Magistar psihologije Vesna Kraljević zaposlena je kao psiholog i koordinator psihosocijalnih servisa u Asocijaciji za demokratski prosperitet Zid (ADP-Zid). Diplomirala je na Odsjeku psihologije Filozofskog fakulteta u Nikšiću, magistrirala u oblasti Poslovne psihologije i menadžmenta na UDG-u, te završila petogodišnju edukaciju za psihoterapeuta iz psihološkog pravca Transakciona analiza (jedan od najpriznatijih i najboljih psihoterapijskih pravaca). Bila je i delegat Crnogorske asocijacije za Transakcionu analizu (MONTA), te postala praktičar P.E.A.T. metoda i terapeut Smijeh joge. Pored privatne prakse, radno iskustvo sticala je i u radu sa djecom sa smetnjama u razvoju i autizmom, osmišljavala je i provodila brojne psihološke radionice, organizovala seminare iz oblasti psihologije, pisala stručne tekstove za novine i portale u Crnoj Gori. Dugogodišnji je saradnik u oblasti istraživanja tržišta i javnog mnijenja u internacionalnoj istraživačkoj agenciji IPSOS. Sada u Savjetovalištu provodi psihološko savjetovanje, dijagnostička testiranja, specijalizovan tretman i pomoć osobama sa problemom kockanja i članovima njihovih porodica.
Koliko je zavisnost od kockanja opasna i da li se toj zavisnosti kod nas tako i pristupa?
– Od početka rada 2009, u Savjetovalište Entera – Podgorica se javilo oko 300 osoba zbog problema sa kockanjem. Obraćali su se za savjet, konsultaciju ili pomoć, a neki se odluče i za tretman. Sa bolestima zavisnosti suočava se sve veći broj ljudi, kako u svijetu, tako i u Crnoj Gori. Sem toga, povećava se broj osoba koji su nehemijski zavisnici, ali i spektar ponašanja i stvari od kojih ljudi postaju zavisni. Takođe, odavno se spustila starosna dob zavisnika, pa nažalost imamo i maloljetne zavisnike i od kockanja. Sve ovo predstavlja izazov stručnjacima koji se bave mentalnim zdravljem i pružaju stručnu pomoć i podršku osobama koje imaju problem sa zavisnošću. Bolest zavisnosti, pa i od kockanja, ozbiljan je zdravstveni problem koji zahtijeva specijalizovanu i stručnu pomoć. Nehemijske zavisnosti, za razliku od hemijskih, ne uključuju unošenje psihoaktivne supstance u organizam i mogu se javiti u brojnim oblicima kao što su zavisnost od kockanja, internet zavisnost, zavisnost od hrane, kupovine, seksa, rada, video igrica itd. Veoma je teško da ljudi shvate i prepoznaju problem nehemijske zavisnosti, jer se čini nerealnom činjenica da neko ponašanje može izazvati zavisnost – naročito fizičku. Ovaj problem nespremne je dočekao sve u Crnoj Gori, naročito roditelje koji nemaju dovoljno informacija o ovom problemu, ne znaju kako da ga prepoznaju, kako da reaguju, kome da se obrate.
Zašto je nehemijska zavisnost sve opasna, izaziva li i druge zavisnosti i kako se dolazi do te faze?
– Čini mi se da društvo, a posebno roditelji tinejdžera nijesu svjesni opasnosti i kolike posljedice po pojedinca može ostaviti ili izazvati kockanje koje prelazi granicu zabave. Posljedice se dijele u nekoliko kategorija, a ono što najviše sve zbunjuje su fizičke posljedice koje mogu izazvati i neka trajna oštećenja (kardiovaskularni problemi, nesanica, dijabetes, tikovi, problemi sa štitnom žlijezdom itd), a sve usljed stresa i nezdravog stila života kojem je osoba izložena. Posljedice su vidljive i u psihološkom dijelu gdje dolazi do promjene karakternih osobina, osoba postaje manipulativna i lažljiva, nezainteresovana za svijet oko sebe, emocionalno istrošena i nezainteresovana. Mnogi izvrše i krivična djela, a u fazi očaja koja se doživljava kao bezizlazna situacija česte su i suicidalne misli. Oko 20% osoba koje su zavisne od kockanja i pokuša da izvrši suicid. Bolesti zavisnosti nerijetko idu i u paru jedna sa drugom, pa je čest slučaj da osoba ima problema i sa psihoaktivnim supstancama ili alkoholom, što predstavlja dodatni izazov i napor u tretmanu.
Šta se sve podrazumijeva pod zavisnošću od kocke?
– Zavisnost predstavlja poremećaj u ponašanju koji se manifestuje kroz neadekvatno zadovoljenje ljudskih potreba i može se stvoriti prema svakoj radnji koja stvara željeni efekat, učestalo se ponavlja i postaje sama sebi svrha. Prilikom obavljanja aktivnosti prema kojoj se stvara zavisnost, dolazi do brojnih biohemijskih reakcija u tijelu. Ukoliko se određena aktivnost izvršava često, dolazi do porasta tolerancije, odnosno potrebe organizma da se intenzitet i trajanje izvršavanja aktivnosti poveća, kako bi se postigao željeni efekat. U slučaju zavisnosti od kockanja osoba ima snažnu želju i potrebu da nastavi sa kockanjem, uprkos saznanjima o štetnom dejstvu i posljedicama i želji da prekine sa kockanjem. Može se postati zavistan od bilo koje kockarske igre – počev od trke pasa, tombole, sportske kladionice, pa do ruleta i slot aparata. Kao što nema podjele na teške i lake droge, tako nema podjele na teže i lakše kockarske igre u smislu razvoja zavisnosti. Da bi se uspostavila dijagnoza zavisnosti od kockanja, kao i kod bilo koje druge bolesti, potrebno je da osoba ispoljava određene simptome na osnovu kojih se procjenjuje do kog nivoa se problem razvio. U procjeni i tretmanu zavisnosti od kockanja neophodno je da je osoba dodatno stručno edukovana o ovoj problematici kako bi efekti tretmana bili uspješni.
Koji simptomi ukazuju da je u pitanju zavisnost? Prijavljuju li se češće sami za pomoć ili ih prijavljuju drugi?
– Osobe zavisne od kockanja najčešće veoma vješto sakrivaju svoj problem ili problem koje su napravili, postaju veoma dobri glumci i manipulatori, kriju emocije, a u sebi preživljavaju pravu buru za koju najčešće samo oni znaju. Tako da je veoma teško primijetiti problem na početku, i što manje poznajete osobu teže ćete primijetiti. Najčešći simptomi su drugačije ponašanje od uobičajenog, zamišljenost tj. odsutnost, nezainteresovanost, nervoza, impulsivnost. Kada zovete na telefon ne javi se odmah, kada se javi trudi se što prije da završi razgovor, krije telefon i poruke. Osobe sa problemom kockanja najčešće vješto prikrivaju i nadoknađuju izgubljeni novac, ali u nekim slučajevima primjećuje se da osoba troši više novca nego uobičajeno. Izmišlja priče da je novac koji nedostaje ili koji joj treba ili pozajmljen prijatelju ili treba za pozajmicu prijatelju koji npr. do sada nikada nije tražio ili kog se ne usuđujete da pitate da li je to istina. Nekada kada nemaju novac osobe sa problemom kockanja prodaju lične stvari, počev od zlata, telefona i ostale tehnike. U zalog zelenašima ostavljaju ove stvari ili automobile, a na kraju i nekretnine. Međutim, ne odluče se svi na ovaj korak. Klasični simptomi zavisnosti od kockanja su porast tolerancije – osoba ulaže sve više sume novca, više od planiranog, sve više vremena “troši” na kockanje ili priču vezanu za to (kako doći do novca, kome vratiti, koje timove igrati, kako iskombinovati vrijeme da bi se bez saznanja otišlo na kockanje). S vremenom osoba gubi interesovanja za sve oko sebe – počev od porodice do posla ili škole, često zapuštaju i ličnu higijenu. Posljedice počinju da se ogledaju u psihološkom, socijalnom, fizičkom i ekonomskom nivou. Tu su i snažna želja i potreba da se nastavi sa kockanjem koje ne mogu kontrolisati i jače su od njih, i pored svjesnosti o štetnim posljedicma i dejstvu koje to ponašanje izaziva. U Savjetovalište Entera – Podgorica se najčešće javljaju članovi porodice osobe koja ima problem sa kockanjem, majke ili supruge. Osobi koja ima problem sa bilo kojom zavisnošću veoma je teško da prepozna i prizna sebi da ima problem, pa zato najbliže osobe prvo potraže savjete i pomoć, jer bolest zavisnosti pogađa sve, cijeli sistem. S druge strane, osoba koje je zavisna stalno živi u iluziji da problem nije veliki, upoređuje se sa ljudima koji su u lošijoj situaciji kako bi svoj problem minimizirala, i vjeruje da će se problem sam od sebe riješiti i da je baš taj put posljednji.
Kada se to utvrdi šta je potrebno uraditi, koji sljedeći korak preduzeti?
– Nakon psihološke procjene tj. dijagnostike na kojoj se utvrđuje do kog se nivoa problem razvio i koji su sve simptomi zavisnosti prisutni, osobi se predlažu mogućnosti tretmana. Ozbiljni tretmani traju minimum jednu godinu, koliko je potrebno da se osoba stabilizuje i počne da mijenja životne navike i životni stil.
Koja je najveća predrasuda samih zavisnika?
– Svaka zavisnost je puna predrasuda, zabluda kojima se brani ili hrani zavisnik. Sve počinje sa predrasudom – Meni se to ne može dogoditi! Kockari su loši ljudi, nisam ja kockar. Sportska kladionica nije kocka, ne mogu sa tim imati problem. Ove zablude karakteristične su za same početke kockanja. Služe kao mehanizmi odbrane od istine, a neke su zaista i kulturološke predrasude koje se prenose u društvu i usvajaju kao istine. Međutim, realnost je sasvim drugačija. Kad već nastupi problem jedna od najčešćih zabluda je Ja kockam samo da se izvadim tj. povratim izgubljeno, čim dobijem stajem” ili Ja mogu kontrolisano da kockam, samo sada neću. Da hoću, mogao bih da prestanem kad god.
Koliko u prosjeku traje proces odvikavanja i koliki je procenat izlječenja?
– Tretman u Savjetovalištu Entera intezivno traje jednu godinu, a drugu godinu klijent dolazi makar jednom mjesečno. Cilj tretmana nije sama apstinencija već i kvalitetna apstinencija, promjena životnog stila i životnih navika koje su loše po klijenta. Ovo su ozbiljni procesi i promjene koje zahtijevaju vrijeme, pa se uspješnost mjeri količinom promjene koju je osoba postigla.
Koliko je zastupljena zavisnost od kocke u Crnoj Gori i koji su najčešći problemi sa kojima se suočavate u borbi protiv nje?
– Podaci govore da oko 70% ljudi u Crnoj Gori kocka, tj. igra igre na sreću. Najveći problem predstavlja ili porodica koja neće da prizna i shvati da je u pitanju bolest, ili u procesu tretmana stalno vraća klijenta u prošlost kudeći ga, nabrajajući loše stvari i posljedice, finansijske gubitke, razočaranja. Klijentu koji je u tretmanu i koji je od dana početka tretmana odlučio da započne novu knjigu svog života, trudeći se da sve bude u sadašnjosti kako treba – ovakvo vraćanje u prošlost samo šteti, i može biti okidač za recidiv, zbog osjećaja krivice i sramote, bijesa na samog sebe i sl. Takođe je i prepreka kad sam klijent ne želi da prizna da je u pitanju bolest. Takođe, ne vjeruju da ipak nikada ne mogu kontrolisano kockati nijednu kockarsku igru, često misle da ako su bili zavisni od kockanja sa dominatnom kockarskom igrom ruletom ili aparatima, mogu kontrolisano kockati igrajući sportsku kladionicu ili tombolu. Nekada iz nevjerice probaju, iako je strogo zabranjeno, i ubrzo dođe do recidiva sa dominatnom igrom. Neko ko je zavistan od kockanja nikada više u životu ne bi smio da odigra bilo koju kockarsku igru, kao što bivši zavisnici od alkohola ne smiju probati ni kap alkohola, jer ta kap lako može dovesti do ispijene flaše! Učimo klijente da kažu “Ne”, da izaberu da sebi budu prijatelji, da izaberu korisne i kvalitetne stvari po njih, da mijenjaju obrasce ponašanja i mišljenja koji su ih doveli na krivi put.
Koja je Vaša preporuka kako spriječiti razvoj zavisnosti, kako tome može doprinijeti i društvo i u kojoj mjeri je bitna uloga društva u rješavanju ovog problema?
– Prvi korak je edukovati se i informisati da kockanje može prerasti u bolest zavisnosti, i da se kao i bilo koja druga bolest može javiti bilo kome, pa se nikako ne smijemo voditi parolom – To se meni (ili određenoj osobi) ne može desiti. Ukoliko unaprijed znamo da je nešto što ćemo raditi potencijalno štetno po nas, tj. nosi rizik razvoja bolesti zavisnosti – onda moramo odgovorno i obazrivo praktikovati ta ponašanja. Bitno je ne skrivati problem i čekati da prođe, koliko god to teško bilo za priznati. Ovaj problem često je praćen osjećajem sramote, pa porodice neće da reaguju zbog ličnog društvenog ugleda. Često su nam klijenti saopštavali da su par godina unazad molili roditelje ili partnere da im pomognu da potraže stručnu pomoć, ali je porodica odbijala što od sramote što od onog čuvenog crnogorskog uvjerenja – Ma, proći će to samo od sebe, vrijeme će učinjeti svoje. Ukoliko je došlo do problema ovakve vrste, rana sama zarasti neće! Osoba ima poremećnu kontrolu nad impulsom i nagonom za kockanjem, nešto je vuče, nešto je jače od nje i ne može svjesno i svojom voljom uvijek kontrolisati javljanje želje za kockanjem i provođenje te želje u djelo. Najčešće porodica griješi vodeći se mišljenjem: Može on to da kontroliše, ali neće, bezobrazan je. Luda glava, prolazna faza. Važno je i da roditelji znaju da djeca uče po modelu, i da im, upražnjavajući kockarske igre pred njima ili sa njima, daju dozvolu da je to prihvatljivo. Međutim, dječija psiha je nedovoljno razvijena, tj. u fazi je razvoja, a usput ima bukvalno, ali i tzv. magijsko mišljenje pa djeca veoma lako mogu postati “opčinjena” igrama, to vidimo po tome koliko su sklona igranju video igara. Veliku grešku prave i prijatelji osobe koja ima problem sa kockanjem, najčešće prvi saznaju za dugove, primijete laži i manipulacije, znaju gdje je osoba bila i provodila vrijeme i da nešto nije u redu – ali se boje reagovati i reći porodici. Najčešće osoba od njih prvo počne pozajmljivati novac, moleći ih da ne kažu nikom. Ovim putem ih ohrabrujem da reaguju, ko god bio u pitanju i koliki god strah bio od reakcije odbacivanja i ljutnje. Pravi prijatelj je onaj koji nam ukaže da nešto nije u redu. Zavisnost od kockanja je među bolestima sa najviše suicidalnih misli i pokušaja suicida, oko 80% osoba ih ima. Oko 20% njih i pokuša suicid. Kada znamo ove podatke – zar je nečiji život manje važan od straha od odbacivanja i nevjerice porodice našeg prijatelja koji ima problem?!
Koliko dugo se bavite ovom vrstom zavisnosti i zašto je ova zavisnost specifična?
– Savjetovalište Entera Podgorica pri ADP-Zid postoji od 2009, a tretman sprovodi od 2013. godine, sve u saradnji sa psihoterapeutom Milanom Radovanovićem iz Beograda i njegovim savjetovalištem. Zavisnošću od kockanja bavim se od 2015, a ovaj problem je specifičan jer je dominatno muški problem, i žene koje su možda zavisne je još veća sramota da reaguju. Svako se boji “etikete” i sramote koja razotkrivanjem može uslijediti. Međutim, važno je da ljudi znaju da su psiholozi dužni poštovati etički kodeks koji im garantuje anonimnost. Takođe, tu je i moralna i zakonska obaveza zaštite privatnosti klijenta.
GRACIJA 109/jul 2017.
Razgovarala Marina Strugar