spot_img

Milena Đukanović: 3D štampana budućnost

“Koncept budućnosti je zapravo da svaka kuća ima štampač i da ga koristi za svoje potrebe”, kaže prof. dr Milena Ðukanović s kojom smo, između ostalog, razgovarali o nedavnoj izložbi Štampani snovi, o održivoj modi, umjetnosti, nauci, planovima...

spot_img

Kada se u jednoj ličnosti prepletu nauka i umjetnost, teško je pronaći početnu nit, a još teže pronaći onu koja je određuje. Jer, naučnica i umjetnica prof. dr Milena Đukanović je i vanredna profesorka na Elektrotehničkom fakultetu, predaje i na Mašinskom i Pomorskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Uspješna je dizajnerka nakita i predmeta upotrebne vrijednosti, zaljubljenik u putovanja i majka dva dječaka, koja životnu radost i neiscrpnu energiju s lakoćom prenosi na druge.

Izložba 3D štampani snovi, nedavno postavljena u Kuslevovoj kući predstavlja nekoliko Vaših projekata, odnosno kolekcija, od kojih su neke dobile i prestižne nagrade.
– Bilo mi je važno da na neki način napravim finale mog dosadašnjeg naučno istraživačkog i umjetničkog rada. Izložba objedinjuje šest realizovanih projekata uz podršku, prije svega, moje matične kuće, Univerziteta Crne Gore i Elektrotehničkog fakulteta, kao i Ministarstva nauke i tehnološkog razvoja, Ministarstva kulture i medija, Zavoda za školstvo i Centralne banke Crne Gore. Takođe samu izložbu su omogućili prijatelji, Muzeji i Galerije Podgorice i 3D Soba. Prvi projekat, 3D štampane leptir mašne, realizovala sam 2020. kroz program Kreativna Crna Gora, Ministarstva kulture i medija, zajedno sa dizajnerkom Anđelom Nikolić. Ja sam modelovala leptir mašne, a ona je od zero waste tekstila pravila okovratnike. Blagosloveni prirodom je kolekcija izrađena specijalno za svjetsku izložbu Expo 2020 Dubai. Blagosloveni prirodom je bila tema crnogorske izložbe i, inspirisana njom, izradila sam nakit u dvije boje, plavoj i zelenoj, koje asociraju na prirodu Crne Gore. Kolekcija je realizovana kroz inovativni projekat Ministarstva nauke i tehnološkog razvoja i dobila je Big See nagradu za modni dizajn 2021. godine. U saradnji sa Centralnom bankom Crne Gore, kroz zajednički projekat s Elektrotehničkim fakultetom, a uz podršku Muzeja novca na Cetinju, radila sam crnogorske perpere. Sedam različitih perpera je skenirano, štampano smolom i bojano, tako da odgovaraju originalu.
Tu je i još jedan, da kažem, neumjetnički projekat za zaštitu kulturne baštine Crne Gore, a realizovan u saradnji sa Zavodom za školstvo. Riječ je o igračkama namijenjenim djeci sa smetnjama u razvoju. Dijelom se oslanjaju na crnogorsku kulturnu baštinu kroz teme biljaka, životinja, našeg pisma. Ova kolekcija je dobila Big See nagradu ove godine, za dizajn proizvoda. Ušla je među 50 najboljih projekata od 10.000 koliko je učestvovalo na konkursu u Milanu. U aprilu ću učestvovati na Milan Design Weeku, izložba će biti u dvorcu Bandonelo, gdje će kustoskinja biti Rosana Orlandi, 20. je proglašenje dobitnika RoPLastic Waste is Value nagrade. Među finalistima sam, a nagrada je poprilično vrijedna. Vidjećemo šta će biti.
Po ocjeni kustoskinje Selme Đečević koja je otvorila izložbu, dvije naglamuroznije kolekcije su Ekscentrični um i Kragne. Kolekcija Ekscentrični um, inspirisana molekulima, nastala je kada su krenula predavanja na fakultetu. Kruna Ekscentrični um je takođe dobila Big See nagradu za modni dizajn. I uz nagradu za kolekciju igračaka i ova će mi biti dodijeljena u oktobru, mjesecu dizajna u Ljubljani, a u organizaciji Centra za kreativnu ekonomiju jugoistočne Evrope. Obje ove kolekcije predstavljene su i na Munich Jewellery Week u martu ove godine i publikovane u Current Obsession časopisu.
Kolekcija Kragne je nastala kroz program Kreativne Crne Gore Ministarstva kulture i medija, rađena je u saradnji s umjetnicom Nedom Jovanović. 3D štampani medaljoni na kragnama od čistih, bijelih materijala koji mirišu na djetinjstvo. Izložba je posvećena mojim roditeljima.

Sigurno je velika čast kada Vam jedan princ otvori izložbu. Vašu je otvorio princ Nikola Petrović Njegoš, kako je došlo do toga?

– Ćerka kralja Nikole, Milica Romanova, krstila je mog djeda po ocu, Vojislava Jovanovića kada je imao 40 dana. Tada je ostao bez oca. Kroz moju se porodicu uvijek sa ponosom govorilo o tom trenutku. Kada smo ljetovali na Cetinju u prodičnoj kući, sa djecom sam često išla u njihov muzej. Oduvijek mi je bila želja da princa lično upoznam, što se i dogodilo u Dubaiju, gdje je bio generalni komesar naše delegacije. Mnogo smo razgovarali i otkrili zajednička interesovanja, s obzirom da je on po profesiji arhitekta, ali i veliki zaljubljenik u projekte koji promovišu održivost i energetsku efikasnost. Decenijama već radi na njima i u Francuskoj i ovdje, tako da je vrlo rado prihvatio moj poziv. Meni je to bio na neki način i nastavak porodične tradicije.

Sve se više govori o održivoj modi, bilo da su u pitanju polovna garederoba, aksesoari ili recikliranje prilikom izrade novih. Primjetno je takođe da je svijest o održivosti malo teže promijeniti. Gdje je 3D štampa toj priči i kakav je vaš stav prema tome?

-

– U svom plakaru imam komade garderobe koje sam naslijedila od babe, majke, pa i od djeda. Imam djedov Borsalino šešir, vrlo star, ali očuvan i još uvijek nosiv. Znam da u Beogradu ima mnogo prodavnica polovne garderobe i da je u mnogima ta second hand varijanta čak i skupocjena. Ona na neki način postaje luksuz zato što se na luksuzan način tretira to vrijeme tokom kojeg se održala. Pratim na Instagramu jedan dobar butik, imaju fantastične stvari iz prošlog vijeka, a cijene su na nivou brendirane garderobe. Ne volim preveliki konzumerizam, mislim da je to loše, a influenserke koje imaju veliki broj pratioca propagiraju upravo potpuni konzumerizam. To je koncept koji mi se ne sviđa, ne razvija svijest u pravom smjeru. Modna industrija je jedan od najvećih zagađivača. A kada pogledamo gdje su proizvodnje većine najvećih brendova, gdje rade i šiju djeca od deset godina, to je potpuno pogrešan koncept nekakvog dobronamjernog razvoja industrije. Stara paradigma industrije kaže da se nešto proizvodi u velikim fabrikama, gdje radi veliki broj radnika. Sasvim je jasno za koliku količinu zagađenja je odgovorna, od izduvnih gasova do otpada i velikih količina smeća. Nasuprot tome, poenta 3D štampe je da se štampa u malim laobratorijama u malim količinama. Koncept budućnosti je zapravo da svaka kuća ima štampač i da ga koristi za svoje potrebe. Cijena 3D štampača je pala i sada bi roditelji mogli da razmisle hoće li djetetu kupiti skupocjeni mobilni telefon, jer za isti novac mogu kupiti štampač. Djeca mogu da razvijaju kreativnost, a i da se pripremaju za budućnost. Ideja je da kada postoji puno štampača, krene razmjena podataka kako bi se nešto proizvelo. Umjesto da naručite haljinu, dobijete podatke i haljinu štampate sami! U tom smislu se mijenja generalna koncepcija globalnog konzumerizma. Zamislite kuću budućnosti koja ima štampač i za garderobu i za nakit, ali i za hranu!

“Zamislite kuću budućnosti koja ima štampač i za garderobu i za nakit, ali i za hranu”

Zar je moguće štampati i hranu?

– 3D štampa hrane je jedan od mojih novih projekata. U Londonu je postojao restoran gdje je sve bilo 3D štampano, od stola, stolice, tanjira, noža i viljuške do hrane na tanjiru. Cijene su bile izuzetno visoke i, kako nisu bili održivi, morali su da zatvore restoran. Ali, krenulo se s tim i u svijetu ima i dalje par restorana koji nude 3D štampana jela. Moja ideja za neki od narednih projekata je da napravim monografiju s nekim od naših najzačajnijih slikara, a sa nekim vrhunskim šefom, inspirisani oblicima i bojama sa slika, štampamo. Na primjer 3D štampani kaćun od smjese cvekle, a uz njega neko crnogorsko jelo. I ovo je neki luksuzni koncept, ali je lijep jer je kulturološki i može da promoviše i kulturu i način ishrane. Sa druge strane, one dostupnije, već se u svijetu štampaju burgeri ili šnicle koji nisu bazirani na mesu. Štampana šnicla izgleda kao šnicla, podjednako je ukusna i miriše kao šnicla, ima i proteine, ali nisu životinjskog porijekla. 3D štampa može da promoviše zaista lijepe i energetski održive koncepte života.

Vaši umjetnički počeci su na jedan neobičan način vezani za Kinu.

– U sedmom razredu osnovne sam na takmičenju u Kini dobila srebrnu medalju iz slikarstva. A kasnije sam sedam godina bila na poziciji direktora Instituta Konfucije na Univerzitetu Crne Gore. Kina je bila tema moje prve kolekcije 3D štampanog nakita i garderobe. Inspirisana kineskim karakterima, slovima i nekim biljkama, izradila sam kolekciju i imala i prvu reviju u hotelu Hilton.

Tek smo zakoračili u svijet 3D štampe, čini se kako i nema mnogo konkurencije u ovoj oblasti.  

– Nema mnogo dizajnera u svijetu 3D štampe. Pratim austrijsku dizajnerku Džuliju Kerner, koja je 2021. dobila istu nagradu kao i ja, Big See Award. Štampala svu odjeću i nakit u saradnji sa Rut Karter, koja je dizajnirala kostime za Black Panther i dobila i drugog Oskara za to. Naravno da su štampači na kojima one rade daleko skuplji od ovih koje imamo sada. Naša ograničenja su u smislu tehnologija kojima raspolažemo. Iris Van Herpen 3D tehnologijom pravi odjeću koja je potpuno bajkovita. Ni u svijetu nema neke prevelike konkurencije, a kod nas se za sada jedino ja ovim bavim. 3D Soba ima neke svoje projekte, pravili su klupe, šah inspirisan crnogorskom istorijom, mašinu koja plastičnu bocu direktno pretvara u filament za štampu. 

Koliko je teško nabaviti potrebnu opremu i materijale u Crnoj Gori, postoje li specijalizovane prodavnice?

– 3D Soba. Oni zaista imaju sve. Bez njih bih teško realizovala kolekcije, ali i izložbu. Svu laboratorijsku opremu, koju sam dobila kroz projekte koji su finansirani od strane Ministarstva nauke i tehnološkog razvoja i Univerziteta Crne Gore. To su tri štampača. Sa malim smo štampali oklop za protezu za ruku, to je bio studentski rad, veoma zapažen i medijski propraćen. Nakon toga, kao prvorangirana na konkursu za naučno istraživačke projekte u specijalnoj kategoriji za projekte koji rješavaju neku situaciju tokom pandemije, prijavila sam projekat izrade narukvica od specijalnih i novih filamenata koje smo testirali sa Kliničkim Centrom, a koje mijenjaju boju ukoliko osoba ima visoku temperaturu. Za taj projekat sam dobila veći štampač sa dvije glave. Takođe sam uzela i štampač koji koristi smolu, koja nije reciklirajući materijal.

Od dizajna do same štampe, kako teče proces izrade?

3D model se pravi u softverskom paketu, najsličnije je radu arhitekte. Takođe je moguće koristiti i skeniranje. Nakon toga se šalje drugom softveru koji priprema za štampanje. Kreće štampa od filamenta koji je u vidu trake koja se na visokoj temperaturi topi i slaže u zadati oblik. Sloj po sloj. Za jednu narukvicu potrebno je pet sati. Za krunu je potrebno četrdeset sati. Mislim da je 3D štampa još uvijek na neki način luksuz, jer zahtijeva strpljenje i znanje prilikom modelovanja, a onda i strpljenje prilikom štampanja.

Mama, naučnica, profesorica, dizajnerka… Kako postignete sve, u čemu je tajna?

– Ja sam radoholik, volim da budem korisna i volim da sam okružena takvim ljudima. To me inspiriše, a lijeni ljudi me iritiraju. Ne mogu da razumijem taj način života. Rad stvara zadovoljstvo i čini nas srećnim. I voljela bih da što više mladih ljudi to usvoji. Čini mi se da su naše generacije i u djetinjstvu takve bile. Sa devet godina sam radila domaći i čistila po kući i čuvala sestru. Sad dijete moramo da molimo da uradi domaći, a o ostalom i ne pričamo. Kod mene je važna dobra organizacija. Sada su djeca velika pa im dajem po malo obaveza. Učenje je njihova lična obaveza i tu mogu da pomognem ako zatreba, ali nisam roditelj koji pritiska. Smatram da svako prema svom radu, ambiciji i angažovanju zaslužuje život koji ga slijeduje. Smatram da ako je neko vrijedan i radan, mora da bude uspješan. Naravno, postoje različiti spletovi okolnosti, nekada i gori uslovi da bi se čovjek ostvario, ali neko postane fantastičan i u najlošijim uslovima. Mislim da sa djecom treba pričati o tome i jako je važno da oni rano shvate viziju života. Da shvate koliko obrazovanje može da im pomogne, da budu kreativni i da se bave onim što vole. Sad imamo potpuno novi set poslova, svake godine dobijemo veliki broj novih zanimanja koja i ne znam koja su, a ljudi su uspješni u njima. Svaka grana se samo razmožava. Tako da smatram da je u današnje vrijeme jako važno inspirisati djecu da uče što više.

Postoji li Vaše slobodno vrijeme?

– Volim da izađem, da se družim, putujem. Imam veliki krug prijatelja. Posao mi omogućava da puno putujem. Samo ovog mjeseca sam obišla nekoliko gradova. Konferencije, sastanci, ali pronađem vrijeme i za upoznavanje grada. I zbog toga, kao i zbog činjenice da radim ono što zaista volim, smatram da sam privilegovana. I u tom, a i u smislu što edukujem nevjerovatno pametne i talentovane mlade ljude. 

Predajete studentima na tri fakulteta?

– Elektrotehnički, Mašinski i Pomorski fakultet na kojimaa predajem puni su mladih, obrazovanih i vrijednih ljudi. Radim sa najinteresantijim ljudima. Kad bih mogla da biram kome ću da predajem, to bi bili ti ljudi. Nove generacije koje upisuju te fakultete su izuzetno moderne, pametne i imaju viziju čime žele da se bave i jedino mi je žao što Crna Gora ne može da im pruži dobre uslove za napredak. Većina njih svoju budućnost nalazi odlazeći u inostranstvo.

Kakvi su Vam daljnji planovi?

– Planiram da se odmorim. Iskreno, potreban mi je neki reset, makar do septembra, ako izdržim sa svojim duhom. Centar za cirkularnu ekonomiju na Elektrotehničkom fakultetu, započinje projekat Smart. Trajaće tri godine i okviru tog projekta ćemo upravo imati kurseve 3D modelovanja i štampe vezano za i reciklirajuću plastiku i za hranu. Planiram da se sa 3D štampom prijavim za sljedeću Kreativnu Crnu Goru sa nekom novom idejom štampanja nakita. Takođe planiram i štampanje namještaja. Planiram i modnu reviju, koja će biti potpuno napravljena 3D štampom. I odjeća i dodaci.  

GRACIJA 211/april 2023.

Razgovarala Kaja Milačić
Foto Privatna arhiva

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO