Momčilo Zeković Zeko

Uvijek pun noviteta, stvaralačkih zamisli i lijepih realizacija, naš kantautor, kompozitor, pisac, pjesnik, ovih dana obradovao nas je novim spotom. Otkrio nam je da ljubav slavi svakog dana, da u porodici njeguju vrijednost slobode, da je izvrstan kuvar...

Piše Marina Strugar
Foto Dejan Senić

Publiku ste 14. februara obradovali novim spotom za ljubavnu pjesmu Od Božića do Božića, koja joj je probudila emocije.
– Do tačke zanemarivanja posmatram ljude koji ne znaju koliko teške terete ljubav može ponijeti na svojim plećima. Ne postoji planina koju emocije ne mogu pregaziti. Dok me bude, vodiću se tim, ali svakako da neću dopustiti da pored mene prođu i mnoge druge aktuelne teme za koje intuitivno procijenim da su podjednako važne koliko i ljubav. Ljubav su slova među zarezima koji završavaju sa tri tačke. Ko tim tačkama posvećuje posebnu pažnju, dobija zauzvrat…
Spot ste objavili za Dan zaljubljenih, kako Vi slavite ljubav?
– Od Božića do Božića je objavljena dan prije Nove godine u audio-formatu. U studiju Dejana Božovića, koji je aranžer pjesme, snimanje smo završili veoma brzo. Peđa Nedeljković i ekipa su otpjevali odmah nakon toga. Sve radio-stanice su je emitovale već od tog dana. Namjera je bila da u snijegom pokrivenom gradu snimimo spot. Čekajući bijelog Godoa, dočekali smo kraj januara i, u dogovoru sa sjajnim ljudima iz Sevdah kvarteta, proveli dan na Ivanovim koritima sa Dejanom Senićem iz Bubulj produkcije, koji je bio zadužen za snimanje, režiju i montažu spota, uz asistenciju Marije Šušter i Marije Šoljage. Volim datume s određenom vinjetom, ali ljubav slavim skoro svakodnevno. Na ovaj ili onaj način. U rukama mi je tijesto od kog pokušavam da napravim razne oblike i ukuse. Nekad ga ispečem, nekad prepečem. Nekad je dobro, nekad nešto fali… Nekad smo krali, nekad dovoljno dali.
Predstoji nam Osmi mart, šta poklanjate Vašim damama tog dana?
– Kakav će biti buket ruža zavisi isključivo od muža! Grafem, fonem do morfema neki će se sjetiti parfema. Ljubav nije grijeh i volim svaki izvučeni osmijeh. Malo li je? Oduvijek sam želio da se ljudi smiju, pogotovo oni koji to ne umiju…
Šta je najromantičnije šta ste uradili u životu?
– Agresivno neukalupljen u planirane scene opscenosti. Kosio sam, stopirao, pješačio, brda prelazio, letio u najvećoj mogućoj oluji, došao nakratko i odmah se vraćao da stignem na vrijeme, plivao, skijao i kad nisam umio, kuvao, ćutao, pisao, vrištao, nervirao… Razne gramatike zbog romantike. Ukućani čekaju moje ispovijesti (smijeh).
Koje vrijednosti njegujete u svojoj porodici?
– Vrijednost slobode! Postoji li uzvišenije nešto. Iz zelenih polja slobode izrastu cvjetovi koji se zalivaju sami, a uz našu pomoć tek ponekad. Povjerenje i razgovori i sklope se dogovori.
Koje strahove u Vama budi savremeni način života?
– Zavist bilo koje vjere i konzumiranje bez mjere. Znam da ne možemo stalno sa sobom nositi metar, jer ako je vjetar, tu ne može ništa ni sveti Petar. “Učini koliko možeš i učinio si dosta.”
Čemu dajete najveći prioritet?
– Naše kućne stepenice, a ima ih šest, čistimo svakodnevno, poklanjajući svakom stepeniku dovoljno pažnje. Stepenik u djetinjstvu, pubertetu, stepenik koji ode pa se vrati, rukama i tabanima prelazimo svakodnevno. Pomognemo. Saslušamo. Uzvratimo. Znamo sve o našem stepeništu. Korak po korak…
Koja muzika Vas je najviše oblikovala?
– Različiti periodi života, mnogi važni događaji, ples sa vučicom, plivanje na pijesku, pustinjski vodeni igrokaz su tražili svoje note. Sve one su uticale da sastavim sebe. Još to ne umijem. Ili ne bar tako često. Slušam, čitam i pravim šare na tepisima. Neko ih ne voli. Onda moram da mijenjam čarape i za njih.
Čija filmska estetika Vam je bliska, koje filmove možete gledati više puta?
– Što stariji, sve teži. Ne uklapam se više u hvalospjeve kritike. Prevaren sam dosta puta. Volim nekako drugačije i posebno. Tako i gledam, upijam i konzumiranje ima smisla. Nije svaki trenutak podesan za tešku priču. Minimalistički i jednostavno bez tragičnosti, veselo do usijanosti. Žan Pjer Žene me kupio Amelijom, kad god ide na TV-u gledam ponovo. Osjećam se kao prvi put. Sorentino sa nekoliko filmova me kupio koliko i Felini i mnogi drugi italijanski filmovi sa kojima sam provodio djetinjstvo, pubertet i upoznavanje sa sobom. A cvrkućem uz komedije u kojima ne moram da se češkam perom labuda ispod pazuha. Volim drugačiji humor. Volim evropske filmove, upravo zbog toga. Bliži su nam humoreskama. Holivud je tek proplanak za Kišlovskog. Svaki susret iznova – novi doživljaji.
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili kroz život i posao?
– Da započeto mora biti ostvareno. Povjerenje izgrađeno sa svim saradnicima. Što veća tačnost. Razumijevanje vjetra na kom širimo jedra. I uz bure brodovi jure, plovidba nekad i nije lijepa. Radovanje čovjeku, zagrljaju i riječima. Čaša vina u mirnoj luci. Može i malo maslina i sira. Da muzika svira i da je cura fina. Ravnodušje prema zasluženo zaboravljenima najteža lekcija. Nikad naučena.
Knjiga koja Vam je promijenila pogled na svijet?
– Bilo ih je mnogo. Sjetih se sad Basarine Fame o biciklistima. Neka bude ona pomenuta danas. Koliko sam se smijao prije toliko godina i prija opet.
Koje navike želite da se oslobodite?
– Sjeđenja iz 2020. i slovarenja. Želim da narod odmori od mene. Tek završeno ugušim opet nečim drugim, novim. Pušim nenormalno. Htio bih bez mirisa duvana, kao u jednom desetogodišnjem periodu, kad sam pisao skoro pa nikako.
Na šta trošite posljednje pare?
– Na porodicu i projekte u kojima sam stalno. Najčešće bez podrške sa strane.
Najdraže sjećanje na djetinjstvo?
– Familija. Drugari pored gimnazije na Cetinju. Tan-tan. Žmurke. Biciklo od jutra do mraka. Rukomet. Fudbal na svakoj livadi.
O čemu maštate?
– Da čitaoci ne polude, bolje da ne govorim što u ovoj “tintari” ušarenim da lakše prolazim kroz blato.
Volite da kuvate, postoji li neko jelo za koje ste “majstor”?
– Neskromno ću reći da je dovoljno da kažete što biste jeli i da dođete.
A kada degustirate uživate u…
– Jedan je život! Uživam!
Šta novo uskoro možemo da očekujemo?
– Malo, pomalo, shodno “dukatima” završiću jedan omnibus sa nekoliko video-priča koji je započeo recitalom Ima jedno mjesto. Sad stiže Đe god sa Trebjese, pa u martu Ja sam Crnogorka, pa će novi spot za Tumačenje snova, pa još šest novih priča. Da su finansije bolje i brže bih završio video. Ubrzo izlazi postkarantinska knjiga poezije, koja je nastavak karantinske edicije koju sam upravo ovih dana, zajedno sa novim spotom, promovisao na svojim društvenim mrežama; 365 dana u rimama. I roman. Ej, imam toliko toga da vam kažem. Bar još koju godinu. Trpite me.

Gracija 188, mart 2021

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...