spot_img

Milica Milačić: Svakom djetetu je potrebna ljubav

Osnivanjem NVO Dama Milica je imala cilj da dopre do svakog djeteta, da im pruži ljubav, nauči ih bontonu i kroz projekat Prihvati vaspitanje, poštuj razlike osvijetli problem vršnjačkog nasilja

spot_img

Razgovarala Dragana Đurić
Foto Vesela Mišković
Lokacija Hotel Ziya Podgorica
Haljina Edita Nimanbegu Barović

Milica Milačić (25), koja stoji iza Nevladine organizacije Dama, po struci je diplomirana ekonomistkinja, a završila je master studije iz oblasti poslovnog prava. Već šest godina zaposlena u upravi lokalnog preduzeća Tržnice i Pijace, trenutno kao glavni bilansista, aktivna je i u preduzetništvu, tačnije start up programima, a bavi se i profesionalnim šminkanjem. Za sebe kaže da su joj želje najveći pokretači i da koristi svaku priliku da nauči nešto novo i pomogne drugima. “Moja NVO ima za cilj da unaprijedi kvalitet života djece i mladih kroz projekte i realizacijom određenih aktivnosti. Nisam dijete savremenog doba i zaista se trudim da kod sebe njegujem one prave, najvrednije osobine jednog čovjeka.”

Prije tri godine počeli ste sa realizacijom Škole lijepih manira, što se pokazalo kao pun pogodak. Šta je sve obuhvatao taj projekat i kakve ste rezultate postigli?
– Jedan od motiva za pokretanje škole lijepih manira je činjenica da je tempo, koji se ustalio u zadnjoj deceniji, oduzeo vrijeme i djeci i roditeljima. Roditelji su okrenuti ka karijernim vrijednostima, a djeca su propuštena u vaspitnim oblicima. Nedostatak komunikacije između roditelja i djece doveo je do izvjesnog determinisanja djeteta koje se odaje rijaliti programima i internet sajberstvu, tražeći filter svojih frustracija u nedostatku pažnje. Pomenuta škola je predstavljala vid podrške današnjem roditeljstvu. Škola je “izvela” tri generacije polaznika, uzrasta od 4 do 15 godina, teško mi je da kažem da je projekat završen sve dok osjećam da u društvu i dalje postoji potreba za ovom vrstom aktivnosti. Način razgovora, predavanja i našeg odnosa bio je prijateljski s određenom dozom autoriteta i dogovora. Bogatija sam zahvaljujući novim, iskrenim prijateljima i mogu vam reći da su jedino dječja riječ i ljubav pravi i iskreni. Najveće priznanje mom zalaganju i motivacija da nastavim ovim putem jesu djeca koja su pohađala školicu i vode se svim onim stvarima kojima sam ih naučila, do te mjere da ispravljaju svoje roditelje.
Kada se osvrnete dvije godine unazad, gdje primjećujete najveći napredak?
– Teško pitanje, ali ću dati jednostavan odgovor – Drago mi je kad čujem da temu osnovnog vaspitanja, kao glavnog problema današnjice, pokreće društvo.

“Moja NVO ima za cilj da unaprijedi kvalitet života djece i mladih kroz projekte i realizacijom određenih aktivnosti. Nisam dijete savremenog doba i zaista se trudim da kod sebe njegujem one prave, najvrednije osobine jednog čovjeka”

Mislite li da nam generalno nedostaje lijepih manira i poštovanja osnovnih, univerzalnih pravila lijepog ponašanja?
– Da pokrenem ovu priču motivisao me način života koji je doveo do toga da bonton sve više gubi funkciju, postaje nemoćan pred propustljivim granicama, zaostaje u mogućnosti praćenja savremenih trendova i razvoja internet tehnologije koja, prije svega, uslovljava i nove oblike ponašanja. Mislim da mnogo govori i to da se gestovi koji su samo prije par godina bili proglašeni nekulturnim, danas smatraju uobičajenim i normalnim. Sklona sam da vjerujem da postajemo sve više oholi, agresivni, ne poštujući drugog, a time ni sebe.
Zbog čega ste prepoznali da treba pokrenuti ovakvu školu?
– Poražavajuće je susresti se sa tolikom nekulturom omladine, intelektualaca, čak i političara i državnika sa najvišeg nivoa. Manire i vaspitanje, čast izuzecima, možemo susresti samo kod starijih sugrađana.
Da li su danas djeca nevaspitanija ili razmaženija? Koliko je razvoj tehnologije uticao na to?
– Nevaspitanje je dominantno kod djece i okidač svih problema koji mogu nastati kad je jedno dijete u pitanju, a kasnije i društvo. Lako je reći da je neko dijete nevaspitano. Mnogo je teže shvatiti zašto je takvo. Ako dublje uđemo u to, shvatićemo da ne postoji nevaspitano dijete, već samo dijete kome nije pružena ljubav. Takvo dijete ne dobija pažnju roditelja, a onda je traži maltretirajući druge. Ono ne zna drugačije, niko ga nije naučio. Takvoj djeci je najpotrebnija ljubav. Potrebno im je razumijevanje, a ne osuđivanje, zagrljaj, a ne batine. Svakom djetetu je potrebna ljubav. Još uvijek nijesam roditelj, tako da ne bih osuđivala roditelje koji razmaze a vaspitaju svoju djecu, jer ću ja biti sigurno jedna od njih.

“Nezainteresovanost nastavnog kadra i obrazovnih institucija je vidna i poražavajuća. Potpuno smo digli ruke od vaspitanja djece u školama, štiteći sistemom države nevaspitanu djecu i nevaspitane roditelje”

Nastavljate sa promocijom bontona i u novom projektu, šta će on podrazumijevati?
– Projekat Prihvati vaspitanje, poštuj razlike zamišljen je, u prvoj fazi, u vidu edukativnih predavanja u brojnim predškolskim i školskim ustanovama na nivou Crne Gore. Prvenstveno će osvijetliti problem vršnjačkog nasilja, potom staviti u fokus odnos djece i roditelja, kao i unapređenje međuljudskih odnosa. Zahvaljujući kreativnosti i dobroj volji, mlađi sugrađani, školarci, imaće priliku da se fokusiraju na prave stvari te odrastu u vrijedne ljude spremne da se bore za ljepše, bolje i pravednije društvo. Kruna ovog projekta je edukativni materijal, brošura čija je izrada gotova, preostala je još štampa. Izuzetno sam ponosna što sam uspjela da okupim mlade ljude kojima su želja da pomognu u rješenju ovog ozbiljnog problema, da daju svoj doprinos, kao i velika ljubav prema ovoj državi i njenim građanima glavni razlozi zašto su mi pružili ruku i postali dio projekta.
Da li su predavanja u predškolskim i školskim ustanovama dovoljni za promovisanje vaših ciljeva?
– Definitivno nisu dovoljni. Projekat se sastoji iz više faza, otkrila sam vam prve dvije jer je sama realizacija malo otežavajuća, nemam podršku ni lokalnih ni državnih institucija. Iskreno, žao mi je što je tako, sve je politizovano i veoma zbunjujuće za mladog, ambicioznog i vrijednog čovjeka. Projekat sam pokrenula sa iskrenom željom i emocijom da pomognem našoj djeci, tako da će biti gotov onda kada budem sigurna da sam zaštitila i usrećila svako dijete. Djeca su investicija u koju se isplati ulagati, a koja se s vremenom višestruko vrati. Oni su naša budućnost, nijedno dijete nije rođeno da bude žrtva bilo koje vrste maltretiranja.
Na kakve reakcije nailazite na predavanjima, jesu li Vas nekad obeshrabrile?
– Reakcije djece su pozitivne, međutim, nezainteresovanost nastavnog kadra i samih obrazovnih institucija je vidna i poražavajuća. Stava sam da se uspjeh škole i nastavnog kadra ogleda u tome kakve generacije izlaze, za sad se nemamo čime pohvaliti. Potpuno smo digli ruke od vaspitanja djece u školama, štiteći sistemom države nevaspitanu djecu i nevaspitane roditelje.
Vršnjačko nasilje, rasne i vjerske podjele su često na stranicama crne hronike.
Kakva je uloga društva u postavljanju zdravih temelja kod omladine, da se takve stvari ne ponavljaju?
– Društvo je osnova svega, zato se moramo vratiti normalnim i pravim vrijednostima života.
Ko radi sa Vama na realizaciji i promociji, imate li pomoć?
– Sama sam, ali se tako ne osjećam jer imam podršku medija i novinara. Hvala vam na tome.

Gracija 209, februar 2023.

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO