Piše Bojana Komnenić
Foto Nenad Mandić
Mihail Ognjenović nedavno je svoju knjigu predstavio na simboličnom mjestu svih moreplovaca, ostrvu Gospa od Škrpjela u Perastu, te smo ga zamolili da i Gracijine čitaoce kratko upozna sa stranicama Morskog dnevnika, koji donosi najzanimljivije djelove bogatog pomorskog života koji je počeo 1949. godine. “Ja dobro znam, kao i svaki pomorac, da se prema moru uvijek treba odnositi zasluženim poštovanjem. Uvijek sam osluškivao šta more kaže. U knjizi sam opisao Bermudski trougao. Ploveći na dva posljednja broad, Zvir i Zadar, na kojima sam bio zapovjednik broda, moram priznati da sam se osjećao veoma čudno. Brodski instrumenti su ‘poludjeli’ kao da neka sila govori sferom. Tada kao da mi je neki autoritativni glas naredio: ‘Ti Mihailo, nikada više nećeš ploviti ovim vodama’. I nijesam poslije toga”, otkriva nam Mihail samo dio čudesnih morskih priča.
Nikad protiv mora
U pomorskoj karijeri, kako kaže, nikada nije prkosio moru nego ga je uvijek slušao i nikada nije pogriješio. “Rodio sam se pored mora, brodom putovao morem devet godina od Risna do Kotora, prvu ljubav doživio na moru, nastavio da plovim morima i okeanima cijelog svijeta. Kao penzioner sam osjetio da mi nedostaje jedna karika koja bi spojila sve to, a to je Gospa od Škrpjela. Ovaj školj podsjeća na brod koji je usidren stoljećima i plovi kroz orkane, bure i nevere ispisujući stranice dramatičnih dnevnika naših prethodnika”, kaže Ognjenović.
Uspomena sa mora ima mnogo. “Od katastrofe broda Kosmaj, provedeno vrijeme sa robijašima i osuđenicima na ostrvu Fernando de Noronha, susreti sa iseljenicima, posebno Argentine, preživio sam rat između Indije i Pakistana, spašavanje utopljenika u Singapuru gdje niko nije ostao živ kada upadne u more, posjeta Hirošimi, preuzimanje komande na brodovima, susreti sa parovima koji su se vozili ‘gondolom ljubavi’ i mnogo susreta sa poznatim ličnostima, i drugi događaji koji nijesu opisani u ovoj knjizi.”
Najljepša uspomena koju nosi u sebi je preuzimanje komande broda Zvir, sa 33 godine. “Upravo na brodu pokazalo se koliko je svijet mali. Plovili smo iz Njujorka, Atlantikom za Jadran sa 42 putnika i oko 8.000 tona generalnog tereta. Prišla mi je mlada žena i pitala: Jeste li vi, zapovjedniče Mihail Ognjenović, vlasnik gondole iz Risna? Gledao sam u nevjerici što me žena pita i ispostavilo se da je gospođa iz Rijeke, Dragana se zvala, i da je zahvaljujući mojoj gondoli upoznala budućeg supruga sa kojim živi u Americi. Time je priča o gondoli dobila i prekookeanske dimenzije i potvrdila da je njena misija na pravom tragu”, ponosan je Ognjenović.
Hirošima kao opomena
Promocija knjige desila se 6. avgusta, na dan kad je bačena atomska bomba na Hirošimu. Naravno, ništa nije slučajnost. “Posjeta Hirošimi 1964. godine je urezana u meni i sigurno ću se sjećati cijelog mog života. U Parku mira, posebno u muzeju, slike koje sam vidio nikada ne mogu zaboraviti. Strašno. Osjećao sam dužnost da se tim žrtvama odužim na način što ću promociju knjige obilježiti na godišnjicu sjećanja ovog nemilog događaja.”
Morski dnevnik je sve osim nabrajanja događaja, što najbolje znaju oni koji plove, ali je knjiga uspjela da približi život na moru i onima koji su na kopnu. “Pet kruzera toga dana je bilo u Kotoru. Svakom kruzeru poklonio sam po dvije knjige, zapovjednicima po jednu i brodskoj biblioteci drugu knjigu. Promocija je okupila mnogo posjetilaca iz cijelog svijeta na Gospi. Divno veče. Osvijetljeni školji. Kruzeri nose našu poruku u svijet, fiscaju svojim sirenama, a crkve u Perastu pozdravljaju zvonjenjem. Priprema se kiša, grmi i sijeva ali kod svakog posjetioca vidite veselo lice i dobro raspoloženje. Događaj koji se pamti. Šesti avgust nije samo sjećanje na Gospu od Škrpjela ili Risan, Boku, Crnu Goru, ono je sjećanje na žrtve Hirošime u cijelom svijetu. Želja nam je da se to više nikada ne ponovi.”
Morski dnevnik je divna i pristupačna knjiga za čitanje. “Engleski novinar Čarls Skot, koji je 1821. godine osnovao list Guardian u Mančesteru, kazao je Komentar je stvar izbora, ali cinjenice su svete. U ovoj knjizi nema komentara, sve su činjenice. Različite su bitke sa kojima se bori svaki pomorac. Čovjek na brodu nema vremena da razmišlja. Slijedi prirodu i sluša more”, zaključuje kapetan Ognjenović.
Gracija br. 88, 16.09.2016.
