Piše Kaja Milačić
Internetom kruži jedan potresan i tragikomičan klip. Šire ga portali koji takođe tvrde da će vam mlatinjanje novčanikom ka punom mjesecu isti napuniti novcem, kao i da ćete bez po muke i truda smršati ako popijete ovo… Dakle, u pomenutom klipu tri muškobanjaste sredovječne žene prebijaju djevojku. Zato što je ljubavila sa mužem jedne od tri fajterke. Ma dajte! Otkud mi znamo da je u pitanju ljubavnica kad one tri skiče na kineskom slengu? Ona je dugokosa i jako mlada i biće da su joj prvo raščerupale robu, pa počele da šklepaju. Mukica kuka, kao dijete. Kakav god da je povod za ovu bruku, nije lijepo to raditi javno i još dokumentovati događaj mobilnim telefonom. Još manje lijepo je gledati ovo duže od pet sekundi i komentarisati samouvjereno kako je mučenica to i zaslužila. Šta ako nije imala pojma da je gospodin oženjen? Kineza je masa, treba pofatat ko je s kim! Ko smo mi da joj bilo na koji način sudimo? I jednoj od četiri akterke?
Prevara. Ružna riječ, prilično. I pitanje staro koliko i sjaj romantičnog mjeseca. Da li mi je vjeran? Ma jeste, dušo, samo se pravi…
Zašto sam pomalo sarkastična? Zato što nisam zagovornik držanja ikoga na kratkom lancu. Zato što je ljubomora prije drugarica posesivnosti do iskrene ljubavi. Mnogo prije ere mobilnih telefona, jedna je komšinica provjeravala svoga gospodina. Zvala ga je na posao desetak puta dnevno, a pred kraj radnog vremena dolazila da toboš popije kafu sa mojom mamom. Zato što je naš balkon gledao na parking. A ona je tačno znala da li je bio u šteti po tome koliko mu vremena treba da izađe iz automobila. I kako izlazi. Komšija nikada nije prisustvovao proslavama firme, niti je ikuda išao sam. Ni na pokajanja. I uvijek je bio previše ćutljiv i zamišljen u društvu svoje napadno zaljubljene supruge. Vazda pripijena uz njegovo rame, natapirane kose i nekako glibavog crvenog karmina, mirisala je na lak za kosu i zaprške. Svima se javljala preglasnim i prilično kriještavim glasom. Ka da niko osim nje nema muža. Slike su se smjenjivale. Čas pretjerivanje u ljubavi, čas samosažaljivo kukanje. Da su tada postojale društvene mreže, ona bi bila jedna od onih koje vam disati ne daju. Znali bi svi kakav je ručak skuvala, kako joj je divan mužić, kako je do neba zaljubljena i kako je sve divno, divno. Pa bi mijenjala statuse iz u braku sa do komplikovano je na šest sati, ka antibiotik! Sunovrat je počeo onog trenutka kada se na šesti sprat doselila udovica sa dvoje djece. Mama je užurbano obuvala patike i dreknula na tatu: Diži guzicu, žena sve sama unosi, eno šofer cuga iz neke boce! Nekoliko dana kasnije ga je poslala na parking da pomogne udovici oko automobila. Komšinica je u jednoj od posjeta našem balkonu skrenula pažnju mojoj mami da razmisli o svojim postupcima! Kao, gura muža direktno u ruke slobodnoj ženi! Nije bila sasvim čitava. Tata je novoj komšinici postavio kuhinjske ormariće, popravio bojler i onoj ljubomornoj sasvim skrenuo pažnju sa glavne priče. Dok je ona drobila mojoj mami, dobri je komšija osjetio kako je lanac popustio. I zbrisao. Nije sa udovicom, ali jeste sa njenom neudatom sestrom! Zaglavili se u liftu i bili tamo preko četiri sata. Sjećam se kako je zaljubljena gospoja pokušavala da crijevom za baštu uduva vazduh u lift u kojem je vazda furilo. Poslije je sipala vodu, a i viski kroz isto crijevo. Rekoh, nije bila naročito svoja.
Priča o držanju supružnika na kratkom lancu me vazda podsjeti na jednog mog rođaka. Imao je četiri godine i tata ga je poveo u šetnju. Nije popuštao stisak jer je malac bio sklon bježanju. A maleni ugursuz je neđe pokupio po neugašenog cigara i dimio to što može! O tome pričam. Ko je štetan, taj je štetan i pod strogim nadzorom!
Gledaj samo mene i ne skreći pogled. Diši vazduh koji izdišem, a ja ću tvoj. Ti ja- ja ti… A makse! Zamanta nam se u glavi i pogušismo se od ugljendioksida! Rekoh, posesivnost je jedno, a ljubav nešto sasvim drugo. Ako te volim, onda ti vjerujem. Ako ti ne vjerujem, onda tu nisu najčistija posla. U mojoj glavi, ne sa tobom. Dešavalo mi se da me supruge kolega obrlate pažnjom i svojim prečestim prisustvom na nastupima samo da bi vidjele jesam li i koliko opasna po njihov brak. Kada shvate da sam na mjestu, od mene se očekivalo da referišem! Znam da vam je teško da povjerujete, ali ovakvih slučajeva među muzičarima nema previše. Imala sam sreću da sarađujem sa uglavnom normalnim ljudima. A zamislite mene kako pokušavam da objasnim uzrujanoj gospođi kako njen suprug na sinoćnjem nastupu nije bio ni do toaleta! Zamislite kako slušam iscrpan izvještaj o istoriji posjećenih sajtova na internetu, listi biranih brojeva koji nisu u memoriji, čitanju poruka u mesindžeru i slobodno tumačenje komentara po Fejsbuku. Aman, pa ja bih počela da šaram! Iz inata!
Da se vratimo onom pitanju, onom koje često biva upućeno kojekakvim vidovnjacima. Da li mi je vjeran? Jedno je kada te lizne jezičak plamena ljubomore. To je čak i zdravo. Pa se malo brecneš, iznerviraš, al brzo dođeš sebi. Pođeš do frizera, kozmetičara ili uradiš bilo šta za samu sebe. I on primijeti. Pa sve bude lijepo. Na sasvim drugom kraju univerzuma je kada te to pitanje proganja, budi iz sna ili ga sastavljaš od slova dječije supe.
Za prevaru je potrebno dvoje. Inače bi se zvala fantazija. Kada se ista i dogodi, osveta je mnogima prva na pameti. Ne znam zašto se fizičko obračunavanje smatra idealnim rješenjem. To je nepotrebno trošenje energije. Na primjer: on se zaljubio… Oh, divno dragi! Neću stajati na putu vašoj sreći. Znaš kako je mali naš stan, a ti si sada sa njom u velikoj kući. A i zarađujete mnogo više od mene. Neka djeca budu kod vas! Ja ću ih uzimati vikendom i svake druge srijede. Tako sam razdražljiva i preosjetljiva sada, biće im bolje sa vama. Bićete divna porodica!
