Razgovarala Dragana Đurić
Foto Zoran Đurić
Promocijom knjige stihova i CD-a sa pjesmama Džep sa tajnama Momčilo Zeković Zeko obilježio je 30 godina autorskog rada. Osnivač i basista grupe Perper, ali i autor brojnih hitova koji su otpjevale njegove kolege, bio je voditelj-domaćin promocije u CNP-u, kojoj je prisustvovao veliki broj kolega i poštovalaca njegovog rada. Dok okružen prijateljima, suprugom Tatjanom i četvoro djece sabira utiske i još uvijek prima čestitke poslije promocije, započinjemo razgovor sa Zekom o zavidnoj karijeri, jubilejima i željama. “Svaki početak je onaj prvi kraj konopa koji se odmotava. Kada bismo u tom periodu znali što nas čeka ne bi bilo dovoljno interesantno za nastavak priče. Život piše neki svoj scenario, nikad onako kako planiramo, već nas povede i pratimo njegovu priču. Eto, tu sam sad, spreman da se i s ostatkom koji mi je predvidio držim pod ruku, pa kako bude. Nadam se da mi nije namijenio ništa što ne mogu prevazići na valjan način”, rekao nam je Momčilo u jednom dahu.
Promocija je neočekivano počela Vašim pjevačkim nastupom.
– Kao što sam i rekao na početku promocije, čovjek svašta odluči da uradi iz ljubavi, pa i da zapjeva. Uz sjajni bend Sinhro izveli smo pjesmu Još uvijek te volim, koja je odavno napisana Tanji.
Koncert Džep sa tajnama bio je ujedno promocija istoimenog projekta koji je donio CD i knjigu, a publika je imala priliku da čuje neke pjesme u potpuno drugačijim aranžmanima. Koliko je trajala priprema i ko vam je pomagao u pripremi koncerta?
– Sekretarijat za kulturu glavnog grada Podgorice, koji je organizator Sajma knjiga, pomogao mi je da ovu promociju upriličim na valjan način, na čemu sam im veoma zahvalan. Knjiga je izašla u izdanju CDNK-a i OKF-a i Svila produkcije. Zahvalan sam i Ministarstvu kulture i PAMCG koji su iz fonda za popularizaciju domaćeg stvaralaštva prepoznali i pomogli da ovo izdanje ugleda svijetlo dana. Prateća aktivnost Sajma bila je i sama promocija diska Džepa sa tajnama, a upriličena je u CNP-u. Zahvalan sam svim zaposlenima na prelijepoj komunikaciji i na povjerenju koje su mi ukazali. Za sve ostalo sam isključivo zahvalan porodici, i meni kao producentu Svila produkcije koja će u budućnosti da se bavi izdavaštvom, promovisanjem novih izvođača, snimanjem novih pjesama u studiju. Nakon 30 godina sa dugogodišnjim saradnikom Sašom Gajićem imaću konačno mogućnost da snimam lakše i više, naš studio će im omogućiti da započnu karijeru, dođu do svojih prvih snimaka, do prvog spota i diska, Svila produkcija će u saradnji sa video-produkcijom raditi za njih. Do sada to nije bilo moguće u našoj zemlji. Od trenutka kad snime pjesmu do završetka spotova sve će biti na nama. Njihovo će biti da imaju talenta, želje…
Ideja o izdavanju knjige je neka davna želja?
– Izdavači su mi predložili objavljivanje knjige i diska na kojem se nalazi osam vokalnih kompozicija sa pomenutim gostima, šest su u izvođenju gudačkog ansambla u proširenom sastavu, kao i četiri recitala u izvođenju Miša Obradovića i Nikole Šeke Perišića. Vjerujem da će svima koji nabave ovo izdanje biti drago zbog toga.
Osnivač ste i basista grupe Perper i autor pjesama koje su postale himne brojnim generacijama. Zašto već dugo ne radite ništa novo?
– Od 2011, kad su objavljene kompilacije Brzi i Spori Perperi, a nakon godine je izašao koncertni DVD sa Ljetnje pozornice povodom 21 godine postojanja, objavili smo singl Niz tvoja leđa. Pojavljujemo se jedino kad imamo da kažemo nešto novo. Privatne obaveze, druga interesovanja i saradnje, nastavak školovanja, drugi poslovi, familije, utiču da se nema vremena za ono što svi volimo. Rad benda podrazumijeva da moramo provesti zajedno dosta vremena kako bi pjesme bile onakve kakve želimo. Za sve to treba mnogo finansija i odvojenost od najbližih. Nemamo mogućnost da to platimo. Uželjeli smo se sviranja, snimanja i dobre energije koja je izlazila iz našeg zajedničkog rada. Očekujemo da ipak nađemo vrijeme i zabilježimo nove pjesme. Nadam se prilici da Perper bude razlog vašeg pisanja u narednom periodu.
Postoje li kolege sa kojima imate negativno iskustvo u saradnji?
– Vaspitan sam da stvaram korektne i kvalitetne odnose sa svima sa kojima se družim i sarađujem. Bilo je onih koji me nisu prihvatili takvog, a davao sam se u potpunosti, posvetio nekima i više godina života. Nije mi bilo lako to progutati, ali nismo svi isti. Uostalom, kad prođe vrijeme, kad savladaš sebe i ono što je takva saradnja donijela, procijeniš ko je više izgubio. S druge strane, svako ima neke svoje favorite, vokale koji prijaju emociji pjesama koje stvara. Emocije su najteži dio pjevanja, a nema puno pjevača koji ih znaju donijeti na pravi način. Naravno da Nikola, koji najduže pjeva moje emocije, poznaje najbolje, a oni koji su uzeli učešća na Džepu sa tajnama su osobe čiju emociju volim i preko kojih sam učio da stvaram svoje pjesme. Uživanje u emocijama koje su donijeli Nikola i Mićo, Đule Van Gog, Neno Belan, Zoran Predin, Karolina Gočeva, i svakako neću zaboraviti pokojnog Igora Perazića. Imam nekoliko favorita među ženskim i muškim vokalima i kod nas i u regionu. Naši pjevači i pjevačice su “rijetka pojava” kod domaćih autora. Iako imamo pjesme za njih, više vole da odu i pjesmu “nabave” negdje na stranu, a emociju ovog podneblja mogu da dobiju samo od autora koji stvaraju u komšiluku. Osnovni problem nedostatka dobrih izvođača kod nas je u tome što nismo podigli kvantitet jer samo odatle dolazi do kvaliteta.
Na šta ste danas najponosniji?
– Srećan sam jer imam porodicu koju od ponedjeljka do ponedjeljka želim u svojoj blizini, srećan jer što sam stariji sve više shvatam da je za sreću potrebno manje od očekivanog. Ponosan sam na prijateljstva koja su preživjela, srećan što u svakoj zemlji, počev od stare države imam ljude koji će ponešto uraditi za mene. Znam da im uzvratim na isti način. Ponosan na one ljude koje sretnem i koji žele da mi kažu nekoliko dobronamjernih rečenica… Mnogo je razloga za taj osjećaj ponosa.
Koliko u svijetu umjetnosti pronalazite ono što Vas intimno ispunjava i čini srećnim, kao i mogućnost da izrazite emocije i razmišljanja?
– Umjetnost je most koji nije tu da samo bi se prešlo sa jedne na drugu obalu, već da se ljudi zbliže, sarađuju i stvaraju, postignu nešto više od onog što jedan čovjek može sam. Neću reći nešto novo, ali bilo koja vrsta umjetničkog izražavanja dozvoljava da se kaže ono što je unutar tijela i duše. Stvaranjem, nezadovoljstva se pretvaraju u zadovoljštinu, umjetnost provocira ono što spava unutar onih koji su dobili mogućnost i privilegiju kreativnog saopštavanja. U umjetnosti, kao i u skautizmu, važi pravilo da budeš spreman da preuzmeš onoliko koliko ti je potrebno i dovoljno, tačnije poželjno za prelazak na novi nivo, za shvatanje kategorije koja je ispričana, komponovana, naslikana.
Šta smatrate najvećim priznanjem za autorski rad u muzici?
– Potrebu da u toku noći ustanete i zapišete ono što vam je došlo u snu, tačnije slučajnost da u toku takve noći pomislite ili prepoznate da se radi o nečem što će omogućiti da se ne zaboravi trenutak. Pjesme koje sam napisao i ubacio u melodiju dolazile su iz nekog nepoznatog predjela i sačuvale su mnoge situacije od zaborava. Pjevala ih je i ispričala podsvijest. Ono što bih ćutao rekao sam naglas. Kao medijum, odabran da to saopštim. Mišljenja sam da smo to možda svi, ali eto neko nikad ne prepozna da ima taj dar. Ja sam pokleknuo pred njim. Volim da tim darom još ponekom uljepšam neke trenutke, kažem istinu.
Radili ste ove godine i pjesmu koja nas je predstavljala na Eurosongu. To je posebna vrsta takmičenja i zahtjeva drugačiji pristup, šta ste naučili iz tog iskustva?
– Naučio sam iznova da radim kao dio tima suzbijajući sujetne momente. Da li su svi iz tog tima uspjeli na isti način, ne znam što da vam kažem. Sve što nije valjalo vrijeme će iscijediti, pokazati što nije valjalo. Znam da bih dosta toga umio da uradim mnogo bolje. Kao autor ću i u budućnosti vjerovatno pokazivati interesovanje za slične konkurse ako bude pjesama kojima bih mogao da odgovorim tako značajnom zadatku. Ipak je to veoma dobro iskustvo.
Čime se bave Vaša djeca, jesu li zainteresovani za muziku?
– Cetinje je grad u kojem uživamo svi zajedno. Sunčica završava fakultet komunikologije, Vedran je treći gimnazije, Iskra završava osnovnu školu, dok je Lav u trećem razredu osnovne škole. Svi imaju svoja interesovanja, fudbal, rukomet, ples, balet, izviđače, pjevanje, sviranje sa bendom… Vode svoje živote u kojima Tanja i ja pokušavamo da ispoštujemo želje i naučimo ih da uvijek budu dobri i pošteni ljudi bez obzira čime se budu bavili. Svi su prošli ili prolaze osnovnu muzičku školu, više zbog opšteg obrazovanja, a ako neko i bude zainteresovan da muzika bude njegov izbor imaće podršku u svemu.
Koliko je u Vašoj kući muzika bitna, šta se sluša najčešće?
– Slušamo dosta često potpuno različite play liste, od klasike do R’N’B, od hip-hopa, do rock’n’rolla, od Metinija do chill-out muzike, ali se uklapamo dosta dobro. Preko djece često saznam za nove hitove i ono što je aktuelno, trudim se da budem u toku. Problem je jedino kad svi počnemo da vježbamo u svojim sobama. Gitare, klavir, bas, pa bude gužve. Srećan sam što je muzika glavni gost naše kuće i dvorišta. Oni su mi bili direktna inspiracija za kompozicije Familijarna pjesma, Slavski kolač, Za moje cure, Za moje momke.
Jeste li poput svih očeva slabi na ćerke?
– Po onoj staroj se kaže Poklon od Boga su ćerke, a ženin poklon sinovi. Sve ono što muškarci nijesu od ljubavi pokazali svojoj majci i sestrama, pokažu kasnije ćerkama. To je spoj koji je neobjašnjiv. Uživam u njihovoj različitosti. Zahvalan sam na pomenutim darovima. Djeca su kruna jedne ljubavi.
Koliko još imate neostvarenih želja?
– Život je lijep i ima svoje uspone i padove. Znao sam često da padam, a ljepota je bila u novim ustajanjima, u potrazi za otkrivanjem ovozemaljskih želja. Što je to što bih volio. Dokazani sam hedonista, ali ne i neskroman. Stojim čvrsto na zemlji, imam kredite i živim životom običnog Crnogorca. Borim se sa svim nedaćama u pokušaju da familiji pomognem u prevazilaženju izazova svakodnevice. Priznajem da sam veliki maštar i sanjar, i dalje vjerujem u ljubav i njenu magiju. Bez nje je sve uzaludno.
