spot_img

MILOŠ GRBOVIĆ: U 3D sobi čistimo Crnu Goru

Od direktora kompanije 3D soba saznali smo, između ostalog, da ne postoji plastična masa koja se ne može reciklirati, što znači da plastika kojom najviše zagađujemo prirodu nije otpad nego dragocjeni resurs

spot_img

Postoje ljudi odlučni da neke stvari promijene na ovom parčetu planete koje nam je dato, da ga sačuvaju za buduće generacije. Jedan od njih je Miloš Grbović, direktor kompanije 3D soba. Preuzevši 2012. godine od oca firmu Fining, koja se do tada bavila knjigovodstvenim uslugama, dodao je servisiranje i prodaju računara kao novu djelatnost. Sada se bave i 3D štampom, kompjuterskom obradom drveta CNC mašinama, a u Spužu je mala fabrika za proizvodnju eko daske. 

Kako je počela priča o 3D sobi? 

– Održavajući računare u jednoj arhitektonskoj firmi primijetili smo neispravan 3D štampač. Rečeno nam je da je prestao da radi poslije prvog štampanja i da u Crnoj Gori niko ne umije da ga popravi. Tražeći djelove za štampač, došli smo do proizvođača te stupili u kontakt sa partnerom i zastupnikom u Mađarskoj. Štampač za kratko vrijeme uspješno servisiran, radi bolje nego ranije. U međuvremenu nam je stigao mejl iz Mađarske, interesovalo ih je jesmo li uspjeli. Poslali smo im fotografije odštampane makete i informacioni fajl iz štampača koji su tražili. Bio sam u strahu da nismo uradili nešto mimo zakona. Odgovor koji smo dobili je bio samo jedna rečenica – Ili mi kod vas, ili vi kod nas. Prvo smo mi njih ugostili, došli su vlasnik i direktor mađarske firme. Pitali su me gdje sam slao servisere na obuku, jer su bili iznenađeni profesionalno odrađenim poslom. Nakon mjesec dana smo mi posjetili njih, obišli smo pogone i pitali su me želim li da uđem u ozbijniju priču sa 3D štampom. Odlučio sam da napravim zaokret i uvrstim i ovu djelatnost u firmu. Kupio sam nekoliko štampača, ali je prvih godinu dana firma Fining finansirala 3D sobu. Rijetko je ko ulazio. A i oni koji uđu, donesu dokumenta da im kopiramo. Nisam imao previše podrške u početku. Kolege su me molile da zatvorimo ovu priču, samo sam ja tvrdoglavo vjerovao da smo na pravom putu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by 3D Soba (@3dsoba)

Šta ste prvo štampali? 

-

– Prvi značajan projekat, na koji sam veoma ponosan, rađen je sa Bibliotekom za slijepe osobe. Dobijena su sredstva od Evropske unije za projekat 25 značajnih objekata Crne Gore. Katedrale, hramovi, mostovi, džamije… Planirane su izložbe po opštinama. Slijepe i osobe s oštećenim vidom imaju istančano čulo dodira i ovo je način da zaista dožive i osjete ono što ne mogu da vide. Posjeta je bila izuzetna i bio sam veoma ponosan što smo dio toga. 

Štampali ste maketu hrama u Podgorici kao poklon prijatelju. Zaista dirljiva uspomena. 

– Imam slijepog prijatelja koji često ide u hram i za rođendan sam mu napravio maketu. Rekao je kako ljepši poklon nikada nije dobio i da tek sad zna kako hram izleda. To su neke stvari koje čovjek ne može da plati. 

I priča je počela da se širi…

– Preko medija i društvenih mreža priča o 3D sobi prvo je stigla do studenata koji su štampali makete. Sve je krenulo, a onda se dogodila pandemija i sve je stalo. Ali ne i 3D soba. Udružili smo se sa svima koji su imali 3D štampače i pravili zaštitne vizire za medicinske radnike. U jednom momentu smo ostali bez filamenta. Nije bila stvar u novcu, jer je sve bilo zatvoreno, ali nas ni to nije zaustavilo. Jedan od kolega je imao ideju da od plastične boce napravi filament. Čitavu noć je radio na sistemu gdje na jedan kraj stavite bocu, a na drugi izlazi filament. Nismo mogli, zato što je PETko spor, da pravimo velike količine kao do tada. Ali nismo prestali da radimo. Poslije pandemije kolega je usavršio uređaj. Sa dva metra, uređaj je smanjen na 60 cm. Zove se PETko, upravo zbog PET ambalaže koju prerađuje. A i pravo je crnogorsko ime. U Sloveniji je dobio prestižnu nagradu za dizajn i funkcionalnost. Veoma sam ponosan na moje kolege. Najstariji ima 32 godine, a najmlađi dvadesetak. Ne daju mi mira. Oni vuku, guraju, puni su ideja koje imam i sam.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by 3D Soba (@3dsoba)

3D štampači i PETko su sada i u nekim školama?

– GIZ, njemačka organizacija za međunarodnu saradnju, zajedno s Ambasadom Njemačke je kupila 14 kompleta – štampače i PETka i donirali su ih srednjim školama širom Crne Gore. Profesori su prošli obuke za korišćenje uređaja i prenose svoje znanje na djecu. PETko nije predviđen za komercijalne svrhe, ali je veoma koristan u edukaciji o reciklaži. Naše Ministarstvo prosvjete u saradnji s Ambasadom Njemačke nastavlja ovu akciju i cilj je da sve crnogorske škole opreme ovim uređajima. 3D štampač je robot i mnoga djeca se prvi put susreću sa robotom. A robotika je danas zastupljena svuda. I biće je sve više.

Kod Vas je svakog dana zabavno, stalno imate posjete.

– Svakoga dana nam dolazi nekoliko grupa mališana. Ovo je njihova budućnost i veoma je važno da je upoznaju.

Igra Vam nije strana, kroz igru ste došli do ozbiljnih priča.

– U pauzi posla, igrajući se plastičnim čepovima na stolu, došli smo na ideju da od čepova napravimo dasku. Jedan je sjeckao, drugi donio stari šporet i mali metalni kalup. Prototip eko daske je malen, šaren i sada ima svoje počasno mjesto u kancelariji. Prva mašina koja je kupljena napravila je prvu dasku za oko sat vremena, sada je taj proces mnogo kraći. U septembru prošle godine smo otvorili malu fabriku u Spužu, dvije godine nakon te igre na stolu. Za početak sa 11 mašina i četiri nova zaposlena. Veliku zahvalnost dugujemo nevladinim sektorima kao i zelenim aktivistima: Aleksandru Dragićeviću, Vuku Vujisiću, Darku Saveljiću koji su pogurali sve ovo pričajući našu priču široj javnosti. Bez njihove podrške teško bismo ovoliko postigli.

Koje su prednosti eko daske?

– Atest je još uvijek u proceduri, ali vijek eko daske je procijenjen na 20 godina. Drvena, u najboljem slučaju, s održavanjem i idealnim uslovima ima životni vijek od pet do sedam godina. Poslije sedme godine drvenu dasku morate baciti. Eko daska poslije 20 godina može ponovo da uđe u obradu. Za svaku drvenu klupu morate posijeći drvo minimum 30 godina starosti, a jedna eko daska je teška pet kilograma plastičnog otpada koji se nalazio na našim livadama, rijekama, jezerima, u našim šumama. Sama eko klupa je teška oko 50 kilograma. Naš kapacitet trenutno je 15 tona mjesečno, a planiramo da ove godine to premašimo i stignemo do preko 200 tona reciklirane plastike.

Klupe od vaših eko dasaka već su na mnogo lokacija.

– Opština Herceg Novi je za mjesec dana od nas kupila 20 klupa, Opština Žabljak 15, Ulcinj 20, a iz Herceg Novog čak su naručili daske kako bi zamijenili pohabane drvene na starim klupama. Podgorica je od nas uzela samo daske i ljudi iz Zelenila su zamijenili kompletnu dasku na Moskovskom mostu, na Trgu Svetog Petra Cetinjskog i u Dječijem parku kod bolnice, a u planu je vjerovatno ove godine zamjena dasaka i na Skalinama. Uglavnom ćemo dosta toga promijeniti u Podgorici, ali imamo veliku potražnju i interesovanja iz drugih opština. 

Kako dolazite do materijala za reciklažu?

– Počeli smo u saradnji sa fabrikom Hemosan iz Bara koja se bavi sakupljanjem svih vrsta otpada i Gradskom deponijom Podgorica koja nas je do sada podržavala nekim količinama. Imali smo nekoliko sastanaka sa direktorom deponije i moram reći da sam oduševljen jer vidim da ima želju da dosta toga promijeni nabolje. Obećao je da će se potruditi da nam kompletan repromaterijal obezbijedi Deponija Podgorica. Naravno, mi plaćamo jedan dio te plastike, ali to nije velika cijena s obzirom na to koliko dobru stvar radimo. Sarađujemo sa NVO, fondacijom ICT korteksa Čini dobro, i pokušavamo da nađemo modalitet saradnje sa građanima, da od njih dobijamo tu plastiku. Zapravo, vi nosite plastiku na deponiju, a oni to od vas otkupljuju. Pokušavamo da podignemo nivo svijesti građana i mogu vam reći da nam uspijeva. Dnevno nam dođe bar deset ljudi sa gomilom plastike, iako mi to ne možemo da otkupljujemo, prosto ovdje u 3D sobi nemamo uslova.

Koje je vrste plastike moguće reciklirati? Postoji priča da je nemoguće iskoristiti najlon kese.

– Da imam finansijskih sredstava i to bi bilo moguće. Ne postoji plastična masa koju nije moguće reciklirati. Recimo, automobilske gume. Samo što su tu u pitanju milionski projekti i država bi trebalo da stane iza toga. To bi bio izuzetan potez. Crna Gora sada reciklira samo 2% ukupnog otpada i to je cifra sa kojom ne možemo ući u Evropsku uniju. Mislim da je uslov minimum 40% recikliranog otpada godišnje. To nije nemoguće, samo je potrebno ozbiljnije se pozabaviti ovim.

Čime se još bavite u 3D sobi?

– Imamo CNC mašinu za kompjutersku obradu drveta. Jedan od proizvoda, koji može biti divan poklon ili suvenir, je šah, čije figure predstavljaju istorijske ličnosti i lokacije Crne Gore.

Šta je sve moguće štampati i koliko daleko ova priča može da ide?

– Sarađujemo već nekoliko godina sa profesoricom Milenom Đukanović i, pored nakita koji štampamo, zahvaljujući njoj sada je kod nas štampač koji pravi palačinke! Sve je još u povoju u industriji hrane, ali u medicini su napravljeni veliki pomaci. 3D štampači prave longete umjesto gipsa. 3D štampač sa matičnim ćelijama je napravio jednjak čovjeku koji je imao saobaćajnu nesreću. Dio srca koji je funkcionalan, već je napravljen. Prave se krunice, navlake za zube. Kuća od 100 kvadratnih metara, recimo, za gradnju na klasičan način iziskuje desetine radnika i gotova je za 45 dana. Sa 3D štampačem potrebno je manje od sedam dana, sa samo tri radnika. Uz apsolutno nikakav višak materijala koji uvijek ostaje prilikom klasične gradnje. Dokazano je i da su ovakve kuće bezbjednije za trusna područja. U zidanoj kući morate da štemujete za instalacije, za štampanu su već predviđena mjesta kuda će instalacije ići. To jesu ogromna ulaganja, ali siguran se da bi se još kako isplatila. Tehnologija napreduje velikom brzinom, a meni đavo ne da mira. Kada dovršim neki posao i kažem ženi da ću malo da usporim i odmorim, ona se smije, ne vjeruje mi.

Razgovarala Kaja Milačić

Foto Vesela Mišković i privatna arhiva

GRACIJA 220/februar 2024.

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO