Razgovarala Svetlana Peruničić/Foto Nikola Pejović
Marinela Đuretić od skoro je na čelu Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore. Iako diplomirani ekonomista s iskustvom rada u bankarstvu, odlučila se za brigu o očuvanju prirodnih vrijednosti, kako nam je kazala u intervjuu, zbog toga što ju je uvijek interesovala zelena ekonomija, koja je direktno povezana sa očuvanjem prirodnih vrijednosti i njihovom održivom korišćenju. Jedan od prvih izazova upravo je bilo balansiranje između ekologije i ekonomije, posebno s aspekta zaštite i unapređenja pet nacionalnih parkova, koji, uz more, predstavljaju najvredniji dio teritorije Crne Gore, ali i činjenice da je posjeta turista iz godine u godinu sve veća.
Kao majka dvoje djece, supruga i zaposlena na izuzetno odgovornoj poziciji u Nacionalnim parkovima, uspješno “balansira” i između poslovnih i privatnih obaveza, ali kaže da uspijeva i u tome zahvaljujući dobroj organizaciji i podršci najbližih.
Završili ste ekonomiju na državnom univerzitetu sa visokim prosjekom, obavili pripravnički u NLB banci, gdje ste ostali da radite, da biste 2016. prešli u Nacionalne parkove. Kako je došlo do Vašeg angažmana u Nacionalnim parkovima i zašto ste odlučili da karijeru nastavite u tom državnom preduzeću?
– Moj prelazak iz banke u Nacionalne parkove bio je rezultat želje za profesionalnim izazovom koji je, osim prefiksa nešto novo, imao i opseg društvene odgovornosti, ali i istraživanja oblasti koja se vodi kao zelena ekonomija. Nacionalni parkovi, kao institucija koja je direktno povezana s očuvanjem prirodnih vrijednosti i održivim korišćenjem prirodnih resursa, pružili su mi priliku da koristim svoje ekonomske i menadžerske vještine u kontekstu koji ima dugoročni uticaj na zajednicu. U trenutku mog prelaska, pozicija pomoćnika direktora za finansije i opšte poslove bila je upražnjena, a zahtijevala je rad i angažovanje, prvenstveno na usvajanju preporuka Državne revizorske institucije iz prethodnog perioda. Iako je banka bila sjajan početak za moju poslovnu karijeru, smatrala sam da u Nacionalnim parkovima mogu ostvariti rezultate i dati doprinos kako na poslovnom, tako i na ekološkom i društvenom planu. Rad u državnoj instituciji poput Nacionalnih parkova omogućio mi je da otkrijem jedan potpuno nov, zanimljiviji aspekt finansija, a istovremeno razvijam strategije koje povezuju ekonomiju sa zaštitom životne sredine. To je bilo ključno za moj profesionalni razvoj i motivaciju da nastavim karijeru u tom smjeru.
Diplomirali ste na finansijama i bankarstvu, a magistarske studije na zaštićenim područjima. Tema magistarskog rada bila je Analiza uticaja upravljanja zaštićenim područjima na nivo konkurentnosti Crne Gore kao turističke destinacije. Zašto ste se odlučili za ovu, a ne za temu iz bankarskog sektora?
– Odabir magistarske teme Analiza uticaja upravljanja zaštićenim područjima na nivo konkurentnosti Crne Gore kao turističke destinacije je zapravo bila potvrda moje ambicije i želje za povezivanjem ekologije i ekonomije do nivoa realne održivosti kada su u pitanju zaštićena područja. Iako su finansije i bankarstvo bili temelj mog obrazovanja i profesionalne karijere, magistarske studije su bile prilika da proširim horizonte i usmjerim se na teme koje se bave širim društvenim i ekološkim aspektima razvoja. Tema je, takođe, bila izazov jer je omogućavala istraživanje sinergije između ekonomske i ekološke dimenzije. Zaštićena područja nijesu samo važno nasljeđe koje treba očuvati, već i jedan od ključnih faktora za održivi turizam, koji može doprinijeti ekonomiji zemlje na duže staze. Kroz ovaj rad sam željela da pokažem da je održivi razvoj moguć samo ako se prirodno bogatstvo pametno integriše u šire ekonomske strategije, što je i danas, u mnogim zemljama, izazov za različite sektore. U tom smislu, magistarske studije su mi omogućile da proširim svoje znanje u smjeru koji se činio prirodnim nastavkom mojih prethodnih studija, a u skladu sa trenutnim radnim angažovanjem.
Šta Vas je dočekalo u Nacionalnim parkovima, u domenu finansija, s obzirom na to da ste radili na poziciji pomoćnice direktora za finansije i opšte poslove?
– Kada sam došla u Nacionalne parkove, dočekala me je organizacija koja je imala specifične izazove u pogledu finansijskog upravljanja, s obzirom na to da je riječ o javnom preduzeću sa specifičnom misijom zaštite prirodnog nasljeđa, a istovremeno mora da bude finansijski održivo. U tom kontekstu, moj zadatak na poziciji pomoćnice direktora za finansije i opšte poslove bio je vrlo izazovan, ali i vrlo motivišući, jer je uključivao uvođenje efikasnijih finansijskih praksi u sektoru koji se bavi očuvanjem prirode, što nije uvijek lak zadatak. Jedan od prvih izazova s kojim sam se susrela bio je balansiranje između ekološke misije Nacionalnih parkova i potrebe za održivim finansijskim poslovanjem. Nacionalni parkovi su državno preduzeće koje funkcioniše u okviru ograničenih budžetskih sredstava, dok istovremeno pružaju usluge i aktivnosti koje generišu prihode, kao što su ulaznice, takse i druge naknade. Na suprotnoj strani su edukacija, zaštita na terenu i druge ekološke aktivnosti koje su neprofitabilne, a iziskuju značajna finansijska sredstva, najčešće u većem iznosu od ostvarenih prihoda. Jedan od glavnih izazova jeste osmišljavanje strategija koje omogućavaju povećanje prihoda kroz odgovorno upravljanje resursima, dok se u isto vreme poštuju principi zaštite prirode.
Prvo i najvažnije, fokusirala sam se na izradu finansijskih planova i budžeta koji omogućavaju racionalno korišćenje resursa, kako bi se održala ekološka misija, ali i omogućio dugoročni razvoj. To je uključivalo detaljnu analizu svih izvora prihoda i troškova, kao i identifikovanje mogućnosti za unapređenje efikasnosti poslovanja, čime bi se smanjili nepotrebni troškovi. Veliki izazov bio je i usklađivanje finansijskog poslovanja sa zakonodavstvom i pravilnicima koji se odnose na državne institucije. Preduzeću je bila neophodna optimizacija poslovnih procesa, kao što su nabavke, upravljanje ljudskim resursima i logistika, čime sam dobila priliku da radim u širem spektru oblasti i unapređujem organizaciju u cjelini. Posao u javnoj instituciji koja se bavi zaštitom prirode nije samo pitanje finansija, već i dubokog razumijevanja kako očuvanje prirodnog bogatstva može biti u ravnoteži s ekonomskim ciljevima.
Na mjestu direktorice NPCG ste od 5. septembra. S obzirom na veličinu preduzeća, koje gazduje sa pet nacionalnih parkova koji zauzimaju više od sedam odsto teritorije države i predstavljaju najvrijedniji resur države, koliko je taj posao zahtjevan?
– Nacionalni parkovi Crne Gore – Durmitor, Biogradska gora, Lovćen, Skadarsko jezero i Prokletije predstavljaju zaštićena prirodna područja koja imaju svoje autentične ljepote, pejzažne vrijednosti i bogatstvo biodiverziteta zbog kojeg i uživaju posebnu zakonsku zaštitu države. Kao upravljač ovim najvrednijim područjima Crne Gore, preduzeće je u obavezi da obezbijedi zaštitu i unapređenje biodiverziteta. Taj posao je izuzetno zahtjevan, pa nas u narednom periodu očekuje jačanje kapaciteta službi koje rade na terenu i unapređenje saradnje sa svim nadležnim institucijama, kako bi brže i efikasnije rješavali izazove koji su evidentirani u nacionalnim parkovima. Uz zaštitu biodiverziteta, koja nam je primarna i najvažnija uloga, intenzivno radimo i na razvoju turizma kroz održivu valorizaciju područja parkova. Naše službe ovih dana kreiraju i obogaćuju ponude aktivnog odmora. Sve to podrazumijeva veliki rad i zalaganje svih zaposlenih u Nacionalnim parkovima kako bi zajedničkim, koordinisanim aktivnostima obezbijedili zaštitu prirode uz održivi turizam.
Iz godine u godinu u nacionalne parkove dolazi sve veći broj posjetilaca. Koliki je to izazov za Vas, kao direktoricu, kada je riječ o zaštiti, održavanju, upravljanju i razvoju tih područja?
– Trend rasta broja posjetilaca bilježimo iz godine u godinu, a interesovanje je primjetno veće kako kod inostranih, tako i kod domaćih turista. Zadovoljni smo što se ove godine veliki broj ljubitelja prirode, njih oko 14.000, odlučio za kupovinu godišnje ulaznice koja je podrazumijevala neograničen broj ulazaka u svih pet parkova. Veći broj posjetilaca sa sobom donosi i neke nove izazove za nas kao upravljača – određeni pritisak na prirodu, staništa i biodiverzitet nacionalnih parkova. Ovaj problem posebno je primjetan na lokalitetima kao što su Crno jezero u NP Durmitor, Virpazar u NP Skadarsko jezero, Biogradsko jezero u NP Biogradska gora, Ivanova korita u NP Lovćen i dolina Grebaje u NP Prokletije. Mnogi drugi nacionalni parkovi u regionu i u svijetu naišli su na isti problem i u cilju zaštite prirode uveli ograničene posjete turista kako ne bi ugrozili staništa i biodiverzitet. JPNPCG u narednom periodu očekuje izrada Studije prihvatnih kapaciteta koja će nam pokazati u kojoj su mjeri i koji lokaliteti u parkovima pod pritiskom posjetilaca. Ova studija će nam u budućnosti pomoći da upravljamo posjetiocima, usmjeravamo turiste na druge, manje posjećene lokalitete, a sve sa ciljem zaštite biodiverziteta i pejzažnih vrijednosti parkova.
Na Instagram profilu @beautifuldestinations, sa preko 25 miliona pratilaca, NP Durmitor je uvršten u u sedam nacionalnih parkova koje bi trebalo posjetiti širom svijeta. Koliko ta priznanja doprinose boljoj posjećenosti?
– Društvene mreže su na svojstven način uticale i na to da ljudi istražuju nove destinacije, a globalni trendovi pokazuju da je sve veće interesovanje za aktivni odmor i prirodu. Zato se sve češće dešava da i naša zaštićena područja budu u fokusu interesovanja. Tako je bilo i sa pomenutom stranicom, koja nije prva koja je pomenula i preporučila Durmitor ove godine. U maju se Durmitor našao i na listama koje preporučuju evropske i balkanske destinacije koje se ne smiju propustiti. Ovo je, svakako, dobra reklama za nacionalne parkove i zasigurno plijeni pažnju svim ljubiteljima prirode i aktivnog odmora koji dolaze u Evropu i na Balkan iz svih krajeva svijeta. U medijima i među građanima ova informacija je izazvala veliko interesovanje, a moram reći da za nas ovo nije neočekivano. NP Durmitor sa kanjonom rijeke Tare od 1980. godine nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske prirodne baštine, pa je zbog svojih vrijednosti i ranije bio tema različitih novinskih članaka, magazina, publikacija i knjiga.
Osim klimatskih promjena, parkovi su ugroženi i zbog krivolova, požara, nelegalne gradnje… Kako uspijevate da se izborite sa tim nelegalnim aktivnostima i zaštitite biodiverzitet?
– Nacionalni parkovi Crne Gore posebni su i različiti, a upravo te različitosti i čine način upravljanja i izazove sa kojim se susrijećemo drugačijim za svako od ovih područja. Godinama unazad najčešći problemi sa kojima se suočavamo na terenu su nelegalna gradnja, sječa, nelegalni ribolov i lov. Takođe, prepoznali smo kao problematične i aktivnosti koje mogu uticati na biodiverzitet, kao što su korišćenje ATV vozila, kros motora i dronova. Rastući izazov sa kojim se kao država suočavamo jeste upravo eko kriminal, koji zahtijeva zajedničko djelovanje, bolju koordinaciju među državnim institucijama. Pomoć i podršku u ovom segmentu može dati NVO sektor, mediji, ali i privatni sektor koji će svojim savjesnim djelovanjem uticati na smanjenje broja djela protiv prirode. Za rješavanje ovih problema potrebno je zalaganje i djelovanje svih nadležnih državnih organa, inspekcija, pravosudnih i tužilačkih institucija. Posljednjom analizom, koja je rađena 2024. za Crnu Goru, ukazano je da je nelegalna sječa šuma najzastupljeniji oblik ekološkog kriminala, a zatim bespravna gradnja i eksploatacija šljunka. Takođe, ova analiza je pokazala da je samo mali broj slučajeva kaznenog djela protiv prirode procesuiran, te da su kazne neadekvatne.
Imate ćerku Biljanu od 11 godina i sina Danila od sedam, suprug je preduzetnik… Kako uspijevate da uskladite sve obaveze, privatne i poslovne?
– Balansiranje poslovnih i privatnih obaveza u životu svih zaposlenih žena je svakako izazov, ali i nešto na čemu svakodnevno radim. Kao majka dvoje djece, supruga i zaposlena na izuzetno odgovornoj poziciji u Nacionalnim parkovima, imam puno obaveza i odgovornosti, ali vjerujem da je ključ uspješnog usklađivanja fleksibilnost, dobra organizacija i, naravno, timski rad. Planiranje i organizacija su, po mom mišljenju, osnovni faktori za uspješno upravljanje vremenom. Svaki dan počinje sa planiranjem prioriteta – bilo da je riječ o poslovnim zadacima, školskim obavezama djece, ili obavezama koje imamo suprug i ja. Mislim da je važno imati jasan plan, ali i biti spreman na prilagođavanje, jer se stvari u porodici i poslovnom životu ponekad mjenjaju iznenada. Suprug je vrlo radno angažovan, ali imamo dobar sistem funkcionisanja i međusobnu podršku. Dok je on više uključen u vođenje posla, ja preuzimam većinu odgovornosti u vezi sa školskim obavezama djece i kućnim poslovima. I, naravno, kvalitetno vrijeme sa porodicom je nešto što mi je izuzetno važno. Iako je moj posao zahtjevan, kao i suprugov, trudimo se da svaki slobodan trenutak provedemo sa djecom, bilo da je to kroz zajedničke aktivnosti, kao što su igra, šetnja, boravak u prirodi ili jednostavno razgovori. Trudim se da djeci pružim stabilnost i sigurnost, ali i da ih podstičem na samostalnost i odgovornost, što im pomaže da postanu zreli i svjesni svojih obaveza. Posebno se trudim da ne budem previše zauzeta, pa makar to značilo da s vremena na vrijeme moram da kažem ne poslovnim obavezama koje nijesu hitne, da bih se posvetila svojoj porodici. Podrška šire porodice je takođe od velike pomoći. Naročito kada je potrebno da neko od nas dvoje bude odsutan ili zauzet poslovnim obavezama, tu su uvijek moji roditelji, sestra. Djeca znaju da imaju ljude oko sebe koji ih vole i podržavaju, što nam kao roditeljima daje dodatnu sigurnost i fleksibilnost.
GRACIJA 229/novembar 2024.
