Razgovarala Svetlana Peruničić/Foto Vesela Mišković
U Podgorici i Budvi prošlog mjeseca je proglašena epidemija morbila, a s obzirom na to da se lako prenose, sa početkom školske godine može se očekivati porast broja inficiranih. Kako je za Graciju kazala dr Milena Popović Samardžić, spec. epidemiologije, porast broja inficiranih se može očekivati naročito sa nastupanjem hladnijih dana i češćim boravkom u zatvorenom prostoru. S obzirom na mali procenat vakcinacije djece MMR vakcinom, navodi da su možda u osnovi problema nedovoljna zdravstvena prosvijećenost, nepovjerenje u institucije i nedovoljno snažna i jasna borba protiv dezinformacija. Roditeljima je, pojasnila je, s jedne strane utjeran strah da MMR vakcina može uticati na razvoj njihovog djeteta – uprkos brojnim objašnjenjima da ona ne dovodi do razvojnih poremećaja, dok su, s druge strane, pod teretom informacija koje stižu iz zemalja okruženja, gdje je bilo i nekoliko smrtnih slučajeva od malih boginja, neki roditelji počeli preispitivati svoje odluke.
Prema podacima Instituta za javno zdravlje, manje od 60% predškolske djece trenutno je imunizovano jednom dozom MMR vakcine. Kako je došlo do toga da je taj procenat toliko opao?
– Procenat vakcinisane djece protiv malih boginja, zauški i rubele počeo je da opada prije 10 godina. Moramo naglasiti da je obuhvat vakcinisane djece MMR vakcinom u periodu od 2005. do 2015. bio iznad 95%. Vjerujemo da se promjena raspoloženja građana prema MMR vakcini počela dešavati sa razvojem društvenih mreža, koje su nerijetko korišćene za promociju raznih dezinformacija, netačnih teorija i antivakcinalnih poruka. Već 2016. obuhvat vakcinisane djece MMR vakcinom po prvi put pada ispod 90% i Crna Gora iz jednog stanja javnozdravstvene prosvijećenosti, nažalost, u odsustvu jasne i nedvosmislene reakcije države, uspostavlja trend ozbiljnog i kontinuiranog pada obuhvata vakcinisane djece. U jednom trenutku, preciznije 2022, naći ćemo se na svjetskom začelju po broju vakcinisane djece mlađe od dvije godine života MMR vakcinom sa obuhvatom od samo 18%. Ni ovako drastičan pad nije doveo do konkretne, snažnije reakcije države i sav teret neuspjeha javnozdravstvene politike nosili su pojedinci iz sektora javnog zdravlja i pedijatrije, dok je moć donošenja odluke o promjeni javnozdravstvene politike bila u rukama onih koji su problem odlučili ignorisati. Brojne su greške napravljene tokom proteklih 10 godina, međutim, ono što najviše brine je bojazan da iz svega toga nijesmo ništa naučili.
U Podgorici, u kojoj živi najviše stanovništva, polovina djece predškolskog uzasta nije vakcinisana. Posljednjih dana Dom zdravlja Glavnog grada bilježi povećano interesovanje roditelja za vakcinaciju djece MMR vakcinom. Da li je registrovanje epidemije morbila uticalo na to?
– Jeste. Strah je ozbiljan generator akcije. Sa jedne strane, roditeljima je utjeran strah da MMR vakcina može uticati na razvoj njihovog djeteta uprkos brojnim objašnjenjima da MMR vakcina ne dovodi do razvojnih poremećaja. S druge strane, pod teretom informacija koje nam stižu iz zemalja okruženja, gdje smo imali i nekoliko smrtnih slučajeva od malih boginja, neki roditelji su počeli preispitivati svoje odluke. Očigledno je ozbiljno poljuljano povjerenje građana u institucije, moguće i u nauku, medicinu. Dok se nauka se trudi provjerenim informacijama uvjeriti građane šta je u najboljem interesu za zdravlje njihove djece, oni koji plasiraju dezinformacije to rade bez osjećaja odgovornosti za nečiji život ili straha od sankcije. Dezinformacije su pogubnije od neinformisanosti ili neznanja. Nijedna vakcina na svijetu nije ispitana koliko MMR vakcina. Zbog lažnih informacija koje su plasirane upravo od strane jednog ljekara, godinama je vršeno praćenje razvoja djece nakon vakcinacije, učinkovitosti vakcine, učestalosti neželjenih reakcija itd. Toliko studija je pokazalo isti rezultat – ne postoji povezanost između MMR vakcine i autizma. Čak i studije koje su pratile djecu koja imaju starijeg brata ili sestru koji žive sa autizmom – nakon dobijanja MMR vakcine nijesu ispoljili porast rizika od razvoja autizma. Primjera radi, u jednoj od provincija u Japanu sa oko 300.000 stanovnika je najprije, tokom četiri godine, drastično smanjivana upotreba MMR vakcine, a zatim tokom tri godine u potpunosti i obustavljena. Praćenje je pokazalo da je broj djece s autizmom u populaciji upravo ove nevakcinisane djece značajno porastao. Visoko povjerenje u vakcine povezano je sa visokim povjerenjem u nauku. U državama u kojima među građanstvom vlada visoko povjerenje u nauku, očitava se i visoko povjerenje u vakcine. Ova istraživanja takođe pokazuju da društvo koje njeguje visok stepen povjerenja u nauku pozitivno utiče na procjene i odluke pojedinaca. Naše strategije i javnozdravstvene politike moraju biti usmjerene na zdravstveno prosvjećenje, na koherentnost, jačanje obrazovanja, te stvaranje jasnog otklona javnozdravstvenih nauka od partijsko političkih interesa. Nauku krasi integritet, nauka govori jezikom činjenica, dok politika kod nas nerijetko ima za cilj da udovoljava, pa čak i kad to dugoročno nije u najboljem interesu građana. Odgovorno vođenje politike podrazumijeva i donošenje nepopularnih odluka kako biste u konačnom doprinijeli boljem životu građana.
Dok se nauka se trudi provjerenim informacijama uvjeriti građane šta je u najboljem interesu za zdravlje njihove djece, oni koji plasiraju dezinformacije to rade bez osjećaja odgovornosti za nečiji život ili straha od sankcije
Interesantno je da, što su godišta mlađa, a time i osjetljivija na male boginje, obuhvat MMR vakcinom je nepovoljniji. Zašto je tako?
– Upravo iz razloga što vlada mišljenje da MMR vakcina može uticati na razvoj djeteta. Neurološki i razvojni poremećaji koji su karakteristika autizma najčešće se prepoznaju u dobi do dvije godine. Dosadašnja opažanja sugerišu da je autizam u osnovi genetski predisponiran, bilo da se radi o novim mutacijama ili već postojećim. Takođe se povezuje i s uticajima iz okoline kao što su razna zagađenja kojima smo izloženi, sa stresom i mnogim drugim faktorima. Koji god da su mehanizmi razvoja autizma, sva dosadašnja istraživanja MMR vakcinu isključuju kao uzročnika. Jasna potvrda ovog zaključka je upravo povlačenje MMR vakcine iz upotrebe u Japanu i značajan porast dijagnostikovane djece sa autizmom u populaciji nevakcinisanih. Strah roditelja je ogromna prepreka na putu dostizanja zajedničkog cilja, a to je stvaranje bezbjednog okruženja od zaraznih bolesti za najmlađe. Rizici koje nosi sa sobom infekcija virusom malih boginja, kada bi ih roditelji saslušali, daleko prevazilaze sumnje i dileme kojima su opterećeni u procesu donošenja najbolje odluke po njihovo dijete. Male boginje najopasnije su upravo po djecu mlađu od pet godina jer se u tom uzrastu razvija najviše komplikacija. Komplikacije se dešavaju kod 30% inficirane djece. Najčešće su to teške upale uha, teške upale pluća, encefalitisi (upala mozga). Rjeđa komplikacija koja se razvija 7-25 godina nakon infekcije malih boginja kod jednog na 100.000 oboljelih, a koja u nedostatku lijeka izaziva sigurnu smrt, zove se subakutni sklerozirajući panencefalitis, koji predstavlja tešku formu zapaljenja mozga.
Otkud toliko nepovjerenje u vakcinu?
– Istraživanja kažu da zemlje čije vlade uživaju visoko povjerenje imaju najbolje obuhvate vakcinacijom. Takođe, kao što sam već pomenula, ukoliko društvo pokazuje visok stepen povjerenja u nauku postoji i visok stepen povjerenja u vakcine. Možda je u osnovi problema nedovoljna zdravstvena prosvijećenost, nepovjerenje u institucije i nedovoljno snažna i jasna borba protiv dezinformacija. Takođe, i intervencije države izostaju, što ne uliva povjerenje niti sigurnost građanima koji se dvoume ili čak protive vakcinaciji. Zabrinjava i nizak nivo zainteresovanosti za argumente, činjenice i provjerene informacije. Može se primijetiti da je često važno ko govori, a ne šta se govori, što ukazuje na potrebu ljudi da se prepoznaju i pripadaju grupama sa određenim vrijednosnim stavovima. U posljednje vrijeme vakcinacija se kod nas više tretira kao dio neke ideologije nego nauke i, nažalost, na tom nivou se o njenim benefitima raspravlja. Nedvosmislena je korist vakcinacije. Nakon čiste vode, vakcinacija je spasila najviše života na planeti Zemlji. Naše zablude, ignorantski pristup nauci već ozbiljno ugrožavaju njene benefite po javno zdravlje.
Kompletan tekst možete pročitati u GRACIJI 227/septembar 2024.
