Razgovarala Marina Strugar
Foto Marko Đurišić
Budvanski bend Refugee Jesus & Apostles je ovih dana u centru pažnje zbog rimejka čuvene pjesme Žute dunje, koji su radili u saradnji sa Ivanom Peters. Članovi benda, koje je okupila ljubav prema muzici, nastupima i rok zvuku, su pjevač Branko Žerajić, klavijaturista Božidar Martinović, basista Branko Marković, bubnjarka Đorđija Pajović i gitarista Miloš Nikčević, s kojim smo razgovarali.
Zašto ste odabrali baš numeru Žute dunje? Da li je rizično raditi rimejk takvog hita, kakve su reakcije?
– Izbor na Žute dunje je pao sasvim slučajno. Svirao sam je drugarima u neobaveznom druženju, a reakcija je bila takva da sam je morao svirati svaki sljedeći put kada bismo se našli uz gitaru. Zatim smo je kao bend počeli svirati na našim svirkama i reakcije publike su bile fantastične, što nas je podstaklo da je snimimo i ekranizujemo. Reakcije su odlične, čak i bolje nego što smo očekivali. Ova pjesma je obrađena na dosta načina i radila su je zaista zvučna imena, ali naglašavam to da su je svi obrađivali. Niko nije odstupao od zadate teme, da kažem sevdalinke. Mi smo se usudili da to uradimo u jednom drugačijem, rok maniru i, što se kaže, sreća prati hrabre. Na ovaj način smo pokušali da ovu pjesmu približimo i mladim generacijama koje su zatrpane besmislenim i opskurnim tekstovima.
Spot je sniman u Budvi i na Lovćenu, a neobično je da je imao bioskopsku premijeru?
– Spot smo uradili u saradnji sa Ivanom Ivanovićem. Htjeli smo da jednu priču, koja je rodom iz Bosne i Hercegovine, preselimo u naše krajeve i na taj način pokažemo univerzalnost ljubavne priče, a istovremeno da prikažemo našu Budvu iz jednog drugačijeg ugla. Da se malo našalimo, svuda pođi i na Lovćen dođi. Svakako naš ponos i vječita inspiracija. Ono što je specifično i jedinstveno jeste da smo uradili i bioskopsku premijeru u Cadmus Cineplexu u Budvi. Nesvakidašnji događaj u svakom smislu. Imali smo čak i naše žute dunje vino, pivo i rakiju. Bilo je suza na licima i mladih i starih, što je znak da smo uradili dobar posao. Takođe, Ivana Babić je uradila sliku za naslovnicu pjesme koja je privukla veliku pažnju publike.
Pjesma je i rezultat saradnje sa Ivanom Peters, kako je došlo do toga i kakve utiske nosite iz zajedničkog rada?
– Ivana je vrhunski profesionalac i, nažalost, radili smo preko interneta. Ona je svoj dio uradila u Beogradu sa Goranom Antovićem, koji nam je inače radio mastering. U komunikaciji smo bili telefonskim putem, nije bilo potrebe za nekim objašnjavanjem. Ivana je to uzela i obojila svojim čarobnim glasom i emocijom. Zaista sjajna žena, i bila nam je velika čast sarađivati. Tu je još i jedan mladi talenat, Marko Đurišić, koji je uradio muške prateće vokale na maestralan način.
U toku pandemije objavili ste i pjesmu Ostani doma za koju ste inspiraciju našli u trenutnoj situaciji.
– Na početku pandemije smo osjetili potrebu da na naš način pokažemo svijest o ozbiljnosti situacije. Da dopremo bar do jednog čovjeka koji će biti odgovorniji i savjesniji a da to bude i poruka optimizma i vjere u bolje sutra. Nakon Ostani doma, godinu kasnije, u saradnji sa Omladinskim centrom iz Budve, uradili smo još jednu pjesmu na temu korone pod nazivom Računajte na nas. Ona je istovremeno i omaž svim ljudima iz muzičke industrije koji su izgubili bitku sa ovom pošasti i istovremeno zahvalnica onima koji su podnijeli najveći teret a to su zdravstveni radnici, volonteri i sve službe koje su bile 24h na raspolaganju.
Kako biste okarakterisali zvuk koji njegujete u bendu i da li je teško danas opstati slijedeći taj muzički put?
– Naš bend je spoj različitih senzibiliteta i muzičkih ukusa, s tim da su nam neke bazične stvari iste, što je najvažnije. Kada je baza dobra, nadgradnja je mnogo jednostavnija, bez obzira na razlike. Mnogo smo svirali u hotelima, klubovima, na terasama i ono što nas krasi je raznovrsnost postave, dvije gitare akustične gitare do full benda sa pratećim vokalima. U suštini svega jeste emocija i muzika. Nama je muzika ljubav, prije svega, a ljubav nije samo uzimanje već upravo suprotno. Onaj ko je ikada volio zna da to nije nimalo lako, a još teže je da opstane i traje.
“Pokušali smo da pjesmu Žute dunje približimo i mladim generacijama koje su zatrpane besmislenim i opskurnim tekstovima”
Da li se može reći da je klupska scena u Crnoj Gori oživjela u posljednjih dvije, tri godine?
– Scena je živnula, ako pričamo o bendovima koji njeguju zvuk sličan našem. Generacija kojoj i sami pripadamo je sazrela, kako muzički tako i kao ljudi te mislim da je to razlog bolje situacije. Dosta ljudi radi i ne živi isključivo od muzike, što olakšava situaciju da sviraju i snimaju ono što vole i osjećaju, a ne ono što može da se lako proda.
Onda je došla korona i prekinula nastupe, koliko ste se uželjeli publike i svirki? Kakvo ljeto očekujete?
– Korona je stopirala sve, pa tako i nas. Već smo počeli sa svirkama i osjećaj je zaista nevjerovatan. Kao da smo prvi put pred publikom. Nadamo se da će se taj trend nastaviti i da će dobre stare svirke opet preplaviti Crnu Goru.
Vi potpisujete muziku i aranžmane, kakve nove numere pripremate i kada planirate prvi samostalni album?
– Nove pjesme su već u pripremi i nadamo se novom singlu i spotu nakon ljeta. Radimo na tome da naš prvi album bude pred publikom u ovo doba sljedeće godine. Plan je da izbacujemo sing po singl i da na kraju to objedinimo u jedan multimedijalni album.
Gracija 192, juli 2021.
