloveni su Vas naprosto obožavali, donosili ste radost gdje se god pojavite, nemalo puta ljudi su plakali od sreće na Vašim koncertima ili ako dobiju priliku da Vas vide… Kako biste opisali taj fenomen?
– Mislim da mi je sve to bilo suđeno. Možete biti fenomen i trajati godinu, dvije, pet, ali kada trajete mnogo godina onda je to ozbiljan pristup, posvećenost poslu, ljubav i poštovanje prema publici. Ako neko posjeduje neki talenat i na njemu mnogo radi, kada ne postoji radno vrijeme nego posvećenost, odricanje, onda je logično da imate rezultate.
Slavu ste stekli veoma mladi. Kako ste se u tim godinama nosili sa ogromnom popularnošću?
– Kada je čovjek mlad nosi ga jedna zahuktala lokomotiva i onda ne smanjujete ni tempo, ni brzinu, jednostavno imate želju da vidite šta će se novo desiti. Zaista sam imala plodonosnih 40 godina i veoma mi je bilo komplikovano i teško da održim porodicu, karijeru i normalan odnos prema životu. Preživjela sam brojne loše stvari, ali su me vjera i nada u ljudsku dobrotu, ljubav prema pjesmi i, naravno, moja djeca, uvijek održavali.
Osamdesetih godina, kada ste počinjali karijeru, živjeli smo u divnoj državi, a onda su se, nažalost, desili ratovi i težak period, ali Vi ste ostali isti. Kako ste to uspjeli?
– Lomili su mene mnogi vjetrovi, kao što su lomili zemlju, ali pjesma mi je hranila dušu. Bez obzira na to što se Jugoslavija raspala na više država, moja emocija prema svim zemljama je ostala ista. To je za mene jednostavno nepromjenljiva kategorija, jer moja pjesma ne treba pasoš. Moja pjesma je ostala u srcima ljudi. Još osamdesetih godina sam prenijela poruku radosti, mira, ljubavi, jednakosti. Publika je to prihvatila i to je nešto što ima kategoriju trajanja, a sve što ima kategoriju trajanja ima i vrijednost. Zato sam tu gdje sam, poslije 42 godine. Zašto sam jugonostalgična? Rođena sam i odrasla u zemlji koja je bila prototip današnje Evropske unije. Naučena sam da volim, ne znam da mrzim, valjda se zbog toga i bavim ovim poslom.
Živi li Jugoslovenka još u Vama?
– Da. Šta je mene značilo jugoslovenstvo? Ono što je danas u prevedenom smislu mir i tolerancija. Moramo da prihvatimo različitost ljudi u boji kože, stavovima, izgledu, seksualnom opredjeljenju, političkom opredjeljenju… Moramo da se naučimo da budemo tolerantni.
Koja je uloga muzike u procesu Vašeg duhovnog rasta?
– Život vas natjera da sazrete sa problemima i da se apgrejdujete, poput softvera. Moramo da rastemo, da naučimo da volimo i poštujemo sebe i da pružimo podršku svima koji nemaju tu vrstu samopouzdanja. Veoma mlada sam shvatila da uspješni ljudi trpe najveće udare negativnih informacija od onih koji nisu uspješni, a prate njihov rad. Najbolja stvar koju tada možete da uradite je da trajete, budete svaki naredni put bolji od sebe prošlog puta, da se edukujete, rastete u svom poslu, budete obrazovani, uklapate se, jer jedino tako možete da opstanete.
Da li vidite nasljednicu u Aleksandri Prijović?
– Često mi postavljaju to pitanje koje je malo retrogradno. Zašto? Postoji nas nekoliko koji imamao puno godina rada i puno iskustva i još uvijek držimo čas i predavanje. Aleksandra je mlada žena koja je jako vrijedno radila na sebi od početka, a majka joj je bila fantastična podrška. Došla je u Zvezde Granda, zatim počela da se zabavlja sa Filipom, uklopili su se i počeli da grade njenu karijeru četiri-pet godina prije nego što je napravila koncert u Štark areni. Ali, niko ne može da naslijedi nikoga. Aleksandra je uspješna baš zato što je originalna. Ne kopira nikoga, ima svoj stil pjevanja. Mi stariji još uvijek radimo, svako ide svojim putem i vrlo je važno da ste originalni. Ona je u tome uspjela. Mi koji još uvijek pjevamo smo originalni i zato još uvijek trajemo.
Pojedinci su pokušali da mešetare koristeći Vaše ime i popularnost kako bi stekli novac, poput raznih lažnih reklama, na primjer za navodne farmaceutske proizvode. Kako ste uspjeli da se izborite s tim i zaštite sebe i brend Lepe Brene?
– Koliko je donio dobrog, internet je toliko donio i lošeg. Postoje raznorazna mešetarenja, koriste se imena i likovi poznatih ljudi da bi se reklamirali nekakvi farmaceutski proizvodi koji navodno ljudima čiste parazite, liječe dijabetes… Mislim da je to nešto što je sasvim za očekivati, ali postoje pravne službe koje to rješavaju. To je era digitalnog kriminala, nešto čega će da bude sve više i niko nije izuzet od tog problema.
Kada biste se ponovo rodili da li biste isto radili?
– Kada bih se ponovo rodila ne bih se nikada bavila ovim poslom. Ne bih se bavila nikakvim javnim poslom niti ičim što je toliko naporno. Jer, kada je čovjek mlad sve to je lako i jednostavno. Međutim, postoji period kada morate da budete posvećeni svojoj djeci, jer ako tu napravite promašaj on će se osjećati cijelog života. Tako da sam pravila balans. Uvijek sam bila više posvećena djeci nego karijeri, ali sam zato, kada su porasli, dobila, da tako kažem, blagoslov od njih. Filip je producent i to najuspješniji i najbolji u zemlji, Viktor je producent kod mene, radi sa mnom, tako da smo svi okrenuti muzici, dok se Stefan bavi nekom drugom pričom. Naravno da sam srećna i zadovoljna zato što je i Aleksandra, zajedno sa Filipom, uradila nešto neponovljivo i upisala se u istoriju mladih zvijezda koje će tek imati šta da pokažu.
Jedno šaljivo pitanje za kraj. Da li je istina da ste Bobi, kada ste počeli da se zabavljate, usred Amerike napravili pitu?
– To sam ga ja slagala da ću mu napraviti pitu (smijeh). Da je Boba bio na mojoj kuhinji, sigurno bi bio mnogo tanji. Bio bi visok momak pa tanak (smijeh).
