Piše Tatjana Kuljača
Poznavala sam jednu Vesnu. Lijepa, nasmijanih očiju, zajedno smo išle u razred. Izbjegla je u Crnu Goru u ratu devedesetih, kao i ja. Odmah smo se zbližile, sudbine su nam bile kao paralelne prave, s usputnim usponima i padovima. Obje smo završile fakultete, našle ljubav svog života, udale se i osnovale porodicu. Razlikujemo se samo po jednoj stvari. Ja sam i dalje živa.
Vesna je izgubila bitku sa tumorom. Nismo bile u kontaktu od srednje škole, niti sam nešto o njoj čula dok neko na generacijskoj grupi, osnovanoj povodom okupljanja za godišnjicu mature, nije postavio Vesninu fotografiju i obavijestio nas da je umrla, te da je za njom ostala trogodišnja kćer. Nakon šoka i tuge počela sam da razmišljam o tome kada sam posljednji put bila na sistematskom pregledu i koliko to govori o tome koliko sam nemarna prema sebi.
Između puno tema vezanih za Dan žena, koji me sa kolumnom kači posljednjih nekoliko godina, dok sam se vraćala od doktora sa neveselim vijestima i brigom, odlučila sam da vas priupitam – kada ste posljednji put, predostrožnosti radi, otišle na pregled kod ginekologa, pregled grudi, uradile analize krvne slike? Da li ste zaboravile da su rak dojke, rak grlića materice, autoimune bolesti i hipertenzija učestalije od četrdesete do pedesete godine? Kad se otkriju simptomi, često biva kasno. Međutim, neprimjetne promjene su u nama i, što je najbitnije, otkrivaju se uspješno dok se bolest još nije razvila. Zato je potrebno da se, bar na Dan žena, sjetimo koliko smo važne sebi i ljudima oko nas, zakažemo sistematski pregled i budemo mirne godinu dana. Ne kažu džabe da je bolest najbitnije otkriti na vrijeme, posljedice su onda manje i lakše ih je liječiti.
Bila sam jako mlada kada sam počela da vodim računa o svom zdravlju. Sa svoje prve posjete ginekologu, radi konsultacije zbog obilnog krvarenja, nosim jedno sjećanje. Medicinska sestra je mojoj majci saopštila da mi ne mogu otvoriti karton jer nisam udata. Da se razumijemo, to su bile nesrećne devedesete i prošli vijek, ali ću ovo iskoristiti kao sliku apsurda našeg društva koje je reproduktivno zdravlje žena do skoro guralo pod tepih, uprkos činjenici da je visoka stopa smrtnosti kod žena baš od raka grlića materice.
Iako se sistem promijenio, iako nas izabrani ginekolozi pozivaju da obavezno dolazimo na preglede jednom godišnje, radimo papa test, pitam se, koliko nas zaista ide doktoru prije nego nas nešto zaboli? Život je oduvijek bio skup, mada je u posljednjih godinu dana sve skuplji. No, zdravlje je jeftinije od izgubljenog zdravlja. Imajte to na umu kada se umjesto za pregled odlučite za nešto što vam pričinjava zadovoljstvo.
Drage moje, nije mi bila namjera da u mjesecu kada se slavi žena mračim i oblačim. Namjera mi, međutim, jeste da vas dok ovo čitate natjeram da se zamislite i u kalendaru pogledate kada možete odvojiti dan za njegovanje unutrašnje ljepote i zdravlja. Ne ostavljajte to za kasnije, jer i same znate da će se uvijek nešto “bitnije” ispriječiti. A, kad se sve sabere i oduzme, nema bitnijeg.
Budite mi zdrave, voljene, srećne i vesele! Staviti sebe na prvo mjesto nije sebično, već naprotiv – vaše zdravlje je preduslov srećne porodice. I u avionu, usljed naglog pada pritiska, masku s kiseonikom prvo morate staviti sebi, pa tek onda djetetu. To ćete čuti kao opomenu baš zbog naše prirode da ne razmišljamo kako žive i zdrave možemo pomoći svima, a u suprotnom ne možemo pomoći ni sebi, a ni drugima. Izborite se sa tim usađenim programima i učinite najvažnije za sebe. Ostanite zdrave.
