Razgovarala Danijela Đonović
Foto Izložba Kosmički ritmovi, Porto Montenegro
Garderoba Itsa Couture
Milena Mijović Durutović, umjetnica i kustoskinja u Centru savremene umjetnosti, izlagala je na više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja iz oblasti umjetnosti, a njena djela se nalaze u značajnim muzejskim, galerijskim i privatnim kolekcijama. Stručna je konsultantkinja iz oblasti dizajna enterijera i namještaja.
Svaka Milenina izložba ima nazive koji asociraju na filozofsko-metafizičko poimanje svijeta, te smo je na početku razgovora pitali može li se reći da su Kosmički ritmovi njena nova, plava faza stvaralaštva u kojoj promišlja o univerzumu.
“Na umjetnicima, kao i na cijelom društvu, velika je odgovornost. Pitanje je koliko smijemo, više nego što moramo, prihvatiti duh ovog vremena koje živimo i pustiti da ono određuje dosezanje dubljeg smisla u našem životu i radu. Kao rezultat mojih traganja su i posljednje izložbe pod nazivom Kosmički ritmovi, koji je objedinio sve sadržaje koje u sebi nosi, a to su ciklusi Tragovi, Dubine, Otisci… Igra kontrasta, koji su opet u određenom skladu, prisutna je i u najnovijim djelima. Boja čiste zemlje, bijela i crna, a sada i snažni ultramarin daju dovoljnu dinamiku, ‘dubinu’, ostavljaju ‘tragove’. Zemlja je snažan medijum, snažna podloga koja svoju energiju emituje i kada nam se čini da je jednolična.”
Izložba je gotovo monohromna, dominira plava boja, boja univerzuma, svjetlosti, boje i materije?
– Taj dio je lijepo pojasnila teoretičarka umjetnosti mr Maša Vlaović, koja potpisuje uvodni tekst kataloga: “Plava boja je jedina boja izvan dimenzija, pa dobija vrijednost materije, prostora i svjetlosti. Ideja o svođenju slikarstva na jednu boju je veliki izazov, jer je težište samo na suštini, tačnije na boji, koja se na skali spektra kreće od ultramarina do plavog pigmenta. Klajnovska plava ima različitu simboliku, povezana je sa spiritualnošću, dostojanstvom, beskrajem i kontemplacijom. Nalazimo je u raznim umjetničkim epohama kao dominantnu boju, od plave gleđosane opeke na Ištar kapiji u Novovavilonskoj umjetnosti, preko Đotovih slika sa istaknutom plavom pozadinom u Protorenesansi, Pikasove plave faze do Iv Klajnovih radova”.
Vaše slike kao da posmatrača same uvode u kosmičke ritmove, u meditaciju?
– Uvijek je izazovno baviti se suštinom. To traganje jeste teško, ali je i veličanstveno. Rezultati su dragocjeni u umjetničkom radu gdje ne nazirete kraj, jer je uvijek puno otvorenih pitanja. Veliki broj posjetilaca je i na posljednjoj izložbi uživao u ukupnom ambijentu postavke, više puta se vraćajući, što znači da im je energija izloženih radova prijala.
Na koji način stvarate?
– Stvaralački procesi su nevidljivi, ali i najzanimljiviji dio umjetničkog rada. Predstavljeni umjetnički rad u trenutku izlaganja izgleda kao završen proces koji živi dalje samo ako je “otvoren” za doživljaj, prenoseći uloženu energiju umjetnika. To se ipak dešava ako je rad nastao u direktnom kontaktu sa stvaraocem, što nažalost, razvojem novih tehnologija, sve više prestaje da bude praksa.
Umjetnost zahtijeva talenat, znanje i posvećenost.
– Talenat, znanje da se određene ideje oblikuju u jasnu misao i posvećenost kontinuiranom radu elementi su koji doprinose kvalitetnom umjetničkom proizvodu. Kada uđete u umjetnost, ostajete – bez obzira na okolnosti. To je nužnost koju je neophodno zadovoljiti da biste opstali kao jedinka.
Može li praznina da pokrene maštu?
– Moje misli okupira vrijeme u kojem živimo, prostor na kojem bitišemo, izazovi koje nam se nameću. Priroda je tu neizostavna, uvijek u neraskidivom odnosu. Ima svoje zakonitosti i svoje cikluse koji se, bez sumnje, ogledaju u nama.
Budući da su Vaše slike jedinstven meditativni prostor, prostor bez dimenzija, može li u jednu sliku da stane univerzum?
– Kako mi, tako i slike, sa svojim mikrokosmosima samo su mali dio univerzuma. Možda je to “zbog ravnoteže među zvezdama” (Đ.B.) Velika je privilegija u vremenu u kome živimo znati prepoznati, isto tako i čuvati, ono što nas istinski ispunjava. Mislim da odgovori kako do toga doći postoje svuda oko nas, ali ih često ignorišemo. I svako ima svoj put, a cilj nam je više-manje isti. Najsnažnija veza koju ćemo ikad imati je veza sa samim sobom i ona postavlja standarde za sve ostalo.
