Iz iste kategorije

Maja Nikolić

Piše Marina Strugar
Foto Luštica Bay

Voditeljka i urednica ste emisije Među nama već dvije godine. Šta ste najvrednije lično i profesionalno dobili od ove emisije?
– Ne mogu da vjerujem da je već prošlo dvije godine od kako sam na Novoj S i od kako postoji emisija Među nama. Dobila sam mnogo, potpuno otvorene ruke i slobodu. Svako ko sada radi moj posao u Srbiji zna da je to najdragocjenija stvar koju možete da dobijete. Dobila sam povjerenje menadžmenta, koje je i meni i svim mojim kolegama reklo jednu jedinu rečenicu “mi smo vas pozvali ovdje zato što ste profesionalac i radite svoj posao, onako najbolje kako znate”. Stvarno imam sreću da imam genijalni tim, divne urednike, divne reportere, novinare i to su sjajni profesionalci. Posebno zadovoljstvo mi je što sam ovdje ljetos u Crnoj Gori čula od ljudi da vole i gledaju emisiju Među nama jer misle da je drugačija i objektivna. To je nama cilj, da budemo profesionalno objektivni. Lako je biti upadljiv, lako je biti samo aktuelan jedno ljeto. Ja sam stvarno ponosna na svojih 26 godina rada.
Za šta ste se profesionalno borili, na kakve kompromise nikada ne biste pristali?
– Važno je biti dosljedan sebi. U ovom poslu šta god da radite nećete uvijek dobiti vrhunske proizvode, ali je bitno da uvijek radite sa puno žara i najbolje što možete. Vjerujem da je to jedini način da budete svoji.
Ne libite se da pokažete emocije, i iskren pristup je jedna od Vaših voditeljskih odlika. Vode li Vas kroz život emocije ili racio?
– Naučila sam da pokažem emocije u poslu. Nije to bilo tako od početka. Bila sam veoma stegnuta, vjerovatno na početku karijere nesigurna, možda sam mnogo više razmišljala šta će neko drugi da kaže, kakvi će biti komentari. Ali, kad sam stasala profesionalno, shvatila sam da ljudi reaguju na osobu, ili je prihvate ili ne, i da je potpuno pogrešno truditi se da si nešto što nisi. Tako da sam to ja. To je bez laži, bez prevara, i ja nisam druga osoba u privatnom životu i na televiziji. Osim što sam na televiziji malo mirnija.
Supruga Aleksandra ste upoznali u avionu za Atinu, poslije četiri godine ste se vjenčali, a sada, poslije toliko godina braka, nazvali ste ga Vašim vitezom 21. vijeka. Šta ga čini u Vašim očima toliko posebnim?
– On je u mojim očima najposebniji muškarac na svijetu. Ako su viteške osobine da čuvate svoju porodicu, da pazite vašu djecu, i ako su viteške osobine da se vaša žena pored vas osjeća voljeno i zaštićeno, onda je to odgovor na vaše pitanje. Sad sam se malo naježila, ali ovo je najiskrenije. Ovo ne govorim ovako često, ali stvarno jeste tako i poslije 20 godina.
Šta je najromantičnije šta ste uradili u životu?
– Za mene su trenuci romantični. Romantično je kada vas neko uhvati za ruku kad idete na doručak u hotelu, kada večerate sa prijateljima i uhvatite neki romantični pogled. Romantično je kada neko primijeti da vam je čaša vode prazna, pa vam naspe. To su lijepi trenuci. Ako hoćete da trajete zajedno, morate da radite na tim trenucima i da budete puni ljubavi i pažnje.

“Treba raditi na tome da nam život bude lijep”

Koje vrijednosti njegujete u svojoj porodici?
– To su iste vrijednosti na kojima sam ja odrastala. Moja majka je moj uzor, model žene u koju bih voljela da stasam. Voljela bih da moja djeca gledaju mene onako kako ja gledam svoju mamu. Mi smo porodično prošli kroz teške trenutke, traume… Rat u Sarajevu, onda smo došli u Beograd i bili smo sami. Onda je nastupila inflacija, živjelo se jako teško. Moja mama je bila takva tigrica u tim trenucima i borila se za svoju porodicu. To su vrijednosti koje bih voljela da prenesem na svoju djecu.
Najdraže sjećanje na djetinjstvo?
– Cijela ljeta sam provodila kod bake i dede i to su lijepa sjećanja, i odrastanje u Sarajevu. Tek sad vidim koliko je to bogatstvo, ta multikulturna sredina. Ljudi različiti u svakom pogledu, a opet isti u svakom smislu. Mislim da me je rođenje i odrastanje u Sarajevu napravilo boljim čovjekom.
Bez čega ne možete zamisliti život?
– Bez porodice, bez ljubavi, bez dobrih prijatelja, bez životne radosti, bez toga da nađete nešto lijepo u svakodnevnim stvarima. Ne bih mogla da zamislim život da ga živim nervozna. Da ne mogu da se obradujem lijepoj kafi, ručku, šetnji… Treba raditi na tome da nam život bude lijep.
Koje navike želite da se oslobodite?
– Imam lošu osobinu koja me prati cijelog života, a to je određena vrsta lijenosti i odlaganja da se malo pozabavim sobom, da vježbam. To bih htjela da promijenim. Bilo je perioda kad sam vježbala i kad sam bila zadovoljna i onda, evo, kao sad, nikako da se natjeram. Voljela bih da sam disciplinovanija kada je riječ o fizičkim aktivnostima.
Volite li da kuvate i da li postoji neko jelo za koje ste “majstor”?
– Ne volim, ali kuvam. Imam troje djece i moram da kuvam (smijeh). Ali, sad da kažem da uživam i da se prepuštam čarima kuhinje, slagala bih. Nisam baš neka posebna kuvarica, ali zato uživam da idem po restoranima.

“Moja majka je moj uzor, model žene u koju bih voljela da stasam”

A kada degustirate uživate u…
– Volim različita jela i kuhinje, najviše uživam u ribljim specijalitetima
Koju destinaciju biste nazvali svojim energetskim mjestom?
– Volim kad osjećam da sam na mjestu koje je po mojom mjeri. Svi imamo različite stvari koje želimo i od života i od odmora. Prvi put sam ovog ljeta bila u Luštici Bay. Ovo je zaista biser Crne Gore. Mjesto koje je prefinjeno da pruži sve što vam je potrebno, a opet je smireno i neprentenciozno. Mješavina udobnosti i odsustva od svega pretjeranog, što se meni veoma sviđa. Ovdje sam prvi put poslije16 godina i, iskreno, zaista bih se vratila.
O čemu maštate?
– Čemu život ako se ne mašta. Imam mnogo želja. Što privatnih, zatim spisak lijepih putovanja na koja bih htjela otići, te poslovnih ciljeva koje bih voljela da ostvarim.

Gracija 194, septembar 2021.

Nedavno objavljeno