Mina Brajović: Niko nije bezbjedan dok svako nije bezbjedan

Sa dr sci med Minom Brajović, šeficom Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori, razgovarali smo o otvaranju škola, COVID 19 vakcini, spajanju virusa sa sezonskim gripom…

Razgovarala Marina Strugar
Foto Privatna arhiva

Svjetska zdravstvena organizacija u Crnoj Gori, u saradnji sa crnogorskim institucijama zdravstvenog sistema, pokazuje posebnu posvećenost u preduzimanju snažnih aktivnosti u cilju što kvalitetnijeg odgovora na probleme uzrokovane koronavirusom. Tim povodom razgovarali smo sa šeficom Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Crnoj Gori dr sci med Minom Brajović.

Da li ste optimistični u očekivanjima da će školske ustanove biti pripremljene za nastavu u skladu s aktuelnom epidemiološkom situacijom?
– Suočene s pandemijom zemlje su se odlučile na sprovođenje sveobuhvatnog seta javno-zdravstvenih i socijalnih mjera, uključujući i zatvaranje škola, potpuno ili djelimično. Prema procjenama UNESCO-a, više od 60 odsto đačke i studentske populacije našlo se van klupa tokom trajanja pandemije. Ovo je samo vrh ledenog brijega. Dugoročno posmatrano, odluka o zatvaranju škola nosi potencijal da se negativno odrazi na socijalni, psihološki i obrazovni razvoj djeteta, ali i na gubitak i smanjenje prihoda i produktivnosti. Već sada je evidentno, posebno su ranjiva djeca iz porodica koja već žive na marginama društva. S promjenom epidemiološke situacije, zemlje su počele da rekalibriraju svoje mjere, uključujući i ponovno otvaranje škola. Pitanje koje već duže zaokuplja pažnju i stručne i opšte javnosti jeste kako škole otvoriti na bezbjedan način. Škole nijesu izolovana ostrva u zajednici. Imajući na umu epidemiološku situaciju u zemlji, neophodno je dodatno intenzivirati javno zdravstvene mjere koje, prije svega, smanjuju širenje infekcije u zajednici i insistirati na njihovom dosljednom poštovanju, kako bi se djeca bezbjedno vratila u školske klupe. Ovo je još jedna potvrda da kontinuitet obrazovanja u okolnostima COVID 19 pandemije pretpostavlja angažman cjelokupnog društva i solidarnost. Isto kao što je odluka o uvođenju restriktivnih mjera, uključujući i zatvaranje škola, bila donijeta radi zaštite javnog zdravlja svih građana, tako i odluka o otvaranju škola mora biti donijeta na način da je u najboljem interesu djeteta i čitave porodice. Da bi to zaista bilo tako, ove odluke moraju biti utemeljene na pažljivoj procjeni rizika na osnovu znanja o transmisiji virusa i ulozi djece u širenju infekcije, uvažavajući epidemiološku situaciju i cijeneći kapacitete škole za prevenciju i kontrolu infekcije. Činjenica je da su uslovi funkcionisanja i rada u školama širom Crne Gore različiti. Evidentno je da stvaranje uslova za bezbjedan rad i boravak u školama, kako djece tako i nastavnika, predstavlja ozbiljan izazov ne samo u Crnoj Gori, već i u drugim zemljama, ali ne i nemoguću misiju.
Kakav je odnos Svjetske zdravstvene organizacije prema online nastavi?
– U različitim sistemima uvode se različiti modeli. Ono što im je zajedničko jeste razumijevanje da bezbjedno otvaranje škola pretpostavlja da je epidemiološka situacija pod kontrolom. Takođe, model otvaranja škole i sprovođenja nastave “skrojen“ po mjeri svake škole i epidemioloških dešavanja na lokalnom nivou. Osim toga, modeli bezbjednog otvaranja škola su sveobuhvatni i podrazumijevaju čitavi set mjera koje treba istovremeno preduzimati ne samo sa fokusom na đaka, već i u okviru učionice, čitave škole, porodice i zajednice. U okolnostima veoma dinamične epidemiološke situacije, “hibridni model“ izvođenja nastave, u smislu kombinacije izvođenja nastave u školama i online izvođenja časova nema alternativu. Kao što je i odgovor na COVID 19 zajednički zadatak svih, tako i povratak mališana u škole mora biti istinska briga svih članova društva. Moramo da imamo na umu da bez adekvatnih mjera za kontrolu transmisije u školskim uslovima, škole vrlo lako mogu postati inkubator infekcije u zajednici. U ovom procesu veoma važnu ulogu igraju roditelji djece. Konsultacija o potrebnim mjerama i koordinacija njihovog sprovođenja mora uključiti i roditelje. To je ključ za stvaranje povjerenja i osjećaja sigurnosti roditelja da će njihovo dijete biti sigurno u školskim klupama. Naša iskustva tokom nedavnih zdravstvenih kriza kao što je ebola, potvrđuju da su široka socijalna mobilizacija i angažman lidera u društvu od ključnog značaja za generisanje povjerenja roditelja da se preduzimaju sve potrebne mjere za bezbjednost njihove djece u školama, kao i za smanjivanja stope izostanka djece sa nastave.

“Ove godine, više nego ikada, važno je napraviti pravi izbor – osigurati da zdravstveni radnici, stara lica i osobe sa hroničnim oboljenjima prime vakcinu protiv sezonskog gripa”

U opticaju je više vakcina, da li smo blizu otkrića prave i svima prihvatljive vakcine, kakva su predviđanja kada je riječ o vremenu kada bi ona mogla biti u upotrebi?
– Imunizacija je naša šansa da okončamo pandemiju, ali pod jednim uslovom – samo ukoliko sve zemlje budu dobile vakcinu. Jer, niko nije bezbjedan dok svako nije bezbjedan. U ovom trenutku, sa preko 200 COVID 19 vakcina kandidata, postoji nada da će jedna ili više njih biti i bezbjedne i efikasne. U ovom trenutku ukupno devet vakcina je u fazi 3 kliničkog ispitivanja, što znači da se testira njihov potencijal da spriječe obolijevanje od COVID 19. Želim posebno istaći naredni korak, proizvodnja i distribucija, je jednako važan. Ovo ne smije biti utakmica samo sa jednim pobjednikom. Vakcina mora biti pobjeda za sve širom svijeta. Do sada se pokazalo da je globalna saradnja radi mobilisanja resursa i ekspertize od ključnog značaja za razvoj vakcine, ali ono što je već sada evidentno jeste da će proizvodnja i distribucija vakcine biti još jedan veliki test za globalnu saradnju i multilateralizam. Uspostavljen je COVAX facility, kao mehanizam za alokaciju vakcina na globalnom nivou. Do sada je ovom mehanizmu pristupilo 156 zemalja, koje predstavljaju 64% ukupne svjetske populacije. Funkcionisanje ovog COVAX facility mehanizma utemeljeno je na SZO Preporukama i realizacija vakcina kroz ovaj mehanizam pratiće potrebe, a ne raspoloživa sredstva. Očekuje se da će zaključno sa 2021. biti raspoloživo 2 milijarde doza za administriranje kroz ovaj mehanizam.
SZO radi sa partnerima na definisanju seta kriterijuma za transparentnu, pravičnu raspodjelu vakcina. Ono što je naš moto i princip – gdje živite, ne treba i ne smije da opredijeli da li ćete živjeti. Prioritetna distribucija vakcina, kako bi vakcina bila distribuirana svim ranjivim osobama širom svijeta, a ne svim građanima pojedinih zemalja, pretpostavlja snažnu političku posvećenost i globalnu podršku. Međutim, sve dok ne bude raspoloživa bezbjedna i efikasna vakcina, ne smijemo spustiti gard.
Vakcina je podijelila javnost, pokrenula razne teorije, da li Vi lično imate dilemu o njenoj važnosti i korisnosti?
– Procedure za razvijanje i proizvodnju vakcina su veoma rigorozne i dugotrajne. Ne prave se kompromisi sa osnovnim zahtjevima. SZO će validirati samo bezbjednu i efikasnu COVID vakcinu i samo takva vakcina biće administrirana u populaciji zdravstvenim radnicima, starim licima, hroničnim pacijentima. Nemam dilemu da će jednako dostupna bezbjedna i efikasna vakcina biti način da se transmisija stavi pod kontrolu, a istovremeno i put oporavka od pandemije. Ponoviću, niko nije bezbjedan dok svako nije bezbjedan. U ovoj trci za vakcinom ne smije biti samo jedan pobjednik.
Približavamo se periodu kada postoji mogućnost spajanja korone virusa i sezonskog gripa. Da li je taj strah opravdan, kakva su predviđanja i preporuke SZO?
– Raspoloživi podaci upućuju da je sezonska influenca uzrok velikog obolijevanja i umiranja širom svijeta. Istovremeno, ovo oboljenje predstavlja veliko opterećenje po zdravstvene sisteme. Stara lica i osobe sa hroničnim oboljenjima nose posebno veliki rizik obolijevanja i prepoznate su kao posebno vulnerabilne kategorije. Bez sumnje, istovremena cirkulacija ova dva respiratorna virusa povećaće rizik obolijevanja i umiranja u ovoj vulnerabilnoj populaciji. Iako je vakcina protiv sezonskog gripa potvrđeno bezbjedna i efikasna, brojke o obuhvatu vakcinacije pokazuju da je daleko od toga da je “popularna” i prihvatljiva. Sada je vrlo izvjesno da bi istovremeni “udar“ dva respiratorna virusa COVID 19 i sezonske influence mogli biti fatalni po ionako iscrpljene zdravstvene sisteme širom svijeta. Zato je vanredno važno preduzeti sistemske mjere kako bi se spriječilo ovo dvostruko opterećenje. Prije svega, od krucijalnog je značaja preduzeti mjere praćenja aktivnosti sezonske influence i ojačati sistem rutinskog nadzora kako bi obuhvatio oba respiratorna patogena. Posebno je važno promovisati i povećati obuhvat vakcinacije protiv sezonske influence u populaciji osoba sa visokim rizikom. Vakcinacija protiv sezonskog gripa od posebnog je značaja da bi zaštitili bolnice i zdravstvene radnike, koji su već pod velikim “udarom“ COVID19. Ove godine, više nego ikada, važno je napraviti pravi izbor – osigurati da zdravstveni radnici, stara lica i osobe sa hroničnim oboljenjima prime vakcinu protiv sezonskog gripa.

“Samo odgovoran građanin može dati neprocjenjiv doprinos u borbi protiv COVID-a 19 i biti dio rješenja”

Svaka zemlja imala je određene specifičnosti u širenju epidemije i njenog rješavanja, u čemu vidite ključ uspjeha kada je riječ o Crnoj Gori?
– Globalno, i dalje smo u akutnoj fazi pandemije. Epidemiološka situacija je vrlo dinamična. Raste broj oboljelih i smrtno stradalih. Mnoge zemlje koje su vjerovale da su prošle najgore sada se opet suočavaju sa rasplamsalom epidemijom. Zemlje koje su bile manje pogođene u prvom “naletu”, sada registruju eksponencijalni rast novooboljelih i smrtno stradalih. Ima i onih koje su nakon eskalacije epidemije uspjele da epidemiološku situaciju stave pod kontrolu. Slika se mijenja iz dana u dan i tako će biti još jedan značajan vremenski period. Iako je isuviše rano za ocjene i zaključke, evidentno je da su zemlje koje su djelovale multisektorski, uz angažman cjelokupnog društva, pružile efikasan odgovor na COVID 19. Dosljedno insistiranje na testiranju, izolaciji, liječenju, praćenju kontakata, održavanju fizičke distance, nošenja maski i higijene ruku su mjere koje nemaju alternative i čuvaju živote i zdravlje.
Na samom početku pandemije Crna Gora je odgovorila snažno i djelovala proaktivno. Primijenjen je kombinovani pristup, jer je u ranim mjesecima pandemije bilo jasno da defanzivno djelovanje jeste važno, ali ne i dovoljno. Osim sprovođenja sveobuhvatnog seta restriktivnih mjera kako bi se usporilo prodiranje virusa, “kupilo vrijeme” i pripremio zdravstveni sistem za povećani priliv oboljelih, insistiralo se, shodno raspoloživim resursima i kapacitetima, na mjerama koje imaju za cilj prekid lanca transmisije virusa. Sa popravljanjem epidemiološke situacije uslijedilo je popuštanje mjera/rekalibriranje mjera. Shodno preporukama SZO, Crna Gora je započela tranziciju u novu realnost na osnovu pažljive procjene rizika i njegovog objektivnog sagledavanja u kontekstu kapaciteta sistema da otkrije nove slučajeve obolijevanja, da zbrine povećan priliv pacijenata u zdravstvenim ustanovama i drugim objektima, kao i mogućnosti da se ponovo uvedu javno zdravstvene i socijalne mjere, ukoliko se ukaže potreba. Kao i u drugim zemljama širom regiona Evrope, sa relaksiranjem mjera registrovan je porast broja oboljelih kao posljedica više faktora. Prije svega, sa popuštanjem mjera promijenjena je percepcija rizika i stvoren osjećaj lažne sigurnosti od virusa, iako jako dobro znamo da – dok svako nije bezbjedan, niko nije bezbjedan. Neumorno ponavljanje ljekara i epidemiologa da pravilna upotreba maski, bezbjedna distanca i čiste ruke doprinijelo je svojevrsnom “zamoru“ od preporuka i savjeta ljekara, a uz sve to pristigla je i sezona godišnjih odmora i potreba, posebno u populaciji mladih, za intenzivnijom socijalnom interakcijom. Ono što je situaciju dodatno učinilo složenom jesu i masovna okupljanja i Crna Gora je polako “skliznula“ u crvenu zonu COVID 19. Pozdravljajući prijatelje, kolege s “one druge strane epi krive“, brzo je zaboravljeno da samo kroz nacionalno jedinstvo, odgovorno ponašanje svih, dosljedno i kontinuirano poštovanje javno zdravstvenih savjeta možemo prekinuti lanac transmisije i sačuvati živote. Neodgovorno ponašanje i samo jednog člana društva predstavlja pukotinu u zajedničkoj “brani “protiv COVID 19, koju će virus odmah iskoristiti, a danak plaćaju mnogi. Svi mi želimo da se vratimo nekom normalnom životu, ali ono što moramo prihvatiti jeste da moramo naučiti da živimo s virusom! Uspješna primjena javno zdravstvenih mjera brzo je postala žrtva sopstvenog uspjeha. Deja vu. Da. Paradoks. Da. Ali, to je naša realnost. Dok pišem ove redove, epidemiološka situacija u Crnoj Gori je alarmantna. Eksponencijalni rast broja oboljelih, sve više hospitalizovanih i pacijenata koji su u kritičnom stanju i tužne vijesti o smrtno stradalim članovima porodica, kolegama, prijateljima opisuju svakodnevicu i dovoljni su razlozi za zabrinutost i sistema i građana.
“Pobjeda nije konačna, poraz nije fatalan, ono što se pamti je snaga da se ustane i nastavi dalje“, rekao je Čerčil. Situaciju je moguće preokrenuti, ukoliko se bude insistiralo na testiranju, izolaciji, liječenju i praćenju kontakata kako bi se prekinuo lanac širenja infekcije. Jednako je važno spriječiti događaje koji multiplikuju broj oboljelih kao što su masovna okupljanja, sportski događaji, okupljanja u noćnim klubovima…Imperativ kontrole transmisije infekcije u zajednici je efikasna zaštita svih ranjivih kategorija stanovništva i, konačno, senzibilizacija građana. Samo odgovoran građanin koji nošenje maske, higijenu ruku i bezbjednu distancu doživljava kao ličnu odluku i stvar života i smrti, može dati neprocjenjiv doprinos u borbi protiv COVID-a 19 i biti dio rješenja. Građani moraju imati na umu da iako od vitalnog značaja dugoročno posmatrano za odgovor na COVID 19, ne smijemo očekivati da ćemo sa otkrivanjem vakcine imati čarobni štapić u ruci i rješenje za pandemiju.
U ovakvim okolnostima veoma je važno da primarna zdravstvena zaštita, kao okosnica sistema zdravstvene zaštite, bude aktivno involvirana u smislu rane detekcije, ali i liječenja COVID oboljelih i pružanja esencijalnih zdravstvenih servisa poput imunizacije djece, sprovođenja skrining programa, kontrole hipertenzije i sl. Ne smijemo zaboraviti da i dalje veliki procenat oboljelih ima blagu kliničku sliku. Uz blagovremen i adekvatan angažman timova iz domova zdravlja raspoloživi kreveti i kapaciteti u jedinicama intenzivne njege sačuvaće se za one kojima su najpotrebniji.
Da li postoji strah od novih virusa i pandemija u budućnosti i koje pouke bi trebalo da izvučemo iz situacije sa korona virusom?
– Prema podacima SZO, u periodu od svega sedam godina u svijetu je registrovano preko 1400 epidemija zaraznih oboljenja. Ukoliko imamo na umu vrlo intenzivne procese urbanizacije, migracije, eksponencijalni rast međunarodne trgovine i saobraćaja, eskalaciju problema klimatskih promjena na globalnom nivou, realno je očekivati sve veću frekvencu i intenzitet događaja koji predstavljaju prijetnju po javno zdravlje na globalnom nivou. Pandemija COVID 19 nije ni prva ni posljednja. Prema izvještaju SZO i Svjetske banke o Globalnoj pripremljenosti, svijet nije bio spreman za pandemiju izazvanu respiratornim patogenom, što potvrđuju i dosadašnji bilansi: izgubljeni životi, urušeno zdravlje i posrnula globalna ekonomija sa dalekosežnim socijalnim posljedicama. Bez sumnje, i sada, dok traje “borba“ sa pandemijom, evidentno je da je neophodno ulagati u kapacitete za pripremljenost, prevenciju i odgovor na događaje koji predstavljaju prijetnju po javno zdravlje na globalnom nivou. To su investicije kod kojih je dividenda zagarantovana. Ulažući u kapacitete za pripremljenost i odgovor, ulažemo u bolje zdravlje i održivi razvoj društva u kojem niko neće biti zaboravljen.
Raste broj oboljelih u euro regionu, ali, kako je u par navrata istaknuto, ovaj porast ne prati porast smrtnosti. Čime se to objašnjava i da li očekujete porast broja umrlih u predstojećim mjesecima?
– Raspoloživi epidemiološki podaci SZO za region Evrope ukazuju da raste broj oboljelih od SARS CoV 2 virusa. Imajući u vidu prirodni tok razvoja COVID 19 oboljenja, realno je očekivati da sadašnje brojke ukazuju da gledamo samo vrh ledenog brijega, kao i da eksponencijalni rast broja oboljelih bude vrlo brzo uvod u novu “epizodu“, sa porastom broja smrtno stradalih. U ovom trenutku, uprkos eksponencijalnom rastu broja oboljelih u Evropi, nijesu zabilježene visoke stope smrtnosti kao što je to bio slučaj tokom proljeća. Razlozi kojima se ova situacija objašnjava su višestruki.
Od početka pandemije, zemlje su uložile značajne napore u jačanju kapaciteta za testiranje, budući da je evidentno da je put kontrole epidemije i očuvanja života kombinacija testiranja, praćenja kontakata, liječenje i izolacija oboljelih. Osim toga, raspoloživi podaci analize od šest miliona slučajeva oboljelih ukazuju na porast broja oboljelih u populaciji djece i mladih, što je slučaj i u Crnoj Gori, što sa svoje strane doprinosi i nižoj stopi hospitalizacije. Početkom godine Evropa je na sopstvenom iskustvu iz domova za stare naučila da je neophodno preduzeti stroge mjere predostrožnosti kako bi se spriječila transmisija u ustanovama za dugotrajno zbrinjavanje starih lica. U proteklom periodu, zemlje su mobilisale resurse i ojačale kapacitete za ranu detekciju i kliničko zbrinjavanje oboljelih od COVID-a 19. Ipak, sa jesenjim i zimskim mjesecima kada se očekuje intenzivna cirkulacija drugih respiratornih patogena uključujući sezonsku influencu, realno je očekivati i povećan rizik umiranja, posebno u populaciji starijih osoba i osoba sa hroničnim oboljenjima. COVID 19 je oboljenje koje nerijetko završava smrtnim ishodom. Da bismo smrtnost sveli na najmanju mjeru neophodno je insistirati na detekciji i ranom zbrinjavanju oboljelih, prekidu lanca transmisije, sprečavanju širenja virusa u zajednici i zaštiti vulnerabilnih kategorija.

“Kontinuitet obrazovanja u okolnostima pandemije pretpostavlja angažman cjelokupnog društva i solidarnost”

U odnosu na početak pandemije, sada je multiplikovan broj oboljelih i umrlih, mjere su manje restriktivne, kreće se u otvaranje škola, biznisa, normalizacije međunarodnog saobraćaja. Da li sada u ovakvim okolnostima drastično izmijenjene epidemiološke situacije bi trebalo opet na snazi da budu mjere potpune blokade sistema?
– Svjedoci smo da se na početku pandemije infekcija širila nevjerovatnom brzinom i rezultirala dramatičnim rastom broja oboljelih, što je iziskivalo hitne mjere za ekspanziju kapaciteta za akutno liječenje oboljelih. Da bi smanjili pritisak na zdravstveni sistem uvedene su restriktivne mjere fizičkog distanciranja. Mjere ograničavanja kretanja i zaključavanja društva nijesu prva linija odbrane, već posljednja mjera za kojom se poseže i aktivira da bi se zaustavila transmisija i kupilo vrijeme. Sa svakim pogoršanjem epidemiološke situacije potrebno je rekalibrirati mjere na nivou lokalne zajednice. U pandemiji moramo biti brži od virusa. Važno je da javno zdravstvene mjere budu formulisane na temelju podataka iz realnog vremena kako bi se bez kašnjenja pravio obruč oko žarišta infekcije i spriječilo da se iskre infekcije rasplamsavaju i šire u požar koji se teško može obuzdati. Zato su mjere nadzora od krucijalnog značaja, kao i saradnja građana prilikom ispitivanja slučajeva i identifikovanja kontakata.
Ovo je za Vas lično veoma težak i naporan period, o čemu maštate kada sve ovo prođe, šta je na vrhu liste Vaših želja?
– Više puta do sada, tokom trajanja pandemije, prisjetila sam se “da u našem srcu najviše prostora zauzimaju upravo male stvari” i da nam svih ovih mjeseci upravo one i nedostaju. Na vrhu liste mojih želja su zagrljaji Petra i Mare i ručak sa najmilijima, da obilježimo par važnih događaja iz godine COVID 19, koji su naše živote upotpunili, a nas oplemenili i učinili jačima.

Gracija 183, oktobar 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...