Razgovarala Kaja Milačić
Foto Aleksandar Jaredić
Od trenutka kada se pojavila na sceni ne prestaje da se mijenja, a ipak ostaje vjerna sebi, prepoznatljiva. Marija Božović je magistar engleskog jezika, a još uvijek ima gotovo djetinju radoznalost da uči, otkriva, stvara, kreira. Na svoj način je prošla kroz mnogo žanrova i uvijek je korak ispred i u muzičkom i vizuelnom izrazu. Veoma su slušane obrade izvornih pjesama iz projekta Tradicija obojena jazz-om, ali i slatki ljetnji hit od prije dvije decenije Ljubavi mi daj. Nova pjesma Ti samo spavaj je još jedan korak naprijed, a od ponedjeljka, devetog oktobra, na TV Prva krenula je Marijina prva autorska emisija Muzički Univerzum. Gledaćemo je dva puta mjesečno, sa reprizama nedjeljom u deset ujutro. Razgovarali smo o emisiji, muzici, vještačkoj inteligenciji i spotu za pjesmu Ti samo spavaj.
Nije neobično da neko ko se bavi muzikom započne televizijsku priču upravo o muzici. Šta je Vas pokrenulo, kakav je koncept i ko će dobiti najviše prostora u Vašim emisijama?
– Ovo nije obična priča o muzici i uobičajena muzička emisija. Ljetos sam počela da izučavam digitalni marketing i razmišljala o potpuno drugačijem smjeru. Plan je bio da se bavim društvenim mrežama, marketingom. Falilo mi je da u životu radim još nešto kreativno, kao da mi nije dovoljno sve ovo što već radim (smijeh). Nedostajalo mi je nešto kreativno, a drugačije od stvaranja muzike. I onda je moja sestra iznebuha izgovorila rečenicu: “Ja mislim da bi ti bila fenomenalan voditelj!” i ubacila jedan crvić u moje misli i promišljanje. I odatle su kockice počele da se slažu. Ok, voditelj, ok emisija, kakva emisija? U muzičkoj bih se najbolje snašla upravo zato što sam muzičar. Pitanja koja bih gostima postavljala bi bila upravo iz te muzičarske perspektive. U mojoj emisiji su gosti autori muzike iz Crne Gore. Čak u ovom prvom dijelu koji počinje sa emitovanjem, gosti većinom nisu autori iz zabavne muzike, što je vrlo zanimljivo. Baš zbog toga što svi ti ljudi iz nekih drugačijih žanrova, a nisu toliko zastupljeni kod nas u medijima, htjela sam da im dam malo više prostora da promovišu svoj autorski rad. Nisu sasvim nepoznati, ali su možda nepoznati široj javnosti. U tom smislu, koncept nije uobičajen, ali jeste muzički. I u samom startu se ograđujem od toga da izigravam bilo kakvu voditeljku ili bilo kakvog novinara, iako sam se upravo zbog toga manjka iskustva pripremala za ovo kao da se pripremam za najteži ispit u životu. Važno je da zaintrigiramo javnost, da promovišemo rad i manje poznatih autora, a ujedno da mlade podstaknemo da se bave autorskim radom. Samo od muzike u našoj sredini se jako teško opstaje, posebno kada smo u zabavnoj, klasičnoj muzici ili nekim manje popularnim pravcima. I zato svako od nas ima bar još po jedan posao. Mnogo njih okrenulo se tezgama, klupskim nastupima, a te tezge su uzele maha, po meni na štetu nekim autorima i izvođačima. Kada čovjek jako dugo tezgari onda izgubi identitet. Čitav radni vijek pjevamo tuđe pjesme. Voljela bih da to nije tako. I da u našoj zemlji budu mnogo više podržani autorska muzika i kreativno stvaralaštvo. Da mnogo više institucija stane iza tih priča, kao u razvijenijim zemljama gdje se to smatra nacionalnim proizvodom, dijelom kulture kojim se zemlja predstavlja. Imamo divnih ljudi koji stvaraju. Smatram da je cijela ova priča u koju sam ušla mnogo veća od mene. Voljela bih da poruka koju šaljemo stigne na pravo mjesto i da je čuju pravi ljudi. Da autorsko stvaralaštvo u budućnosti bude podržano onako kako zaslužuje.
Znamo da u velikim produkcijama postoje i veliki timovi usmjereni na što kvalitetniji proizvod. Kako je to kod nas? Koliko ljudi imate u timu, a koliko poslova sami obavljate?
– Kao što se već pokazalo na projektu Tradicija obojena jazz-om, ima kod nas dobrih i divnih ljudi koji hoće da uskoče i pomognu. Ovo je potpuno nezavisna produkcija koju će ugostiti televizija Prva i ovoga puta, srećom, ne radim sve sama. Božo Žunjić mi je tehnička podrška, on režira, snima i montira, Jelena Božović koordinator produkcije, a ostalo sam sve nekako ja. Jer ko će bolje odabrati goste i smisliti pitanja, u muzici sam i sve to ide prirodno. O šminkanju takođe neću da pričam, šminkam se sama i kada gostujem po drugim televizijama. Imam mali ali vrijedni tim i za sad, za ovu veličinu produkcije, nije potrebno da bude veći. Uspjeva nam da se oslonimo jedno na drugo i da to izgleda i zvuči veoma ozbiljno i profesionalno. I sama poslije ovoliko godina u muzici stremim ka nekakvom nivou i estetski i ozbiljnom. Imam dovoljno iskustva, pratila sam mnogo stranih programa na ovu temu i mislim da sam se dobro snašla. Publika će, naravno, imati zadnju riječ i svim srcem želim da ovo stigne do što većeg broja ljudi. Emisija ima potencijal da se širi, da raste, da se uživo izvode autorske pjesme, ali za to su potrebna velika sredstva. Ali, to je možda sljedeći projekat.
Nedavno ste objavili pjesmu Ti samo spavaj, za koju ste sami, uz pomoć AI kreirali video. Jeste li počeli iz čiste radoznalosti, a onda shvatili da umijete i ovo? Koliko je dugo trajao proces i da li biste to uradili ponovo?
– Cijela ta pjesma sa sobom nosi jedan potpuno novi list kada sam ja u pitanju. Mislim da je ovo prvi put od kada pravim muziku i pišem tekstove da nisam razmišljala jesam li dovoljno dobro napisala, otpjevala. Samo sam pustila da me vozi i pomjeri. Tako da mislim da je savršen ovaj trenutak u kojem mi se ovaj žanr desio. Prepoznajem da ne osjećam ni trunku nesigurnosti koju sam osjećala dok sam ranije stvarala. Znala sam da za nju moram da snimim spot, jer je pjesma bez spota kao auto bez točkova. Nije dovoljno da ide samo na radiju. Nisam uvijek imala sreću da raspolažem sredstvima potrebnim za snimanje spota. Bilo je mnogo improvizacija i sastavljanja krajeva sa krajevima. Na moju veliku radost, dođe 2023. godina i vještačka inteligencija koja mi je omogućila da svoju ideju realizujem za samo 60 dolara! Nisam je počela iz čiste radoznalosti, počela sam iz nužde. U ovom trenutku mi je drago što nisam imala novca za regularan spot, jer da sam imala, ovo se ne bi desilo. Cijela priča i pjesma i sve što sam postigla tokom ove avanture je nevjerovatno. Ja sam režirala spot, kucala promptove u vještačku inteligenciju da bi prikupila materijal, pa ih unosila u softver, montirala… Veliki izazov jer sam početnik, nisam profesionalni montažer. Ali, zbog toga što sam sama pisala muziku i tekst, što mi je sve blisko, vjerujem da sam bila na pravom mjestu da kreiram vizuelnu naraciju koja će da prati pjesmu. Proces je trajao dugo, u smislu što mi je trebalo da pronađem vještačku inteligenciju koja će izbaciti video koji bi zadovoljio moju zamisao. Još nekoliko dana montaže sa vrlo malo spavanja i hrane. Pa pauza od nekih nedjelju dana, pa još jedno zatezanje, da ništa ne štrči, da sve ide glatko. Bih, upustila bih se ponovo, jer će se vještačka inteligencija još usavršavati i proces će biti daleko jednostavniji.
Dugo i uspješno koketirate sa muzičkim pravcima, pop, soul, rnb, jazz… Snimili ste i nekoliko obrada izvornih pesama i jednu narodnu. Jedna ste od rijetkih koja na nastupima interpretira tuđe pjesme u sasvim drugačijim aranžmanima i beskrajno u tome uživa. A gdje je prava Marija, gdje se osjećate najbolje?
– Hvala na ovome da uspješno koketiram muzičkim pravcima. Možda to i nije poslovno prepametan potez, da se razumijemo. Kako sam u jednom trenutku prelomila i shvatila da od muzike ovdje kod nas ja ne mogu da živim, onda sam samo pratila svoju emociju i to je to. Ono što sam shvatila kroz bavljenje muzikom je da ukoliko tuđe pjesme ne intrepretiram na svoj način, u sopstvenim aranžmanima, onda gubim sopstveni izraz i stil pjevanja. Nikada ne bih pjevala tuđe pjesme na originalne matrice, od tona od tona kako je na snimku otpjevano. To je pjesma koja ne pripada meni. I onda gledam da je izvedem u nekom svom stilu da bih mogla da ostanem dosljedna sebi i svom izrazu. U suštini, u svim tim žanrovima sam ja. Generalno široko slušam muziku cio svoj život, različite žanrove. Jednostavno mi je usađeno da slušam lijepu muziku. Onda nije ni čudno što sam se oprobala u mnogim žanrovima i što nemam strah to da uradim. U ovom momentu sa Ti samo spavaj su svi ti žanrovi na neki način objedinjeni. To mi je super kod trip hopa što daje širinu, jednu platformu preko koje možeš što god i kako god hoćeš. Sve sam to ja i u svemu tome se osjećam dobro. Samo zavisi od trenutka u kojem je šta nailazilo, ali je upravo i tako trebalo da se desi.
Vaša energija je posebna. Šarena, vesela i, reklo bi se, dječija. Kako Vam polazi za rukom, a uvjerila sam se u Vaš profesionalizam, da budete autoritet kada je to potrebno?
– Postoje dva načina na koja bih mogla da odgovorim. Prvo, u muzičkom sam svijetu preko dvije decenije i sve što je neozbiljno i neprofesionalno, a dolazi od mene, je meni neprihvatljivo. Polazim sa gledišta publike. Kako to treba da izgleda nekome ko gleda i kako treba da zvuči. Jer zašto se bavim muzikom ako je niko ne čuje i ne vidi to što radim? Publika jeste veoma važna, posebno podrška publike. Onda dolazimo do drugog dijela. Ne smijem da izgubim svoj identitet dok pružam nešto što je ozbiljno i profesionalno, moram da pronađem neki balans. Dok sam studirala za nastavnicu engleskog jezika, veoma su mi bili korisni časovi prakse. Kako treba da izgleda jedan nastavni čas od 45 minuta. Kako držati pažnju, prenijeti znanje, podstaknuti radoznalnost, biti i zabavan, a ostati autoritet. Autoritet ne u smislu strogoće, već da svojim saradnicima, kao i učenicima, ulivam povjerenje da uvijek mogu da se oslone na mene i moju podršku. Sa ovoliko godina iskustva ne može drugačije.
Vizuelno ste prepoznatljivi i uvijek drugačiji. Koliko su Vam moda, odnosno dizajn značajni kao način izražavanja?
– Drago mi je da publika to prepoznaje. Važno je da naš glas bude različit, pa nas prepoznate na radiju čak i kada pjevamo neku obradu. Koliko je to važno u našem poslu, toliko je važno i da se fizički izdvajamo na neki način, a da ne pravimo od sebe nešto što nismo i da to bude nasilu. Sve što radim, radim zato što je to u skladu s mojim karakterom i mojim afinitetima, a ne zbog toga što ja to moram da bih bila drugačija. A eto, na koncu se ispostavi da to tako treba, jer je veoma važan taj vizuelni, propratni momenat. Važno je kakav si kada ideš da daješ intervju, važno je kako si obučen u spotovima, važno je kako izgledaš na nastupima. Koliko nas ljudi slušaju, toliko nas i gledaju. Nažalost, danas se muzika mnogo više gleda, pa možda treba o tome naročito povesti računa. Ali, mislim da je to nekako neodvojivo. Neodvojivo je to kako izgledam i kakve spotove izbacujem od toga kako se muzički izražavam.
Sprema li se nešto novo?
– Sprema se još jedna nova pjesma. Spot ovaj put neću raditi sa AI, imam u planu ekipu koja će raditi na spotu. A onda čekamo konkurse. Hvala institucijama koje izbacuju konkurse za autore i uopšte umjetnike. To je izgleda jedini način da radimo i da stvaramo.
GRACIJA 217/oktobar 2023.
