MELIHA ŠUŠKAVČEVIĆ: Zaljubljenica u fotografiju

“Svi smo dio jedne obojene bašte sa mnoštvom emocija, likova, osjećaja, a sve se to vidi i na fotografijama”, kaže autorka izložbe Bašta sljezove boje

spot_img

Piše Marina Strugar/Foto Meliha Šuškavčević

Umjetnica Meliha Šuškavčević prezentovala je svoje radove na prvoj samostalnoj izložbi fotografija Bašta sljezove boje. Susret sa Brankom Ćopićem je jedan od dragocjenih u Melihinom djetinjstvu, a njegove priče su na specifičan način utkane i u njene fotografije. Meliha je rođena u Sarajevu, životni put vodi je u Njemačku i Holandiju, a od 2003. živi u Crnoj Gori. Privatna je preduzetnica i majka, godinama su joj u fokusu posao i porodica. Zaljubljenik je u fotografiju, a posebno se bavi studijskim radom. Učestvovala je na sedam kolektivnih izložbi u zemlji i regionu, a Baštu sljezove boje doživljava kao povratak svojoj ljubavi, fotografiji.
“Na izložbi sam predstavila 27 radova velikog formata i veoma lijepo su se uklopile u enterijer Šipčanika. Skoro sve su nastale prošle godine, u doba korone ili uprkos njoj! U pitanju je portretna fotografija koja na specifičan način dočarava određene emocije, odnose među ljudima, a dotiče se i današnjih problema u društvu obučenih u staro ruho. Kao što je npr. fotografija Tuđa večera. Ili pomalo komičan naziv, ali koji dosta govori Nema struje u Zeti. Izložba je specifična po mnogo čemu, po nazivu, doživljaju, načinu prikazivanja… U Bašti sljezove boje možete da prepoznate sebe ili nekog svog, njegove emocije, da prizovete sjećanja ili da vas pokrene na razmišljanje. Svi smo mi dio jedne obojene bašte sa mnoštvom emocija, likova, osjećaja, a sve se to vidi i na fotografijama”, kaže Meliha i otkriva da je susret sa Brankom Ćopićem ostavio na nju jak utisak. Na pitanje koja je konekcija između izložbe nazvane po književnom djelu i pričama poznatog pisca, autorka odgovara: “Branko Ćopić je ostavio utisak na mene svojim pričama. Bila sam ushićena kad su nam rekli da će nas posjetiti. Bili smo sa školom u prirodi u Lozicama kod Dubrovnika i kada je bilo fotografisanje probila sam se do njega i morala sam mu staviti ruku na rame. Bila sam ‘ludo’ dijete, koje do danas i nije baš previše odraslo… Mada mislim da je u svakoj umjetničkoj duši jedno veliko dijete koje voli da mašta, baš kao i deda Rade i Branko. To je ta konekcija s izložbom.”

Povratak staroj ljubavi

Istoričarka umjetnosti Maja Đurić nazvala je Melihine radove scenskim fotografijama. Kroz bajkovite scene gradi priču. Maja Đurić je zapisala da autorka izložbe ne traži fotografiju nego je pravi. A sudeći po fotografijama, svi elementi su podjednako bitni i ništa nije slučajno postavljeno, već nosi određenu simboliku i ima svoju ulogu u cijeloj kompoziciji, priči i emociji koju predočava.
“To jeste zahtjevno. Da bi se dobio cjelokupan i pravi utisak mora dosta segmenata da se uklopi. Inspiracije ne fali. Ali, ‘ovozemaljske’ stvari nekada mogu biti problem, nabaviti potrebne akcesoare, naći modela, adekvatno mjesto…Mada uz pomoć divnih ljudi sve se može. Maja Đurić je moj vjetar u leđa i jako sam joj zahvalna što me je svojim iskustvom, znanjem i dobrom voljom vodila kroz ovu izložbu. Moram da spomenem i krojačku radionicu Tim iz Herceg Novog, koja šije prekrasne haljine, a koje sam koristila za neke moje fotografije”, ističe Meliha, a važan segment njenih fotografija jeste upravo kostimiranost i nadahnuće umjetničkim pravcima i školama, poput renesense. “Kostimiranost, renesansa… Doživljavam taj period romantično, proteže se romantika i nostalgija kroz fotografije baš zahvaljujući kostimima. Provlači se i duh prošlih vremena kao poveznica sa sadašnjim dešavanjima. A ja nekada, tačnije vrlo često, volim da budem daltonista kao deda Rade iz Bašte sljezove boje, pa da vidim stvari i ljepšim nego što jesu!”

“Plan je da se sljedeća izložba prikaže u Sarajevu, mom rodnom gradu, a onda idemo dalje”

Fotografija je Melihi bila dugo pasija, ali i interesovanje koje je potisnula te nas je zanimalo šta ju je pokrenulo na stvaranje. “Fotografija je bila ‘na čekanju’, a ja sam joj se vratila čim su se otvorili putevi za ponovni susret. To znači da sada imam više vremena i mogućnosti da se vratim staroj ljubavi, što je rezultiralo i ovom izložbom. Osjećaj je bio neopisivo dobar. Fotografije smo smjestili u predivan ambijent Šipčanika. Publika je fantastično reagovala. Drago mi je da su gosti imali različite favorite među fotografijama. Nije se izdvajalo samo nekoliko fotografija, nego su praktično sve izazvale pažnju. Nadam se svijetloj budućnosti Bašte sljezove boje. Plan je da se sljedeća izložba prikaže u Sarajevu, mom rodnom gradu, a onda idemo dalje.”

-

GRACIJA 191/jun 2021.

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO