Razgovarala Dragana Đurić/Foto Marko Arsić
Pjevačica Milena Vučić odlučila je da se opet oproba u takmičenju za crnogorskog predstavnika na pjesmi Evrovizije, iako uveliko traju pripreme novog albuma. Dok čekamo Montesong, sa pjevačicom smo razgovarali o izazovnom periodu koji je iza nje, ali i o očekivanjima.
Kako opisujete trenutnu fazu stvaranja novog albuma, postoji li neka tema koja Vas vodi kroz čitav proces?
– Fazu u kojoj se trenutno nalazim opisala bih kao planinarenje. Želim da stignem na cilj, a on je daleko i još ga ne vidim. Imam svu potrebnu opremu, ali dolazak na cilj, ipak, zavisi najviše od mene. Sve je naporno, ali određeni prizori i zadovoljstvo vrijede truda. Tema životnog reciprociteta, truda i uživanja me vodi kroz proces.
Da li se pjesme na albumu nadovezuju na prethodne projekte ili se upuštate u nove muzičke pravce?
– U prvom trenutku odgovorila bih da će to biti nadogradnja svega onoga što sam radila do sada. Međutim, kada malo promislim, sada sam, ipak, slobodnija i hrabrija. Već neko vrijeme eksperimentišem i istražujem, pa samim tim priželjkujem nešto novo, drugačije i bolje.
Kako se razvijate kroz svaki album i šta ste naučili iz prethodnih muzičkih faza?
– Imala sam tri prekretnice u svojoj dosadašnjoj karijeri. Prva je bila kada su se razišle članice grupe Negre, kojoj sam pripadala. Tada sam, u skladu sa godinama i karakterom, učila iz jakih emocija koje su bile ljekovite i učinile da nastavim samostalno i odlučno u dalji razvoj karijere. Uslijedila je nagrada kroz pjesme, koje traju i pjevaju se još od 2006. godine. Drugi “novi početak” predstavlja upuštanje u stvaranje pjesama i tekstova za moj drugi album. Kroz tu fazu sam naučila da razvijam sopstveni talenat na način koji nisam poznavala do tada. U međuvremenu, dogovori koji sam imala nisu realizovani kako sam željela i to je najviše doprinijelo mom ličnom i muzičkom sazrijevanju. I sada, treća, moja omiljena faza koju zovem “ponovno rađanje”, upravo se dešava, kada se iz porodične idile i komfor zone vraćam poslu.
Muzička industrija se brzo mijenja, naročito u digitalnom dobu. Da li Vam je digitalizacija pomogla ili otežala kreativnost, kakav je danas proces snimanja?
– Digitalno doba je donijelo puno toga novog i izvanrednog. Muzika je dostupnija i za stvaranje i za konzumiranje. Razvila se velika DJ scena i puno novih pravaca u muzici. Mnogo toga čak ne stignemo ni da preslušamo. Mogućnosti su neograničene i svijet se povezuje kroz muziku. Isto tako, puno toga je trenutno aktuelno, ali previše slično, da neće imati vrijednost kroz vrijeme. Želim da koristim mogućnosti koje nam se pružaju za stvaranje nečeg boljeg, a ne zato što je trend koji se nameće. Želim da moj glas u produkciji zvuči kao moj glas uživo. Želim da imam svoj muzički identitet.
Prije izlaska albuma očekuje Vas učešće na Montesongu. I ranije ste učestvovali na ovakvom takmičenju, šta Vas motiviše da se prijavite? Ko su autori pjesme?
– Ovo nije prvi put da se prijavljujem na izbor za pjesmu Evrovizije. Davno je to bio nastup sa Negrama, kada sam imala 16 godina, a skoro, 2022. godine, kada je pobijedila Vladana Vučinić. Pamtim taj lijepi osjećaj učestvovanja i želim da ga ponovim sad, i ubuduće.
Takođe, zadovoljna sam zbog pokretanja festivala koji je prilika za osnaživanje i ohrabrivanje autora, muzičara i pjevača. Obaveza svih nas koji želimo da doprinesemo izgradnji crnogorske scene je da damo sve od sebe i svojim primjerom podignemo motivaciju talenata i brigu o njima. Autori pjesme su Alen Stajić, Atelje Trag i Sanja Vučić.
Koja je razlika u Vašem pristupu takmičenju sada i tada? Da li odlazak na Evroviziju može predstavljati prekretnicu u karijeri muzičara?
– Iskusnija sam, a to čini veliku razliku. Prepustim se onima u čiji sud i profesionalizam vjerujem. Ne maštam, već radim sve što mogu. Disciplinu povećavam od početka bavljenja ovim poslom i sve se više upjevavam i treniram. Samo su energija i glas isti. Odlazak na Evroviziju svakom muzičaru predstavlja prekretnicu, manju ili veću, prevashodno zbog iskustva sa organizacijom i produkcijom takvog događaja, a često i svjetske popularnosti koja se odjednom desi. Zato, za Evroviziju treba biti spreman, ne samo muzički i produkcijski, već i mentalno.
Evrovizija je poznata po tome što spaja različite kulture. Kako bi opisali svoj muzički identitet i na koji način se on uklapa u atmosferu tog takmičenja?
– Ljepota Evrovizije i jeste u različitosti, ne samo kultura, već i žanrova, stilova, emocija i energija. Svako od izvođača je donio sa sobom nešto drugačije, pa iz toga nastaju nevjerovatne izvedbe. Međutim, oni koji se zapamte ili postanu hitovi imaju “ono nešto’”, a to je, zapravo, dobra pjesma. Vjerujem da se uklapam po tome.
Kada pomislite na Evroviziju koje emocije preovladavaju? Postoji li neko s kim bi snimili duet?
– Osjetim radost, zatim odgovornost i tremu, a onda euforiju koja me tjera da svoj nastup za Montesong pripremam svakodnevno. Skoro su mi postavili pitanje za duet i nisam se tada sjetila da bi to, zapravo, bila grupa Maneskin.
Kako se nosite sa stresom i pritiskom koji prate velika takmičenja? Imate li “trikove” za opuštanje i mentalnu pripremu?
– Posvetim se treningu i poslu, bavim se djecom, pa nekada ni ne osjetim da sam pod stresom. Rad je recept za opuštanje. Takođe poslušam savjete saradnika i prijatelja, pa ponekad “povučem ručnu”. U prethodnih 20 godina sam naučila te lekcije.
Koliko se u Vašoj muzici osjeća uticaj Vašeg života, a koliko se oslanjate na univerzalne teme koje mogu doprijeti do šire publike?
– Moj život je uticao tako što mi je uvijek potvrdio da su prepoznavanje, njegovanje i razvoj sopstvenih talenata, velika privilegija od koje se ne odustaje, jer je dio identiteta kojim možemo uljepšati i svoj i život drugih ljudi. Zbog toga želim da pjevam o temama u kojima se ljudi mogu prepoznati.
Kada govorimo o narednih deset godina, šta biste željeli da postignete i na sceni i u privatnom životu?
– Voljela bih da ostanem, prije svega, zdrava i normalna, a zatim i fokusirana na muziku. Voljela bih da izdvajam vrijeme za učenje, čitanje i gledanje filmova. Voljela bih da se ostvarim u svijetu šou biznisa i medija, u menadžerskoj ulozi. Voljela bih da uradim neko dobro djelo za određenu grupu ljudi kojoj je pomoć potrebna. Voljela bih da snimim još koji album, sa hitovima koje će slušati generacije moje djece ili unučadi.
Kad imate slobodnog vremena, šta radite da napunite baterije i zadržite kreativnost?
– Baterije punim trčanjem koje obožavam, jer je najdjelotvornije za opuštanje, samopouzdanje i pomjeranje granica. Kreativnost zadržavam čitanjem knjiga iz popularne psihologije i umjetnosti. Prija mi da nekada, jednostavno, ne radim ništa, a najviše volim razgovore i smijanje sa dragim ljudima.
Kako vidite ulogu društvenih mreža u promociji?
– S jedne strane, zahvaljujući društvenim mrežama, slušamo muziku koju, inače, nikada ne bi bili u prilici da čujemo, stare se stvari slušaju više nego ikad, ono što je dobro ne može ostati neprimjećeno ili zaboravljeno, dok je promocija muzike dostupna i jednostavna.
S druge strane, upravo zahvaljujući društvenim mrežama, a sad i vještačkoj inteligenciji, shvatamo koliko su nezamjenjivi rad u pravom studiju, koncerti i svirke uživo, kontakt sa publikom i pucketanje vinila.
Koji su najvažniji faktori za Vas kao umjetnicu u održavanju autentičnosti u svijetu koji je toliko pod uticajem komercijalnog uspjeha?
– Da bih zadržala autentičnost mora da postoji nekoliko faktora. Prije svega, treba mi osjećaj i vjera da u muzici mogu da stvaram. Odmah zatim, potrebni su mi oni koji me vole i podržavaju, bez obzira na moje bavljenje muzikom. Na kraju, potrebna mi je publika, koja voli da me sluša i podržava moj rad, bez obzira kolika je.
GRACIJA 229/novembar 2024.
