Nedavno objavljeno

Monika Dmochowska: Rad u ambasadi nije samo politika, već i promocija Poljske

“U diplomatiji morate biti spremni na razne izazove i raditi na različitim mjestima širom svijeta”, kaže zamjenica ambasadora Poljske u našoj zemlji, koja uspješno radi na promociji svoje zemlje u Crnoj Gori

Razgovarala Dragana Đurić
Foto Vesela Mišković, privatna arhiva

Poljakinja Monika Dmochowska, predsjednica Međunarodnog udruženja žena u Crnoj Gori više od dvije godine, odnedavno je i na funkciji zamjenice ambasadora u našoj zemlji. To ne bi bilo nimalo neobično da ambasador nije njen suprug, Artur Dmochowski, koji je i Specijalni izaslanik predsjedavajućeg OEBS-a, što podrazumijeva česta putovanja i povećan broj obaveza. Pravila diplomatije nalažu da kada ambasador nije u Crnoj Gori, zamjenica obavlja poslove ambasadora kao otpravnik poslova. Kako na poslu, Monika i Artur se dopunjavaju i u obavezama oko kćerkica, a slobodno vrijeme koriste da što bolje upoznaju Crnu Goru.
“Prošle godine sam počela da radim u ambasadi, jer mi je završeno porodiljsko odsustvo sa posla u Poljskoj, gdje sam radila za predsjednika Andžeja Dudu i brinula o Poljacima koji žive u inostranstvu. Kada smo došli u Crnu Goru, naša prva ćerka Ania je imala četiri mjeseca, tako da je bilo rano da radim. Godinu dana kasnije, već ovdje u Podgorici, rođena je Marija, koja sada ima 2,5 godine. Obje sada idu u vrtić, tako da je pravo vrijeme da se vratim na posao.”

Nije uobičajeno da su supružnici na ambasadorskom i mjestu zamjenika ambasadora. Šta je presudilo da dođe do tog imenovanja? Jeste li i ranije radili zajedno?
– Zapravo da, ovo je vrlo neobična situacija. Ranije nismo radili na istom mjestu, jer je moj muž bio portparol ministra vanjskih poslova, a ja sam radila u Kancelariji predsjednika Republike Poljske. Zbog toga su se dešavale smiješne situacije, na primjer, kada smo dobili dva poziva na iste prijeme povodom državnih praznika u raznim ambasadama. Ove godine Poljska je preuzela predsjedavanje OEBS-om, koji okuplja 57 zemalja. Mog muža je imenovao ministar vanjskih poslova prof. Z. Rau za njegovog Specijalnog izaslanika predsjedavajućeg OEBS-a, što podrazumijeva česta putovanja i povećan broj obaveza. A pravila diplomatije su takva da kada moj muž nije u Crnoj Gori, ja obavljam poslove ambasadora kao otpravnik poslova.
Da li je lakše ili teže kada i na poslu i kod kuće radite zajedno?
– Sve zavisi od posla kojim se bavite. Posao diplomate je toliko specifičan da je teško reći kada imate slobodnog vremena, a kada ste na poslu. Ovo nije posao u trajanju od osam sati. Kada nismo u ambasadi, stalno pratimo situaciju u zemlji. Imamo i dosta prijatelja Crnogoraca koji se bave politikom i, čak i kad se sastanemo nasamo, uvijek pričamo o situaciji u zemlji i svijetu. Rad u ambasadi nije samo politika, već i promocija Poljske, poljske kulture, tradicije i kuhinje, ovdje u Crnoj Gori. I kada nisam formalno radila u ambasadi, organizovala sam prijeme kao supruga ambasadora ili učestvovala u organizovanju kulturnih događaja, sada jednostavno imamo još više zajedničkih tema sa suprugom (smijeh).
Kako ste se osjećali kada ste se vratili na posao poslije porodiljskog odsustva?
– Najvažnija promjena bila je što je mlađa kćerka Marija krenula u vrtić. Ali sada, retrospektivno gledajući, mislim da je to bila ispravna odluka. Mnogo voli svoje vaspitačice i drugare, a svaku novu osobu koju sretne na crnogorskom pita “Kako se zoveš?”. Činjenica da djevojčice zajedno idu u isti vrtić nam mnogo olakšava organizaciju dana.

“Najzadovoljnija sam saradnjom sa Don Bosko Centrom, organizacijom koja pomaže djeci i omladini i brine o njihovom razvoju. Vode ga katolički salezijanski sveštenici, ali pomažu svima, bez obzira na vjeru i nacionalnost”

Koliko su Vam poslovne obaveze promijenile svakodnevicu u Crnoj Gori?
– Jedino što se promijenilo je da više ne mogu duže da spavam (smijeh), iako se sa dvoje male djece to praktično nije ni moglo dogoditi. Drago mi je da smo nekoliko mjeseci nakon što sam počela da radim u Ambasadi saznali da će predsjednik Republike Poljske Andžej Duda sa suprugom doći u zvaničnu posjetu Crnoj Gori. Kada sam radila u Kancelariji predsjednika u Varšavi, moj posao je bio, između ostalog, organizovanje posjeta, pisanje govora… Stoga je bilo zanimljivo iskustvo kada sam mogla raditi na organizaciji službene posjete sa “druge strane”. Osim toga, mogla sam da provedem više vremena sa svojim bivšim kolegama. Posjeta predsjednika i prve dame trajala je tri dana, pa je to bila izuzetna prilika i čast za razgovor sa najvažnijom osobom u zemlji.
Postoji li mogućnost da sa pozicije zamjenika preuzmete ambasadorsko
mjesto u Crnoj Gori poslije Vašeg supruga?
– Još ne znamo kakvu će poziciju suprug zauzeti na kraju misije u Crnoj Gori, tako da ne znamo ni planove za budućnost. U diplomatiji morate biti spremni na razne izazove i raditi na različitim mjestima širom svijeta.
Poput poznatih žena iz Vaše domovine, uspješno gradite karijeru i promovišete svoju zemlju. Na koje poznate Poljakinje ste najponosniji?
– Možda zvuči neobično, ali nedavno je na mene najveći utisak ostavila jedna dvadesetogodišnja poljska teniserka, Iga Świątek koja je osvojila French Open 2020. Danas je Iga ponovo glavna tema cijelog teniskog svijeta nakon pobjede turniru u Kataru, a zatim je dodala kolekcji pobjeda prestižni turnir u Indian Wellsu, čime je postala drugi ženski reket svijeta. Poljakinja je sjajno počela 2022. godinu. Veoma je vrijedna, a bavi se i dobrotvornim radom. Podržava različite dobrotvorne kampanje za pomoć onima kojima je najpotrebnija. Vjerujem da je odličan primjer za mlade i velika promocija Poljske.
Šta mislite na koji način bi mogli da pomognete da se za djela slavnih Poljakinja više zna?
– Gledajući unazad, lista sjajnih Poljakinja je veoma duga. Istaknula bih jednu zanimljivost, moji crnogorski prijatelji se uvijek iznenade kada im kažem da je Marija Kiri bila Poljakinja. Njeno pravo, tačno ime je Maria Skłodowska-Curie, dvostruki nobelovac, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku (1903) i hemiju (1911). Na njenu inicijativu sprovedena su i istraživanja u liječenju raka. Ona pripada grupi od samo četiri osobe koje su više puta dobile Nobelovu nagradu. Među njima, ona je jedna od samo dvije osobe koje su dobile nagrade u različitim disciplinama. Ujedno je i jedina žena i jedini naučnik nagrađen u dvije različite prirodne nauke.
Turističke posjete između naše dvije zemlje su u porastu otkad su uvedene linije između Podgorice i Varšave i Krakova. Šta predložete ljudima iz Crne Gore da ne propuste prilikom posjete Poljskoj?
– Ovo pitanje treba uputiti mom mužu koji je rođen u Krakovu, staroj, istorijskoj prijestonici Poljske, prelijepom gradu punom fascinantnih mjesta i spomenika. Živjeći u Poljskoj, često smo posjećivali Krakov, ali smo stalno boravili u Varšavi i mogu reći da ga smatram svojim domom. Iako je Varšava prijestonica biznisa i politike, takođe ima mnogo mjesta gdje možete prošetati i provesti vrijeme sa svojom porodicom. Zbog posla sam najviše vremena provodila u Starom gradu, jer je u blizini Kancelarija predsjednika. U blizini se nalazi barokno-klasični Kraljevski dvorac, koji trenutno ima muzejske i reprezentativne funkcije. Prvobitno je bio rezidencija mazovskih vojvoda, a od 16. vijeka sjedište vlasti Prve republike, kralja i Sejma. U svojoj dugoj istoriji mnogo puta je pljačkan i devastiran, od strane švedskih, brandenburških, njemačkih i ruskih trupa. U godinama 1920-1922 bio je sjedište šefa države, a 1926-1939. rezidencija predsjednika Republike Poljske. Spaljen i opljačkan od strane Njemaca, prvo 1939, a potom spaljen i potpuno uništen 1944. godine. Rekonstrukcija dvorca je sprovedena u periodu 1971-1984. godine. Kraljevski dvorac i Stari grad su 1980. upisani na UNESCO listu svjetske baštine.

“Posao diplomate je toliko specifičan da je teško reći kada imate slobodnog vremena, a kada ste na poslu”

A šta predlažete Poljacima da vide kada dođu u Crnu Goru? 
– Tome možemo posvetiti poseban članak. Poljaci najčešće posjećuju primorske gradove. U Poljskoj imamo Baltičko more, ali pošto se nalazi na sjeveru, voda je hladna. Poljaci bi trebalo da posjete Herceg Novi tokom Praznika mimoze, da posjete Risan da, između ostalog, pogledaju nevjerovatne rimske mozaike koje su otkrili poljski arheolozi. Poljaci koji dolaze u Crnu Goru treba da probaju krempitu nakon šetnje Kotorom, pojedu svježu ribu u Budvi i popiju čašu vina u Petrovcu, otkriju čari Starog Bara i osjete atmosferu Ulcinja. Posljednjih godina sve više turista iz Poljske posjećuje i sjever Crne Gore, Žabljak i Kolašin. U vrućim danima preporučila bih i šoljicu dobre kafe na Cetinju, koje me je očaralo svojom ljetnjom klimom. Prošle godine sam bila i na sjeveru, u okolini Berana, gdje su mještani i domaća hrana osvojili moje srce. Za vrijeme Božića u Poljskoj imamo tradiciju konzumacije šarana, pa bi turisti iz Poljske trebali posjetiti i Skadarsko jezero. Posljednjih mjeseci najčešće idemo u Sutomore. Naše ćerke su još male, a ono je najbliže Podgorici. Zahvaljujući novom mostu u Podgorici, put traje manje od 40 minuta, osim toga, tu imamo i naš omiljeni restoran u kojem cure već poznaju sve konobare i sa radoznalošću posmatraju kako kuvar sprema picu.
Kao predsjednica Međunarodnog kluba žena u Crnoj Gori (IWCM), bili ste, između ostalih, i ove godine zaduženi za organizaciju tradicionalnog humanitarnog Bazara. Kome su ove godine namijenjena sredstva?
– Dio sredstava prikupljenih tokom Bazara u Delti donirali smo Domu zdravlja u Andrijevici, kupili smo i najnužnije stvari za nekoliko djece iz Bara koja su ostala bez roditelja. Nedavno smo dio sredstava donirali Crvenom krstu, koji organizuje pomoć izbjeglicama iz Ukrajine.
Vaš humanitarni rad obuhvata brojne akcije, na koje ste najponosniji?
– Najzadovoljnija sam saradnjom sa Don Bosko Centrom, organizacijom koja pomaže djeci i omladini i brine o njihovom razvoju. Centar vode katolički salezijanski sveštenici, ali pomažu svima, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Pored neophodne pomoći, organizuju jeftine i kvalitetne kurseve stranih jezika i kurseve računara. Svakodnevno se održavaju i časovi za djecu i omladinu, tokom kojih djeca uče da kuvaju, imaju časove stolarije, bave se sportom ili drugim zanimljivim aktivnostima. Zanimljivo je da imaju i časove cirkusa, a u učionici djeca mogu naučiti osnovne trikove. Ono što je najvažnije, atmosfera u Don Bosco centru je odlična. Sveštenici koji organizuju aktivnosti imaju odličan kontakt sa djecom i mladima i puno zanimljivih ideja. Tokom posjete predsjednika Republike Poljske Crnoj Gori, prva dama Agata Kornhauser-Duda posjetila je Centar i bila veoma impresionirana toplom dobrodošlicom i zalaganjem svih onih koji čine DBC.
Zanimljiva je Vaša inicijativa za pisanje čestitki ratnim vojnim veteranima, otkada traje i kakvi su daljnji planovi?
– Dok sam radila u Kancelariji predsjednika, pokrenula sam kampanju Čestitka za veterana. Sudbina Poljske tokom Drugog svjetskog rata bila je veoma tragična, nakon napada Njemačke, napala nas je s druge strane Rusija, pa su Poljaci bježeći našli sklonište u najudaljenijim krajevima svijeta. Nakon što je poljski pokret Solidarnost doveo do pada Berlinskog zida i osamostaljenja Poljske, dio naših veterana vratio se u zemlju, ali su se neki, uglavnom iz porodičnih razloga, odlučili za ostanak u SAD-u, Kanadi, Australiji ili Brazilu, gdje žive i danas. Cilj akcije bio je da im se pokaže da ih se još uvijek sjećaju najmlađe generacije Poljaka i cijene njihovu posvećenost borbi za slobodnu zemlju. Stoga su djeca prije Uskrsa i Božića za njih pripremila čestitke u prostorijama Kancelarije predsjednika u Varšavi. Po dolasku u Crnu Goru odlučila sam da “preokrenem” ideju akcije. Zamolila sam crnogorsku djecu da pripreme čestitke za veterane u Poljskoj. To je vrlo zanimljiva akcija i za djecu i za mlade koji uče ne samo o istoriji Poljske, već i o sudbini Evrope, a iznenadio nas vrlo pozitivan odziv veterana. Svake godine dobijamo čestitke iz Poljske, veoma su dirnuti i srećni, danas imaju preko 90 godina i neočekivano dobijaju čestitke od djece iz Crne Gore.

Gracija 201

Latest Posts

Lifestyle

Ljepota

Zdravlje

Recepti