Razgovarala Kaja Milačić/Foto Sanela Zukić
Od našeg prošlog susreta Lidija Kordić se nimalo nije promijenila. Još uvijek je jednostavna, otvorena i srdačna mlada Kotoranka sa sarajevskom adresom. U stalnom pokretu, radu, postigla je mnogo i ne zaustavlja se. S Lidijom smo razgovarali u pauzama finalnih proba opere Tri boje cvekle u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR) o nagradi European Shooting Stars, koju je, pored još devet mladih evropskih glumaca, dobila na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu, o radu na filmu Diva Futura, a otkrila nam je i kako se osjeća u prvom redu na modnim revijama.
View this post on Instagram
U februaru Vam je na festivalu Berlinale dodijeljena nagrada European Shooting Stars. Jedna ste od ovogodišnjih deset evropskih zvijezda u usponu, koliko Vam znači ta nagrada?
– Previše. Prvo, činjenica da sam prva iz Crne Gore koja je nominovana i koja je dobila tu nagradu, drugo što nisam to nikako očekivala, nikako. I treće, ali najvažnije, to što sam predložena za nominaciju od strane Filmskog Centra Crne Gore koji me od početka prati i podržava. Jer za ovu nagradu ne mogu da se prijavim sama, niti to može agencija koja me zastupa, jedino može filmski centar iz matične države. Vječito sam im zahvalna, jer da nije njih ne bi toga ni bilo. Još uvijek nemam pojma šta se to dogodilo. Gledam nagradu na polici sa knjigama i ništa ne kontam. Mnogo mi ova nagrada znači, prvenstveno zbog mojih. Potvrđuje da nisu pogriješili što su poštovali moje izbore i pružali mi beskrajnu podršku, pratili me. Ova nagrada je nešto opipljivo čime mogu da im se odužim za povjerenje koje su mi ukazali. Da im potvrdim, a i samoj sebi, da zaista vrijedi ovo što radim i da sam izabrala pravi životni put. Mnogo mi znači privatno. Koliko će imati uticaja na karijeru, vidjećemo.
Pored priznanja za dosadašnji rad, da li je nagrada donijela i neke ponude?
– Donijela je mnogo poznanstava sa kasting direktorima. Upoznali smo ih preko 50 iz cijelog svijeta. Ponuda ima, već sam snimala neke kastinge i uveliko mi olakšava to što su mnogi čuli za mene, vidljivija sam, a u poslu je to važno. U procesu sam za nekoliko uloga u različitim filmovima i serijama, i nadam se da će nešto uskoro da se desi. Sigurna sam da sam ostavila dobar utisak, jer su neki kasting direktori bili oduševljeni mojom energijom, vidjela sam da je nekima prijalo upoznavanje sa mnom, pa se nadam da ću sa nekim od njih i raditi u nekom trenutku.
Nagradu ste posvetili svim djevojčicama koje sanjaju velike snove. Sasvim je sigurno da ste postali uzor nekim djevojčicama. Šta biste im rekli, koliko je ovo dug i težak put?
– Ako sam zaista postala uzor djevojčicama, to mi je ostvarenje snova. Uvijek sam maštala o tome, iako sebe još uvijek smatram djevojčicom. Put jeste i dug i težak, ali ovo je posao koji obožavam i koji ne vidim kao posao, nego prosto kao ljubav. Znam da ima i težih situacija i sama sam imala teške periode, ali to ne vidim kao problem, na to sam navikla. Pa i sam život je takav. Ali, satisfakcija koju dobijam je neprocjenjiva. Nisam vjerovala da ću dobiti ovakvu nagradu, da ću snimati u Turskoj, Italiji. Za djevojčicu iz malog mjesta, koja je samo mogla da sanja i mašta o tome, eto i to se dogodilo. Voljela bih da mogu da ubijedim djevojčice da je sve moguće, a da ne zvučim kao političar. Evo ne lažem, jer sve što sam mogla samo da sanjam, dogodilo se! Nakon svega, ovaj posao je sreća! Ne bih se mijenjala nikad, ni za šta drugo, jer moj posao je čista radost!
Rad na filmu Diva Futura ste dugo držali pod velom tajne, kako ste dobili tu ulogu?
– Anila Gajević iz Zona Talent agencije me je uputila na kasting. Poslala mi je da snimim video za audiciju, a ja još uvijek nisam znala o čemu se radi. Kada sam sve ispitala, razmišljala sam da li uopšte da radim, jer se radi o porno industriji. S Anilom sam pričala o tome, a ona je bila s njima direktno u komunikaciji i kada se ispostavilo da u filmu neće biti eksplicitnih scena, pristala sam da snimim video za kasting. Nakon nekog vremena sam dobila call back, drugi krug audicije. Ovoga puta je to bio Zoom poziv i ponovila sam te dvije scene koje sam snimala za kasting. To je prošlo dobro, iako s ovakvim audicijama nemam najbolja iskustva, kasni konekcija, nemaš pravog partnera ispred sebe, gledaš u kompjuter, itd. Poslije nekoliko mjeseci su me zvali u Rim, kasting mi je trajao od devet ujutro do pet popodne. Opet samo te dvije scene, bilo je jako stresno i jako izazovno, nikada nisam bila na tako intenzivnom kastingu. Pa je prošlo još neko vrijeme kada su me Emina Kalafat i Anila zvale da mi jave da sam dobila ulogu. Sve je trajalo sigurno pola godine. Dugo se čekalo i kada sam konačno dobila ulogu, to je bila velika sreća za mene.
Koliko ste prije ove uloge znali o Ćićolini, Italijanki mađarskog porijekla Iloni Štaler, koja je fascinantna i višeslojna ličnost, porno glumica, političarka, pjevačica?
– Prije ove uloge nisam znala ništa o njoj, nikada nisam čula za nju. Kako sam istraživala još u toku kastinga, polako sam otkrivala taj svijet, da razumijem i drugu stranu, da ih ne gledam kao jednodimenzionalne ličnosti. Što se često događa kada se govori o njihovom poslu porno glumice. Nisam znala ništa, ali sam saznala i naučila mnogo i tokom kastinga i tokom snimanja. I nekako sam se zaljubila u taj karakter, zato što je veliki izazov za glumicu. Ćićolina kao takva je san snova za glumački zadatak, jer je lik sama po sebi. Jedino što mi je trebalo da to prihvatim i uđem u lik. Bilo je zanimljivo. Nažalost, nisam imala priliku da je lično upoznam.
Diva Futura se trenutno prikazuje u italijanskim bioskopima. Koliko je Ćićolina još uvijek interesantna i kako italijanska publika doživljava ovaj film?
– U Italiji je najpoznatija porno zvijezda Moana Poci, i njima je najbitnije kako će ona biti prikazana u filmu, glumi je Deniz Kapeca (Denise Capezza). Naravno da im nisu nezanimljive ni Ćićolina ni Eva, koju glumi hrvatska glumica Tesa Litvan. Čitav taj period, otvaranje Diva Futura agencije, vrijeme kada su bile mlade, Italijanima je veoma bitan. I kada je politika u pitanju, društvo uopšte. To je vrijeme kada porno glumice nisu doživljavane na isti način kao danas. Iako su njihove filmove vjerovatno samo krišom gledali, zaista su imale status diva i bile zastupljene u medijima. Posebno je omiljena bila Moana, jer je Italijanka. Umrla je mlada i imala tragičan život, što je publici još dodalo na tu priču. Dakle, Italijanima je ova tema zanimljiva i bitna i film je uglavnom dobro prihvaćen. Naravno da ima pomiješanih reakcija, što je normalno. Čekamo da vidimo zvanične recenzije, ali za sada mislim da jako dobro ide.
Diva Futura je i naslov jednog od filmova koje je producirala, ali i agencije istog imena. Da li film obrađuje samo taj period ili je u pitanju šira biografska priča?
– Film obuhvata vrijeme od nastanka Diva Futura agencije, zapravo film počinje djetinjstvom Rikarda Skikija (Riccardo Schicchi). Kako se zainteresovao za žene, pornografiju, kako je upoznao Ilonu, kako su otvorili agenciju, sve do kraja njegovog života, da ne spojlujem sad. U pitanju je period od dvadesetak godina.
Nakon Italije, film čeka distribucija u Americi, a kada će naša publika moći da ga vidi?
– Nažalost, još uvijek ne znam kada će film biti kod nas. Po pravilu, ukoliko nisu holivudski, kod nas filmovi uglavnom kasne ili nikada ne dođu. Distributeri znaju da je Tesa Litvan iz Hrvatske, a ja iz Crne Gore, pa vjerujem da rade na tome da ga vidi i publika iz regiona. Film se do sada prodao u mnogo država, tako da se nadam da ćemo i mi imati priliku da ga vidimo u bioskopima. Ako ne, nadam se da će ubrzo biti dostupan na nekoj od platformi.
Uspješno gradite likove s malo teksta, Volja Sinovljeva; bez teksta, Radnička klasa ide u pakao, ili na jeziku koji nikada niste govorili, Ataturk. Kakvo Vam je iskustvo sa glumom na italijanskom jeziku?
– Italijanski sam učila u školi i znam ga dobro. Nije mi bio sasvim nov kao bugarski ili turski, pa mi je bilo manje zahtjevno. Kako se njime nisam dugo služila, smanjio mi se fond riječi, ali sam i to brzo nadoknadila. Kada je strani jezik u pitanju, mnogo više vremena treba da naučite tekst napamet. Pripremala sam se mjesecima i znala sam tekst, tako da nisam imala problema na setu.
Dok radimo ovaj intervju, u jeku ste proba. Šta je u pitanju, smijemo li proviriti?
– Apsolutno! Na korak smo do premijere opere Tri boje cvekle u SARTR-u. To je opera za vokalno-instrumentalni ansambl, elektroniku i kućne aparate. Autorica je Nejra Babić, a kompoziciju i režiju potpisuje Irena Popović Dragović. Ovo je jedan veoma specifičan projekat, prvi put da se ovako nešto radi u Sarajevskom ratnom teatru, prvi put ja radim ovako nešto. Irena je birala glumce i među nama je samo jedna operska pjevačica. Njen koncept je da glumci pjevaju operu i insistirala je na (ne)savršenstvu. Željela je da to donesemo na način koji nije viđen do sada i jedva čekam da vidim kako će sve da izgleda. Probe su nam trajale i po osam sati, imamo orkestar, ekipa je velika, sve je vrlo uzbudljivo.
U Vogue magazinu su osvanule Vaše fotografije sa Milanske nedjelje mode, Armanijevu reviju ste pratili iz prvog reda. Magazin Deluge Vas je uvrstio u svoje novo izdanje velikim editorijalom. Koliko Vam sve ovo prija, a koliko opterećuje?
– Prije će biti da je malo čudno, jer nisam mislila da ću i ovo morati da radim. Ali, sada vidim koliko mi pomaže u poslu da budem viđena i da nekako otvaram i druga vrata po svijetu. Nije da mi ne prija, ali imam faza, jer sam introvert. Posebno na Fashion weeku, ja koja veze sa modom nemam, stvarno me nikada nije zanimala, odjednom se osjećam kao u kavezu, sa toliko ljudi koji me fotografišu, gledaju kako izgledam, šta sam obukla, ko si ti, šta radiš ovdje? Čudno, baš kao da sam atrakcija u kavezu. Ali, sa druge strane, predivno. To je dio mog posla, nažalost ili nasreću. Sve je to valjda normalno.
Kada smo prošli put razgovarale rekli ste da putujete lagano, s najmanjim koferom na svijetu. Prilike su se umnogome promijenile od tada, pa jeste li kupili veći kofer?
– Da (smijeh)! Kupila sam veliki kofer, sada nosim i mali i veliki i to mrzim najviše na svijetu. Na posljednjem putovanju su mi slomili točkić velikog kofera i jako sam ljuta. Čini mi se da ću opet početi da nosim samo mali!
GRACIJA 233/april 2025.
