Razgovarala Svetlana Peruničić/Foto Vesela Mišković
Kažu da je za dobrog plastičnog hirurga potrebno dobro medicinsko znanje, da ima manuelnog dara, a sve to je malo u odnosu na iskustvo koje je potrebno. Takođe, važno je da se plastična hirurgija voli. Ne postoji veličanstveniji trenutak nego kada stanete iznad operacionog stola, ali i pored takvog osjećaja to je i trenutak maksimalne odgovornosti. Tako je u intervjuu za Graciju svoj posao opisao dr Marinko Paunović, specijalista opšte, plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije i načelnik Operacionog bloka i sterilizacije Kliničkog centra Crne Gore (KCCG).
“Moja misija kao plastičnog, rekonstruktivnog i estetskog hirurga je da učinim da pacijent bude izliječen, siguran i zadovoljan. Pravi uspjeh je kada su i pacijent i plastični hirurg podjednako zadovoljni. Takođe, jedna od mojih misija je i da svoje znanje prenesem mlađim kolegama, kojima želim da poručim da uvijek na umu imaju humanost i ljepotu, koji oduvijek pokreću svijet”, kaže dr Paunović.
Govoreći, između ostalog, o posljedicama koje preveliko izlaganje suncu u vrelim ljetnjim danima može ostaviti na kožu, dr Paunović je rekao da one mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija – od opekotina do melanoma. Navodi da, i pored upozorenja i kampanja za zaštitu od izlaganja suncu, mnogi nijesu svjesni rizika i ne pridržavaju se svega što im je preporučeno, tako da pomoć plastičnih hirurga i dermatologa zatraže kada su već nastale posljedice. Za njihovo liječenje, kako kaže, najbitniji je timski, multidisciplinarni pristup ljekara različitih specijalnosti.
Zbog posljedica izlaganja suncu najviše posla imaju dermatolozi zbog različitih promjena na koži, ali u velikom broju slučajeva i za specijaliste plastične hirurgije. U kojim slučajevima vi reagujete?
– Koža memoriše oštećenja koja pretrpi tokom izlaganja sunčevim zracima. Posebno pamti oštećenja nastala u djetinjstvu, zato u kasnijem periodu mogu da nastanu vrlo ozbiljne posljedice. Postoji niz faktora koji utiču na stvaranje različitih promjena ili, kako mi kažemo, tumefakcija na koži. Jedan od spoljašnjih faktora je i izlaganje suncu, odnosno UV zracima koji na kožu imaju negativan uticaj. Najviše štetno, kancerogeno djelovanje na kožu imaju UVB zraci. Nerijetko kod nas u ambulante dolaze pacijenti sa opekotinama nastalim kao posljedica pretjeranog izlaganja suncu. I pored svih poziva i preporuka, kao i kampanja za zaštitu od izlaganja suncu u ljetnjim danima, stiče se utisak da mnogi nijesu svjesni rizika i ne pridržavaju se svega što im je preporučeno, tako da pomoć plastičnih hirurga i dermatologa zatraže kad su već nastale posljedice.
Kolika je opasnost od nastanka melanoma, tumora kože, kao posljedice izlaganja suncu?
– Melanom je maligni tumor koji potiče od melanocita, ili pigmentnih ćelija koje su smještene u bazalnom sloju epiderma i koje stvaraju pigment melanin. A melanom, između ostalog, nastaje kao rezultat maligne transformacije melanocita. Niko tačno ne zna da odgovori zašto nastaje taj preobražaj, ali se zna da postoji niz faktora koji utiču na njegovo stvaranje. Jedan od faktora koji dovode do njegovog nastanka, kako sam u prethodnom odgovoru kazao, je neadekvatno i prekomjerno izlaganje sunčevoj svjetlosti u ljetnjim danima.
U tom smislu ključan je multidisciplinarni pristup, posebno saradnja sa dermatolozima. Kako to u praksi izgleda?
– Realno gledano, dobar rezultat u liječenju oboljelih od melanoma garantuje jedino multidisciplinarni pristup. Uspjesi u medicini, a posebno u hirurgiji, najbolje se postižu timskim radom, to je slučaj i kod liječenja melanoma. S obzirom na to da se radi o izuzetno agresivnoj malignoj bolesti za koju često kažemo i podmukloj, u proces liječenja pacijenata kod kojih je dijagnostikovana ova bolest nijesu uključeni samo dermatovenerolozi i plastični hirurzi. Taj proceduralni put ide sljedećim tokom – izabrani doktori doma zdravlja ili specijalisti porodične medicine, nakon sumnje da promjena na koži može da bude melanom, upućuju pacijenta dermatovenerologu ili plastičnom hirurgu na ambulantni pregled. Nakon tih pregleda i postavljanja sumnje na melanom, pacijentu se hirurški odstrani ta sumnjiva promjena i pošalje na patohistološki (ph) pregled kod specijaliste patologije. Nakon dobijanja patohistološkog nalaza i potvrde da se radi o melanomu, pacijenta najčešće pripremamo za još jednu hiruršku intervenciju koja se sada radi u opštoj anesteziji, a o čijoj mogućnosti da je potrebna smo pacijenta upoznali u vremenu dok smo čekali ph nalaz. U pripremu ove druge hirurške procedure i u samo njeno izvođenje su uključeni spec. nuklearne medicine, radiolozi, anesteziolozi, naše odjeljenjske medicinske sestre, instrumentarke i instrumentari, anestetičari. I nakon tih intervencija, preparate koje smo odstranili šaljemo na patohistološku analizu. Dok čekamo taj ph nalaz traje hirurško liječenje operisanih. Nakon dobijanja nalaza, pacijenta upućujemo sa kompletnom medicinskom dokumentacijom na Konzilijum za maligne tumore kože i melanom u Institut za onkologiju KCCG, koji je referentna ustanova za daljnje liječenje ovih pacijenata u našoj državi. Tu, na osnovu svih pojedinosti i na osnovu odluke Konzilijuma, naše kolege onkolozi nastavljaju liječenje ovih pacijenata. Nerijetko ti pacijenti zahtijevaju i daljnja hirurška liječenja od strane plastičnog hirurga i, po potrebi, hirurga drugih specijalnosti.
Rad sa pacijentima koji boluju od melanoma, pored liječenja opekotine, najteži je dio naše specijalizacije i svakodnevnog posla, jer sve te priče i slike nam ostanu urezane do kraja života. Kako se radi o vrlo opasnoj, podmukloj i nepredvidivoj bolesti, gdje smo ponekad svi mi nemoćni, koliko god da želimo i trudimo se da pomognemo, uvijek smo srećni kada sretnemo ove pacijente i obradujemo se jedni drugima.
Da li postoji statistika o broju oboljelih od melanoma?
– Na osnovu podataka kojima raspolažemo u Centru za plastičnu, rekonstruktivnu hirurgiju i opekotine, u 2022. godini je liječeno 47 pacijenata, 48 u 2023, a u periodu od 1. januara do kraja jula ove godine 26 pacijenata. Međutim, ovaj broj je vjerovatno i veći jer se jedan broj pacijenata sa melanomima inicijalno operiše i u regionalnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori. Zato smo, nakon razgovora sa kolegama sa Instituta za onkologiju i Klinike za dermatovenerologiju, pokrenuli inicijativu za pravljenje centralnog registra pacijenata sa melanomom u Crnoj Gori.
Koje su druge komplikacije do kojih može doći zbog izlaganja sunčevim zracima, u kojima je neophodna reakcija ljekara iz oblasti kojom se bavite?
– Pojava bazocelularnih karcinoma, planocelularnog karcinoma i drugih tumora kože.
Kako se liječe opekotine?
– Liječenje i zbrinjavanje opekotina zahtijeva dobro poznavanje etiologije i patofiziologije opekotina, kliničku sliku, postavljanje prave dijagnoze i adekvatno liječenje opekotina u odnosu na površinu zahvaćenosti tijela i dubinu opečene površine. Opekotine, posebno opsežne, ili kako mi to kažemo u plastičnoj hirurgiji ekstenzivne opekotine, nijesu samo lokalna povreda kože, već je u kliničku sliku uključen čitav niz opštih promjena koje nastaju u hemodinamici, homeostazi, metabolizmu, funkciji vitalnih organa itd. Pored prve i opšte medicinske pomoći, tretman i liječenje opekotina može biti konzervativno i hirurško-operativno, a zavisi od stepena klasifikacije opekotina. Liječenje opekotina je nerijetko dugotrajan i vrlo zahtjevan proces u koji su uključene i naše kolege anesteziolozi i ljekari drugih specijalnosti. S obzirom na to da je koža najveći organ tijela, ekstenzivne opekotine se smatraju teškim tjelesnim povredama koje ugrožavaju život.
Šta su ožiljci na koži i kako se liječe?
– Ožiljci su poremećaji strukture kože, arhitektonike i funkcije kože, koji se od zdrave kože razlikuju teksturom, bojom, vaskularizacijom, inervacijom i biomehanikom. Koža zarasta s ožiljkom u svim slučajevima osim u jednom. Budućnost zarastanja rane je u proučavanju fetalnog zarastanja rane. To je jedini slučaj kada rana zarasta bez ožiljaka, jer jedino kada se operacije rade na plodu intrauterino nema ožiljaka. Biološka osobina svakog oštećenog tkiva je da se obnovi kroz različite faze zarastanja. Ožiljci mogu biti optimalni, ili da kažem “normalni”, i abnormalni – hipertrofični i keloidni. Pacijenti sa hipertrofičnim i keloidnim ožiljcima su pacijenti plastičnog hirurga. Terapija u liječenju ovih pacijenata može biti konzervativna, operativna i kombinovana. Konzervativna terapija podrazumijeva upotrebu raznih preparata za njegu i bolje zarastanje ožiljaka i tačno se zna period u kojem se sprovodi ovaj vid terapije. Tu spadaju i kompresivni tretmani i silikonski gelovi, kao i intraožiljno ubrizgavanje ljekova, kao i terapija zračenjem. Operativno liječenje podrazumijeva elipsoidne ekscizije, Z, V-Y plastike, kao i kreiranje režnjeva ekspanzijom tkiva. Liječenju ožiljaka se posljednjih godina pridaje velika važnost i nerijetko su kamen spoticanja kako u naučnom, tako i u hirurškom smislu.
Znatan broj žena oboli i od karcinoma dojki, pa dolazi i do njihovog odstranjivanja. Koliko je zahtjevna rekonstrukcija dojke poslije karcinoma i kada se radi?
– Rekonstrukcija dojke nakon onko-hirurškog zahvata (parcijalnog ili odstranjivanja kompletne dojke) od velike je važnosti kako za estetski izgled, tako i za psihički oporavak bolesnica i psihosocijalnu rehabilitaciju. Međutim, rekonstrukcija se ranije smatrala zahvatom od sekundarne važnosti. Cilj ovih hirurških procedura danas je žena koja će nakon liječenja malignog tumora dojke imati manju psihičku traumu i bez osjećaja da joj je dio tijela odstranjen. Prvo je, dakle, bitno da je pacijentkinja dobro liječena od maligne bolesti, a tek poslije rekonstrukcija i estetika.
Među građanima postoji pogrešna percepcija plastičnog hirurga – da se oni bave samo estetikom. Šta je suština Vašeg posla?
– Plastična hirurgija je grana hirurgije koja se bavi rekonstrukcijom i restauracijom defekata, deformiteta, anomalija koje su prirodne ili stečene, nastale djelovanjem egzogenih ili endogenih činilaca ili su prirodna posljedica starenja. Jednostavno rečeno, cilj plastične hirurgije je da ukloni suvišno, da vrati na mjesto pomjereno, da razdvoji spojeno i spoji razdvojeno, kao i da nadoknadi nedostajuće. Važno je naglasiti da ova hirurška disciplina nema specifičnu anatomsku regiju, ali se najviše bavi kožom, njenim sastavnim djelovima i mekim tkivima. Plastična hirurgija je bazirana više na principima nego na specifičnim procedurama, te stoga pruža dodatnu mogućnost kreativnosti i inovacija hirurzima; može se podijeliti na rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju i hirurgiju opekotina, bez jasno uočljive granice između njih. Znači, estetska hirurgija nije zasebna hirurška disciplina, već je samo dio plastične hirurgije i kao takva izučava se u sklopu nje i znanje iz ove oblasti stiče se na specijalizaciji iz plastične rekonstruktivne i estetske hirurgije koja kod nas traje pet godina. Estetska hirurgija upotpunjava ono što je već lijepo i čini da bude ljepše. Ovo je vrlo bitno da znaju naši pacijenti, jer moraju da budu svjesni kome povjeravaju brigu o svom zdravlju i ljepoti.
U Podgorici postoji i Centar za plastičnu hirurgiju. Koja je njegova funkcija i djelatnost?
– U Kliničkom centru Crne Gore, kao jedan od četiri centra Hirurške klinike, od sredine devedesetih godina prošlog vijeka postoji i Centar za plastičnu, rekonstruktivnu hirurgiju i opekotine, koji je referentna organizaciona jedinica za liječenje svih pacijenata kojima je neophodno liječenje iz domena plastične hirurgije. Centar od prije dvije godine radi u renoviranim i savremeno opremljenim prostorijama sa 17 bolesničkih kreveta, gdje se na godišnjem nivou liječi oko 2.000 pacijenata, uradi se oko 1.500 operacija u različitim vrstama anestezije, dok se ambulantno obavi više od 3.000 pregleda. U javnom zdravstvenom sistemu u našoj državi radi nas četvoro specijalista plastične rekonstruktivne i estetske hirurgije, koji smo stalno zaposleni u ovom Centru. Tako da vam je jasno sa kolikim obimom posla se srijećemo i kolika je neophodnost i značaj ovog Centra.
Odnedavno ste načelnik Operacionog bloka. Šta ta funkcija podrazumijeva i zašto se za operacioni blok kaže da je “srce Kliničkog centra”?
– Ne umanjujući vrijednost nijedne organizacione jedinice KCCG, jer najiskrenije mislim da svaka nosi određenu težinu i svaka ima svoj izuzetni značaj i bitnost u jednom velikom sistemu kakav je KCCG, jedna od značajnijih organizacionih jedinica je Operacioni blok i sterilizacija, jer se velika većina hirurških operacija uradi upravo u njemu. Kada vam kažem da je to dio sa osam operacionih sala gdje se rade najsavremenije hirurške procedure iz oblasti opšte, digestivne, vaskularne, grudne, endokrine, onkološke i plastične hirurgije, kardiohirurške, neurohirurške, ortopedske, urološke, ginekološke, otorinolaringološke, maksilofacijalne operativne procedure, gdje se svakog radnog dana uradi oko 40 operacija, gdje radi 80 zaposlenih, kao i to da Operacioni blok od osnivanja radi 24 časa dnevno, jasno je zašto nosi upravo ovaj epitet.
GRACIJA 226/avgust 2024.
