Ljiljana Rašović: Duša Podgorice utkana je u moju dušu

“Kada slikam Staru varoš, Sahat kulu, staru česmu i ulicu Redžovića, tada na platno prenosim emocije najsrećnijeg djetinjstva, bezbrižnog odrastanja, roditeljskog doma, istinskih i do danas sačuvanih višedecenijskih prijateljstava”, kaže umjetnica

Razgovarala Marina Strugar
Foto Privatna arhiva

Slikarka Ljiljana Rašović već četiri decenije dio je crnogorske likovne scene i upravo taj dugogodišnji rad obilježiće retrospektivnom izložbom na kojoj će predstaviti svoj umjetnički opus. Ljiljana stvaralaštvo veže za Podgoricu, gdje je odrastala, gdje i danas stvara i živi sa svojom porodicom. Pored profesionalnih uspjeha svoje djece, na koje su ona i suprug dr Dimitrije Rašović veoma ponosni, najveću radost donose im petoro unučića koji su im uljepšali i oplemenili život. Osim u Podgorici, stvara i na moru u svom ateljeu, gdje u tišini mediteranske ljepote, uz posebnu inspiraciju i nadahnuće živi svoju umjetnost. Vlasnica je i umjetnička direktorka galerije Venera-art u Podgorici u koju već više od 20 godina ulože veliki trud i ljubav.
Samostalno je izlagala na više od deset izložbi, a kao učesnik na kolektivnim izložbama bila je više od 150 puta, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Kroz profesionalna usavršavanja studijski je boravila u mnogim evropskim državama. U okviru retrospektivne izložbe u Muzeju i galeriji Buća u Tivtu, koju s posebnim zadovoljstvom priprema, predstaviće slike iz svih faza svoga stvaralaštva.
“Četiri decenije umjetničkog puta za mene predstavljaju božji dar i veliku privilegiju, jer ja svoju umjetnost živim od rođenja, a profesionalno već četiri decenije. Poseban je osjećaj biti prisutan u likovnom stvaralaštvu i na umjetničkoj sceni ovoliki niz godina i još uvijek s istim uzvišenim osjećajem slikati i pripremati izložbu. Ljubav prema umjetnosti kod mene je prisutna od rođenja, a prepoznata u ranom djetinjstvu, u Osnovnoj školi Maksim Gorki u Podgorici, kada je moj talenat uočila profesorica likovnog i do kraja osmogodišnjeg školovanja moji radovi krasili su zidove moje škole. Talenat sam nadograđivala kroz školovanje i rad, a ljubav prema umjetnosti nesebično prenosila na svoje đake, jer sam se bavila i pedagoškim radom kao nastavnik likovnog vaspitanja, a kasnije osnivanjem svoje profesionalne galerije. Na veliko zadovoljstvo imala sam priliku da svoje znanje i ljubav prema likovnoj umjetnosti podijelim sa kolegama i brojnim ljubiteljima umjetnosti koji posjećuju moju galeriju već 20 godina. U slike sam udahnula dio svog bića, svoje duše i ljubav prema svemu što je lijepo. Zato, koliko god bilo teško odabrati radove za predstojeću izložbu, jedno je sigurno – svaka slika nosi dio mene i dio onoga što pružam posmatraču, a to je toplina sunca s odbljescima u moru i jezeru, duh tradicije i neprolaznih vrijednosti koje baštinimo i čuvamo kao najveće blago.”

Koliko se Vaš stvaralački izraz mijenjao kroz vrijeme i koju fazu smatrate najznačajnijom?
– Kako je to umjetnosti svojstveno, postoje različite faze stvaralaštva u periodu nastajanja umjetničkih djela. Moje slikarstvo dijelim na cikluse, kojih je bilo zaista dosta u ovom dugogodišnjem periodu stvaranja. Iako sam u svima podjednako utkala dio sebe, pomenuće neke koji su mi posebno dragi jer su nastali u značajnim periodima mog života, Stara varoš, More, Skadarsko jezero… Neki od radova iz tih ciklusa biće dio postavke retrospektivne izložbe. Ono što karakteriše moj umjetnički izraz i što je konstanta kroz cjelokupan moj umjetnički opus su boje vječitog sunca, dočarane kroz mir i tišinu starih urbanih cjelina, kamenih crkvica, prozora i nepresušne i vječite moje inspiracije mora i jezera. Sve moje stvaralačke faze za mene su podjednako značajne i veome bitne, jer svaka od njih veže me za dio života koji je po nečemu bio poseban i samim tim neraskidivi dio mene.

“Poseban je osjećaj biti prisutan u likovnom stvaralaštvu ovoliki niz godina i još uvijek s istim uzvišenim osjećajem slikati i pripremati izložbu”

Posebno mjesto u Vašem slikarstvu zauzima Podgorica. Šta je po Vama duša i odraz Podgorice, kako osjećate povezanost umjetnika i Podgorice?
– Kao podgoričko dijete, odraslo u Staroj varoši, u blizini Sahat kule, sasvim je očekivano da posebno mjesto u mom slikarstvu ima Podgorica. Kada slikam Staru varoš, Sahat kulu, staru česmu i ulicu Redžovića, teško je opisati emociju koju tada prenosim na platno. To je emocija najsrećnijeg djetinjstva, bezbrižnog odrastanja, roditeljskog doma, istinskih i do danas sačuvanih višedecenijskih prijateljstava. Duša Podgorice utkana je u moju dušu, a to je ljepota svega ovoga što sam navela, kao i ljepota zajedništva koje je oduvijek krasilo ovaj grad. Podgorica je grad pjesme, humora, ljubavi i sloge, i to je njen odraz. U Podgorici je uvijek bilo velikih umjetnika, kao i danas što ih ima. U Staroj varoši živio je Vojo Stanić, koga sam kao dijete svakodnevno mogla vidjeti, zatim u Ulici Slobode mogli ste sresti mog profesora, poznatog vajara Draga Đurovića, kao i mnoge druge. Danas u Podgorici stvara dosta umjetnika. Zadovoljstvo mi je kada posjete moju galeriju i kad ostvarimo saradnju. To je i suština umjetnosti i stvaranja. Veoma sam ponosna na divnu saradnju sa mojim kolegama slikarima svih generacija.

“Crna Gora je uvijek bila rasadnik talenata iz oblasti likovne umjetnosti. Sjajnih slikara ima, samo ih treba podržati i motivisati da idu naprijed”

U galeriji koju vodite i čija ste vlasnica organizovali ste i kolektivne izložbe. Crna Gora je između ostalog i zemlja slikara, kako vidite aktuelnu likovnu scenu?
– Vlasnica sam i umjetnička direktorka profesionalne galerije Venera-art u Podgorici već 20 godina, u koju je uloženo mnogo rada, znanja i ljubavi. U vremenima koja nisu bila naklonjena umjetnosti nije se bilo lako izboriti i opstati. Istrajnošću i ljubavlju uvijek se ide naprijed. U galeriji sam organizovala i sopstvene samostalne izložbe i samostalne izložbe svojih kolega, kao i kolektivne izložbe umjetnika iz Crne Gore i okruženja. Organizovanje izložbi predstavlja posebno zadovoljstvo i kruna je rada jednog umjetnika. Pored brojnih poznanstava i iskustava koja se ostvare na taj način, posebno mi je zadovoljstvo značaj i doprinos izložbi za grad Podgoricu i za Crnu Goru uopšte. Dakle, ponosna sam na svoj lični doprinos promovisanju kulture grada i države kroz likovne izložbe, koje su bile veoma posjećene. Crna Gora je uvijek bila rasadnik talenata iz oblasti likovne umjetnosti. Osnivanjem akademije na Cetinju zaista smo postali prepoznati po kvalitetu akademskih studija i po slikarima koje je ta akademija iznjedrila. Svake godine, kada se održava tradicionalna izložba članova Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, čiji sam član, iskreno, puno mi je srce kada vidim nova imena mladih umjetnika. Sjajnih slikara ima, puno talentovanih i vrijednih, samo ih treba podržati i motivisati da idu naprijed. U tom smislu sam mišljenja da bi se za oblast kulture i generalno za kulturni razvoj naše države trebalo izdvojiti i opredijeliti više sredstava kako bi umjetnici stvarali sa više motivacije i želje. Kultura jednog naroda je odraz duha tog istog naroda, a Crnogorci to zaslužuju.
Vaš hobi su i uređenje enterijera i fotografija. Koliko pažnje posvećujete njegovanju i usavršavanju tih interesovanja?
– Veoma sam kreativna, puna ideja i sve što je lijepo mom oku ne može ostati neopaženo. Volim da se bavim uređenjem enterijera i zaista sam tome posvećena, kao i fotografiji, ništa manje nego slikanju. To je nešto u čemu naprosto uživam. To sam ja, umjetnik u duši i u srcu.

Gracija 206

Možda vas zanima

Nedavno objavljeno