Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je porodično nasilje u porastu, jer nemamo uporednu statistiku. Međutim, evidentno je da je povećan broj prijava, posebno u onim sredinama gdje djeluju ženske nevladine organizacije. To je dobar znak, jer su zakoni u ovoj oblasti počeli da se primjenjuju i žene su se ohrabrile da traže pomoć. Međutim, prijava je mnogo manje u malim sredinama gdje ne postoje ženski servisi za podršku žrtvama. Posljednje istraživanje, koje je rađeno za potrebe kancelarije UNDP u Crnoj Gori, pokazuje da je svaka druga žena u Crnoj Gori u nekom periodu svog života doživjela neki oblik nasilja, a da je to iskustvo u poslednjih godinu dana imala svaka peta. To je alarmantan podatak i razlog za zabrinutost. Osim razornih posljedica na psihofizičko zdravlje prvenstveno žena i djece, ali i društva u cjelini, nasilje i košta, procjena je da neprijavljeno nasilje Crnu Goru košta 223 miliona eura godišnje”, objašnjava Maja Raičević, izvršna direktorka Centra za ženska prava.
Da li su se i oblici nasilja promijenili?
– Tačno je da su se promijenili oblici nasilja. Sa većom upotrebom digitalnih tehnologija koje se koriste u sve mlađem uzrastu, javlja se i porast tkz. cyber nasilja, odnosno nasilja putem socijalnih mreža, mobilnih uređaja… Nažalost, ovoj vrsti nasilja su izložene sve mlađe osobe, posebno djevojčice. Važno je da roditelji otvoreno razgovaraju sa djecom o ovim problemima i da ih uče kako da se zaštite. Mnogo je nasilja i među adolescentima, a javlja se kao pretjerana kontrola, posesivnost, ljubomora, zahtjev da se kontrolišu profili na socijalnim mrežama… Takvi zahtjevi nijesu odraz zdravog odnosa i trebalo bi da budu shvaćeni kao kontrolišuće ponašanje koje kasnije može da eskalira u fizičko nasilje.
