Razgovarala Danijela Đonović/Foto Uroš Gajić, Mirjana Sadriu
Mlada i talentovana Novljanka Milica Lučić novo je lice na pozorišnoj sceni Crne Gore. Rođena 2002. godine na Cetinju, osnovnu i prva dva razreda srednje škole završila je u Herceg Novom te daljnje školovanje nastavila u Beogradu. Pohađala je Prvu beogradsku gimnaziju, a na odsjeku za glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi Marije Milenković diplomirala je u septembru 2023. godine, s predstavom Kneginja dramske spisateljice Jelene Kajgo, u režiji Slađane Vujović. Od djetinjstva se veoma uspješno bavila sportom, ali je iznenada prevagnula želja da se oproba u pozorišnoj umjetnosti i filmu. Prijemni ispit bio je životni izazov koji je savladala iz prvog puta. Prijemni ispit bio je životni izazov koji je savladala iz prvog puta, a burni aplauzi na premijeri Kneginje u Herceg Novom osmog decembra potvrda su da je izabrala pravi put i da njeno vrijeme tek dolazi.
Kada ste shvatili da će gluma biti Vaš izbor i šta Vas je privuklo ovoj profesiji?
– Kada sam preselila iz Herceg Novog u Beograd tokom trećeg razreda srednje škole, odlazeći u pozorište kao učenica Prve beogradske gimnazije, sa profesorkom srpskog jezika i književnosti, shvatila sam da je gluma ono što mene istinski privlači. Privukla me je istina i ono što se u pozorištu dešava, a to je život. Sama pomisao da nekoga mogu usrećiti i nasmijati, kao i proizvesti niz emocija pa i tugu, mene je radovala, jer kada dođe do katarze u pozorištu tada dolazi do ozdravljenja naših duša. Stalno radim na sebi i imam želju da svakom ulogom koja uslijedi unaprijedim svoje umijeće.
Može li umjetnost da mijenja svijet?
– Umjetnost doživljavam kao priliku da oživimo ljude koji više nisu sa nama i njihove životne priče, a pozorište je prostor za igru gdje kroz naše likove možemo mijenjati svijet nabolje i poslati poruku i pouku gledaocima.ako umjetnošću mijenjamo sebe, onda umjetnost može da mijenja svijet.
Koliko Vam je bavljenje sportom pomoglo da odgovorite na brojne izazove koje sa sobom nosi ovaj specifični poziv, poput sposobnosti snalaženja, improvizacije, otkrivanje nepoznate sebe i suočavanje sa sobom?
– Sport, tačnije tenis je moja prva ljubav. Kroz sport sam naučila da predaja nije opcija, pa čak i kada se desi poraz. Isto tako, kada sam i u glumačkim vodama nailazila na razne prepreke, znala sam da će me bavljenje sportom uvijek održati i voditi kroz sve prepreke. Kada igram tenis, zaboravim na sve i zaista uživam.
Da li je bilo trenutaka kada ste pomišljali da nije sve onako kako ste zamišljali i da ste poželjeli da odustanete?
– Bilo je trenutaka gdje sam zaista vidjela da nije sve kao što sam zamišljala, da neke stvari mogu biti i mnogo bolje ako ih sami učinite takvim i oplemenite ih, ali da takođe mogu biti i mnogo gore ako neki ljudi to požele. Razmišljala sam o odustajanju i poželjela da odustanem, ali sam uvidjela da u ovom poslu nedostaju osobe poput mene i zato sam odlučila da ne odustajem.
Kompletan tekst možete pročitati u GRACIJI 230/decembar 2024.
