Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Garderoba Nataša Pejović
Šminka Ivana Pavličević
Frizura Studio THE ROOM
andrea_hairstyling
Mjesto snimanja
Cioccolatitaliani Montenegro
Bronzana “lavica” Matea Pletikosić imala je, kako kaže, svega nekoliko dana nakon Evropskog prvenstva da “osjeti tu medalju i emociju”, jer su crnogorske rukometašice morale da igraju za svoje klubove. “Teško je, odmah morate da se preselite na drugu stranu, drugi klub, nove obaveze, tako da smo morale nakon četiri-pet dana da se ‘prebacimo’ na klub, na ono što radimo. Nije bilo lagano, jer smo se puno istrošile, potrošili smo puno emocija i onda je malo teško da se vratite sa ful fokusom.” San je, kako kaže, dosanjan, sve se poklopilo i nada se da će završiti godinu na najbolji mogući način, bez povreda, jer je zdravlje najbitnije. “To je kruna svega što smo radili sve ove godine, tako da smo svi srećni i ponosni i mislim da je cijela Crna Gora ponosna na nas. Puno ljudi koje sretnem mi kažu kako smo imali tu emociju i energiju, da su svi bili srećni, da smo ih ujedinili, da su svi bili kao jedno. Učinili smo puno ljudi srećnim.”
Na pitanje odakle crpi energiju, odgovara da je srećna i da ima lijep život u Podgorici, puno prijateljica i van rukometa, tako da je ispunjena i ništa joj nije teško. “Nekim djevojkama je možda teško u drugim gradovima, ne poznaju sredinu, ali ja sam srećna i zadovoljna jer sam ovdje već dosta godina i to što sam srećna se jednostavno prenese na teren. Ako ste srećni, ako vam je život ispunjen, morate to da pokažete na terenu. A i ta energija, kada su svi oko vas pozitivni i veseli, sve se to prenese s jednog na drugo i onda funkcionišemo kako treba.”
Planira da Novu godinu dočeka u Hrvatskoj, odakle je inače, sa momkom i prijateljima i da posjeti porodicu. U rodni Sinj, kako kaže, ide kada ima više od tri slobodna dana. “Teškoće koje odvajanje od porodice nosi sa sobom sam prevazišla davno. Sa 17 godina sam otišla i tada mi je bilo teško, ali odavno znam da je to moj posao, da radim ono što volim. Naravno da je nekada teško i da mi fali porodica, sestre, prijatelji, teško mi je kada vidim da moje tri sestre tako brzo rastu a ja nijesam tu, ali sve je to dio života. Svako bira svoj put. Na kraju krajeva, svi mi živimo svoj život i moramo izgraditi svoj put.”
Okupirana trenutnim obavezama, o planovima za narednu godinu nije razmišljala. Iako voli i elegantnu odjeću, za nju, nažalost, nema previše prilike jer svakog dana ima trening. “Volim da se sredim, volim da se slikam, ali nijesam u mogućnosti kada svaki dan imam trening. Ako je slobodan dan, lijepo vrijeme, kad izađemo u grad zajedno, ili kad izađem sa prijateljicama, sredim se, obujem štikle. Rijetko se šminkam, pa mi šminka može trajati dugo.” Ipak, kaže da se ljepše osjeća u dresu. “Ne može to da se uporedi. Lijep je osjećaj kada se nakon duže vremena sredim ali, iskreno, to me ponekad umori.”
Godinu iza sebe pamti po divnom ljetu, pobjedama na terenu, a od Djeda Mraza ne bi poželjela ništa. “Stvarno sam srećna, moji su dobro, imam momka, zaljubljena sam, imam najbolje prijatelje, jednostavno, moj život je ispunjen i ne mogu da kažem da mi nešto fali. Samo želim da budemo još uspješnije.” To isto želi i svojim navijačima, koji su timu bili velika podrška i u Podgorici, i u Skoplju, i u Ljubljani.
“Želim da budu svi srećni i zdravi, da imaju puno uspjeha, Sve drugo će doći. I da zajedno idemo u nove pobjede.”
