Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Ministarstvo odbrane Crne Gore
Ivana Pandurević i Mirjana Kostić prve su pripadnice nježnijeg pola u Gardijskoj četi Vojske Crne Gore. Rame uz rame sa kolegama, predstavljaju Vojsku i državu prilikom proslavljanja državnih praznika, dočekivanja visokih stranih zvaničnika, na sahranama vojnih lica… U zajedničkom intervjuu za Graciju kažu da se nijednog trenutka nisu pokajale i da su od prvog dana u vojničkoj uniformi osjetile ponos što služe svojoj zemlji.
Kažite nam nešto više o sebi, odakle ste, obrazovanje…
IVANA: Ja sam iz Bara, završila sam Srednju stručnu školu u tom gradu, veterinarski smjer.
MIRJANA: Živim u Tuzima, a završila sam Školu za srednje i više stručno obrazovanje Sergije Stanić.
Otkuda interesovanje, ali i odluka da za životni poziv odaberete Vojsku?
IVANA: Volim sport, boravak u prirodi i izazove, tako da je interesovanje za vojsku proizvod mog avanturističkog duha. Dobrovoljno služenje vojnog roka bila je idealna prilika da okusim “život u čizmama“ i nisam dugo razmišljala kada je konkurs objavljen. Već na samom početku života “u uniformi” shvatila sam da želim da budem profesionalni vojnik, iako sam prije toga sebe zamišljala u svijetu veterine. Tri mjeseca boravka u kasarni, konstantne obuke, pomjeranje fizičkih i mentalnih granica, samo su mi potvrdili ispravnost odluke.
MIRJANA: Vojnički poziv me je oduvijek privlačio. Pomisao da služim svojoj zemlji i pomažem građanima nosila je odgovornost, ali i osjećaj ponosa. Sljedeći put prijavila sam se na konkurs za vojnike po ugovoru. Osjećaj pripadnosti Vojsci Crne Gore (VCG) je neprocjenjiv, tako da sam sigurna da sam odabrala pravu profesiju, u kojoj mogu da doprinesem u najizazovnijim situacijama.
Koliko ste već dio VCG, u kojim ste jedinicama do sada bile i kako ste se odlučile za Počasnu gardu?
IVANA: U VCG sam oko godinu dana. Nakon završenog dobrovoljnog služenja vojnog roka prijavila sam se na konkurs za vojnike po ugovoru. Nadređeni su prepoznali moj trud i preporučili me za Gardijsku četu.
MIRJANA: Vojničku karijeru sam počela 2018. godine u Prvoj pješadijskoj četi u Nikšiću. Nakon dvije godine službe u sjajnom kolektivu, tražila sam prekomandu u Podgoricu, kako bih, ipak, bila bliže mjestu stanovanja. Mom zahtjevu su nadležni izašli u susret, zadovoljni dosadašnjim radom, i rasporedili me u Gardijsku četu.
Koliko ste već dio Gardijske čete Crne Gore i kakav je bio prvi osjećaj nakon oblačenja ove uniforme i stroja s ostalim kolegama?
IVANA: U četi sam oko sedam mjeseci. Osjećaj je prelijep, miješaju se ponos i pozitivna trema. Čujete kako vam srce lupa u grudima, ali morate da održite hladni, odlučni, stav tijela, što je poseban izazov. Svjesni ste da su sve oči uprte u vas, nema prostora za grešku, ali naučite da je upravo to duh Gardijske čete.
MIRJANA: Poput Ivane, i ja sam više od pola godine u Gardijskoj četi. Trenutak kada ste postrojeni rame uz rame sa kolegama, kao jedan reagujete na komande, jednostavno po zvuku pokreta i oružja znate da ste besprijekornousklađeni, savršen je. Činjenica da ste predstavnici Vojske i zemlje, prvi prizor koji većina stranih zvaničnika vidi kada stane na crnogorsko tlo, daje svemu posebnu čar.
Ujedno ste i prve žene u istoriji VCG koje su postale dio ove garde. Šta za vas konkretno znači ta činjenica?
Kolika je obaveza, ali i privilegija biti dio te priče?
IVANA: Vojničko zanimanje je tradicionalno smatrano muškim poslom, zbog čega je zaista privilegija što smo u prilici da pokažemo da i nježniji pol može da obavlja dužnost podjednako kvalitetno. Vremena se definitivno mijenjaju, tako da se nadam da će uskoro još djevojaka stati u naš stroj. Kolege iz Gardijske čete su nas prihvatili kao dio porodice, što suštinski i jesmo, tako da se nikada nisam osjetila na bilo koji način izdvojenom.
MIRJANA: Uniforma briše skoro sve razlike među pripadnicima, tako da su bitniji rezultati rada od pola kojem pripadaju. Ipak, svjesna sam važnosti vojničkog poziva i srećna ako možemo Ivana i ja, makar djelimično, da doprinesemo brisanju stereotipa. Naša obaveza je da trudom i zalaganjem opravdamo ukazano povjerenje.
Kako izgleda jedan radni dan i koliko je izazovno obavljati sva zaduženja rame uz rame s ostalim kolegama koji su već godinama dio ove garde?
IVANA: Radni dan zavisi od zadatka na koji smo raspoređeni. Kada su to protokolarne dužnosti, najčešće smo angažovani na dočeku i ispraćaju visokih delegacija, odavanju počasti preminulim vojnim licima, kao i proslavama državnih praznika. Česta su i angažovanja van radnog vremena, tako da smo stalno u pripravnosti. To što sam među novim pripadnicima Gardijske čete mi samo daje podstrek da pružim maksimum i pokažem iskusnijim kolegama svoje mogućnosti. Oni su tu uvijek da pomognu, tako da gradimo sjajan kolektiv.
MIRJANA: Radni dan u Vojsci je prilično dinamičan, ukoliko nijesmo na angažovanju, onda smo na obukama. Beskrajno ponavljanje strojevih radnji, kako bi se dovele do savršenstva, dio je svakodnevice. Takođe, ne treba zaboraviti ni borbenu i fizičku obuku, jer je naša jedinica namijenjena i pješadijskim zadacima. Iskustvo kolega jako je dragocjeno, jer su izazovi sa kojima sam se susrela u Gardijskoj četi drugačiji od prethodnih koje sam doživjela u vojsci. Svaki njihov savjet mnogo znači i trudim se da upamtim sve što nas uče.
Da li ste sebe ikada zamišljali na ovoj poziciji ili ste imali drugačije afinitete kada je u pitanju rad u Vojsci Crne Gore?
IVANA: Vojnik Crne Gore uvijek stavlja potrebe službe ispred ličnih želja, tako da sam bila spremna da služim gdje god sam najpotrebnija. Ipak, pripadati Gardijskoj četi posebna je privilegija i ova jedinica definitivno je bila na listi mojih afiniteta.
MIRJANA: Kao neko ko je većinu vojničke karijere proveo u pješadiji, uvijek sam pretpostavljala da će mi to biti stalno opredjeljenje. Ipak, Gardijska četa je novi izazov u kome uživam, tako da sam veoma srećna što sam dio jedinice.
Kakva su vaša očekivanja od ovog angažmana i šta konkretno za vas predstavlja Vojska Crne Gore?
IVANA: Vojska Crne Gore je za mene oličenje svih viteških vrlina, koje mogu da se sažmu u moto čojstvo i junaštvo. Nositi ovu uniformu, biti predstavnik svoje zemlje kroz Gardijsku četu i zaštitnik Crne Gore, za mene predstavlja neopisivu čast. Nadam se da ću nastaviti da se usavršavam i napredujem i tako dam svoj doprinos.
MIRJANA: Vojnička profesija jedna je od najčasnijih kojom možete da se bavite. Odricanja, kao i činjenica da se od vojnika traži da žrtvuje mnogo, možda i sve, mala su cijena kada ste svjesni da ste u službi višeg cilja, očuvanja bezbjednosti Crne Gore i svog naroda. Očekujem da širim svoja znanja i mogućnosti, što VCG definitivno omogućava.
Šta bi preporučili ljudima koji su tek na raskrsnici kada je u pitanju odabir zanimanja i zašto bi mladi trebalo da se odluče za rad u Vojsci?
IVANA: Poručila bih da je rad u Vojsci Crne Gore sjajna prilika da sebe testiraju, ojačaju i steknu vještine koje će im koristiti tokom cijelog života. Ova profesija vas gradi na poseban način i čini da postanete disciplinovanija, odgovornija i sposobnija osoba. Vojska pruža ogroman broj oblasti u kojima mladi mogu doprinijeti svojim znanjem, zbog čega je sjajan izbor za budućnost.
MIRJANA: Vojnički život daje jedinstvenu priliku da budete dio nečeg velikog i djelima pokažete svoj patriotizam. Preporučujem mladima da nam se pridruže, probaju nešto drugačije i pronađu sebe. Posebno bih ohrabrila djevojke da ne dopuste da ih stereotipi ograničavaju, već da slijede svoje želje i budu svjesne da će ih služba u VCG naučiti da probijaju sve barijere.
