Tekst Danilo Kalezić
Znajući da imam svega produženi vikend pred sobom, i da mi je potrebno sunce, dobri kokteli, lijepe plaže, ali i mjesto u kome mogu da se “izgubim u masi”, ovog septembra odlučio sam da se vratim na Mikonos, na kome nisam bio od 2014. godine. U ranac sam spakovao samo peškir, nekoliko majica i šortseva, japanke i patike, novu knjigu Olje Knežević Katarina, Velika i Mala, i odvezao se na aerodrom Čilipi, odakle sam imao let za Atinu, i nedugo potom za Mikonos.
Volim Mikonos. Volim njegove uske uličice, bijele fasade, plave prozore. Volim što su svi, djeca i odrasli, muškarci i žene, stari i mladi, uvijek dotjerani. Volim, jer je i dalje ostalo ono što smo nekada zvali “mondensko ljetovalište”, a da nismo ni znali šta to tačno znači. Volim što nije potpalo pod komercijalizaciju američkih tinejdžera (kakav je slučaj sa Ibicom), što se na svakom ćošku čuje neki novi jezik, i što imate osjećaj da se svi, danonoćno, jednostavno – dobro zabavljaju. Naravno, siguran sam da je prva asocijacija na Mikonos zapravo riječ – skupo. Ipak, ako znate gdje idete, šta radite, gdje jedete, Mikonos može da bude prava mjera. Naravno da nije najpovoljnija destinacija na svijetu, ali nećete se osjećati kao da ste potrošili malo bogatstvo za nekoliko dana. U tradicionalnim tavernama se ruča i večera za desetak eura, dobra čaša lokalnog vina je pet do šest, a uzo (koji lično ne volim) najčešće bude na račun kuće, u momentu kad tražite račun. To je grčki način da zahvale na posjeti.
Vjetrenjače bogova
Uvijek me nanovo oduševi stari grad, Kora Mikonos. Zapravo, on je centar dešavanja, prava mala modna pista, lavirint, lako se može desiti u početku da ne možete da se orijentišete, i da počnete da se vrtite ukrug. Ipak, sve je to dio ostrvskog šarma, jer butici, radnje, šik male suvenirnice rade do iza ponoći. Svoj zasluženi status “ostrva poznatih ličnosti” dobio je još šezdesetih godina prošlog vijeka, kada ga je sa svojom porodicom posjećivao čuveni grčki biznismen Aristotel Onazis. Još jedna predrasuda, Mikonos nije samo mjesto na kome žurke traju 24 časa dnevno. Naravno da je poznat po zabavama i noćnom životu, ali sve više i po brojnim kulturnim događajima, festivalima, bioskopima na otvorenom, koncertima, umjetničkim performansima. Ne morate nužno da budete party osoba da biste voljeli Mikonos. Jedan od najupečatljivijih simbola Mikonosa su svakako čuvene bijele vjetrenjače, njih deset, koje datiraju još iz 16. vijeka, i nalaze se u samom gradu. Njihov arhaični i mistično interesantni izgled mami turiste koji dolaze da ovjekovječe svoje trenutke ljetovanja. Naravno, Mikonos je, kao i Kotor, kruzer destinacija, nemojte da vas začude velike grupe švedskih starijih dama koje vas u jednom momentu okruže da bi uhvatile svoj idealan zalazak sunca i objektivom “zagrlile” grad.
Mikonos je (p)laža
Kad niste u starom gradu, Mikonos je – plaža. Doduše, do njih nije lako doći. Da srušim još jednu predrasudu, prevoz na Mikonosu nije skup! Sa glavne gradske stanice koja se zove Fabrika autobusi za brojne plaže Mikonosa polaze na svakih minuta, a karta u jednom pravcu je euro i osamdeset centi po osobi. Do najzanimljijih plaža vozite se tridesetak minuta, ali vjerujte – vrijedi! Plaže na južnoj obali ostrva imaju najbolji pijesak, pogled i zaštićene su od Meltemija, lokalnog kikladičkog vjetra koji zna da bude iritantan ako odete na sjever ostrva. Gosti dolaze na plaže u toku ranog poslijepodneva, tako da možete izbjeći gužve ukoliko dođete ranije ujutru. Plaže sjeverne obale nisu toliko posjećene i uređene, ali jesu podjednako lijepe. Manje su organizovane, ali sa druge strane, na njima su manje gužve i savršene su za one koji traže mir i tišinu u toku svog odmora.
Obavezno vidjeti
Častite sebe odlaskom u klub Scorpios. Svako ko se vrati sa Mikonosa očarano priča o ovo mjestu. Svaki dan u 18 i 30 časova počinje ritual ispraćanja sunca, koji zatim prelazi u đuskanje, koje može da potraje do jutra. Oduševiće vas pažnja s kojom je svaki detalj uklopljen u cjelinu, od drvenih separea, preko orijentalnih jastučića i niskih stolova, sve do uniformi konobara. Moja preporuka za parove je Mala Venecija, najromantičnije mjesto u gradu, koje čini niz elegantnih kućica smeštenih duž same obale. Za ovo šarmantno naselje kažu da je ubjedljivo najviše fotografisani deo Mikonosa čijoj ljepoti su dopriijeneli mnogi umjetnici kojima je ovo mjesto poslužilo kao inspiracija za slike. Mnoge od kuća danas su pretvorene u šik barove u kojima možete uživati u koktelima dok posmatrate zalazak sunca.
Rodno mjesto Apolona i Artemide
Ukoliko ste već na Mikonosu, šteta bi bilo ne uzeti lokalni brodić koji polazi iz glavne gradske luke, i za nekoliko eura se prebaciti do ostrva Delos, udaljenog dvadesetak minuta vožnje. Delos, ostrvo svjetlosti, prema legendi se pojavilo na površini mora kako bi boginja Leta na njemu našla skrovište u kome će roditi Zevsovu djecu, Apolona i Artemidu, krijući se od ljubomorne Here. Ostrvo je dugo bilo važno svetilište, dobro naseljeno i bogato. Sa pojavom hrišćanstva palo je u zaborav, sve do 1873. godine kada su francuski arheolozi počeli iskopavanja, te pronašli iskopine ogromne istorijske važnosti. Delos je nenaseljen, već predstavlja veliki muzej na otvorenom, a na njemu se nalaze prekrasne zgrade i svetilišta, brojne skulpture i temelji nekadašnjih antičkih kuća. Od 1990. godine ovo magično malo ostrvo pod UNESCO je zaštitom.
