Scene iz nikad snimljenog filma iz života Montgomerija Klifta: Monti u šetnji Menhetnom; Monti pada u jednoj kući na Fajer Ajlandu, a ostali ga preskaču, kao da ga nema, kao da je nevidljiv… Drhtavih ruku zbog previše pića, poluslijep, lica izobličenog zbog saobraćajne nesreće… Zatim, nagli holivudski preokret: ne jede ništa, plače, telefonira prijateljima koji ga izbjegavaju, prima injekcije demerola… Sve dok u 46. godini Montijevo srce više nije izdržalo. Njegova smrt bila je najsporije samoubistvo u istoriji filma. Šampion egzistencijalizma na američki način bio je pionir buntovništva na velikom ekranu, glumeći više gestovima i mimikom nego dijalozima i replikama. Od njega su postali svi sljedeći pobunjenici, buntovnici bez razloga i cijeli filmski dizajn koji i danas postoji kroz Mata Dilona, Mikija Rurka, Šona Pena i mnoge druge. Usmjerio je glumačke puteve Marlona Branda i Džejmsa Dina, a film postaje instrument za shvatanje moralnih vrijednosti nove generacije, izvan star systema, slatkog i površnog, kojeg je Holivud još tada usvojio.
MAJČINA BRIGA Edvard Montgomeri Klift rođen je 17. oktobra 1920. u Omahi, Nebraska, u dobrostojećoj porodici. Otac Vilijem Bruks Klift bio je poznati njujorški bankar, a majka Etel Fog nije radila, brinula je o kući i porodici i bila dominantna ženska figura u Montgomerijevom životu. Imao je sestru bliznakinju Robertu-Etel i starijeg brata Bruksa. Dok je muž radio, Etel i djeca putovali su po Evropi, odsjedali u luksuznim hotelima, ili odlazili u kuću na Bahamima, zajedno sa privatnim učiteljem za djecu. Nakon kraha berze 1929. godine, Kliftovi su bili prinuđeni da promijene način života i sele u manju kuću na Floridi. U malom gradu Sarasota otkrili su pozorište u lokalnom omladinskom klubu i, na preporuku učitelja Voltera Hejvarda, Monti postaje član amaterskog glumačkog društva. I dok su se sestra i brat redovno školovali i pripremali za studije, Monti je prema majčinoj želji i dalje imao privatnog učitelja. Nikada nije završio nikakvu školu, što ga je mučilo cijelog života. Nikom nije bilo jasno zašto majka, ta snažna i samovoljna žena, nije htjela da ga pošalje u javnu školu, da li zbog njegovih umjetničkih sklonosti ili je željela da ima potpunu kontrolu nad Montijevim životom.
MJESTO POD SUNCEM Kliftova majka je ohrabrivala njegove glumačke pokušaje i ambicije, te je po povratku u Njujork, 1934. godine, dobio ulogu na Brodveju u komediji Fly Away Home, koja je postigla veliki uspjeh i dvije sezone nije silazila sa repertoara. Ulogom u Dame Nature sa 17 godina, nastavak glumačke karijere više nije dovodio u pitanje. Uspjesi su se nizali jedan za drugim, počinju da ga traže holivudski producenti, ali Montgomeri odbija veliki broj uloga. Poslije filmskog debija u filmu Red River (1948), uslijedila je sjajna uloga u The Searchu i prva nominacija za Oskara. Nastavio je da snima uspješne filmove i počeo da stvara prijateljstva u Holivudu. Najbolju prijateljicu pronašao je u Elizabet Tejlor, oboje su bili strasni i ranjivi i odmah postali veoma bliski, a prijateljstvo je trajalo sve do njegove smrti. Zajedno su snimili i nekoliko filmova, a njihova ljubavna scena iz Mjesta pod suncem (1951) postavila je nove standarde filmske romanse.
DVOSTRUKI ŽIVOT Ljubav je rijetko kome uzvraćao, a ne može se reći da je javno volio još neku ženu osim Liz Tejlor. U pitanju je posebna ljubav, ali su bili nerazdvojni. Liz je poslije svake propale veze ili braka trčala njemu, a cijeli svijet se pitao kako Monti nikada nije tražio ruku “djevojke sa ljubičastim očima”, očekujući tipični holivudski hepiend. “U njemu je postojalo nešto što nikada nisam uspijevala da shvatim. Bila sam spremna na sve, da živimo zajedno, da se potpuno sjedinimo, ali on to nikada nije želio. Govorio je kako me se boji i kako postoje neki segmenti života u kojima nikada neće moći da učestvuje. Na kraju sam shvatila da naše dvije vrste ne mogu zajedno i zato smo se rastali”, pisala je Liz u svojoj biografiji.
Njegovo šizofreno ponašanje bilo je svakim danom sve izraženije, želio se iskušavati odlazeći na najčudnija i bestidna mjesta ili nastojao da iznenadi prisutne režući biftek na podu. Želio je da isproba sve, da istraži sopstvene limite, granicu života i smrti. Izbezumljivao je prijatelje viseći sa balkona na sedmom spratu, da bi se potom ponašao sasvim prirodno, kao da nije izazvao opštu paniku. Merilin Monro, Montijeva bliska prijateljica, izjavila je neposredno pred njegovu smrt: “On je jedina osoba koju poznajem da je u gorem stanju od mene”. Godinama je odlazio na psihoanalize kod doktora Vilijema V. Silbergera, homoseksualca koji mu je kasnije, navodno, postao i ljubavnik. Nastavio je da živi dvostrukim načinom života, u javnost je izlazio sa ženama, a sa muškarcima imao ljubavne veze – što ga je uništavalo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
KOBNI UDES Montijev život bio je potpuno uništen jedne noći 1956, nakon večere u kući Elizabet Tejlor i njenog muža Majkla Vildinga. Bili su tu i Rok Hadson sa budućom “suprugom” Filis Gejts i mladi Kevin Mekarti, blizak i intiman Montijev prijatelj, kojem je nakon svađe rekao da je pospan i krenuo kući, putem obavijenim gustom maglom. Deset minuta kasnije, pronađen je njegov slupan automobil, omotan oko telefonskog stuba. Bio je živ, ali “najljepše lice Holivuda” bilo je neprepoznatljiva krvava masa. Majkl Vilding ga je spasio, bukvalno mu rukom vadeći zube iz grla kako se ne bi ugušio. Ušili su mu lice tankom metalnom žicom, gornja usna je potpuno promijenila oblik, a dotad savršeni nos bio je neprirodno otečen. Slavne plave oči ostale su iste, ali je iz njih izbijao samo užas. Nikad se nije oporavio ni fizički ni psihički, a usljed mnogobrojnih operativnih zahvata, ogromne količine ljekova, zavisnosti od alkohola i droge, odjednom je ostario. I Montijeva glumačka budućnost bila je kompromitovana, već neko vrijeme zaostajao je za čitavim nizom prelijepih i savršenih glumaca kao što su Marlon Brando, Pol Njumen ili Ričard Vidmark, te se osjećao kao oštećena roba. Pokazaće se proročanskim riječi njegovog prijatelja Rodija Mekdauela: “Ništa se ne može učiniti za njega, samo ga treba uzeti za ruku i otpratiti do groblja.” Uprkos svemu, dobio je još nekoliko filmskih uloga i 1961. po treći put nominovan za Oskara: u filmu Stenlija Kramera Nirnberški proces tumačio je homoseksualca kojega su nacisti kastrirali.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
PREPLAŠENA MAČKA Nesrećan, senzibilan, žestok i ranjiv momak, dugo je krio homoseksualnost, tugu je utapao u alkoholu i drogi, izolovao se, mučio, iscrpljivao emocionalno i fizički. Pred kraj života upao je u duboku narkomansku krizu i divlje seksualno ponašanje. Direktori filmskih studija počeli su da ga izbjegavaju i nisu mu nudili uloge. Umro je od srčanog udara, 23. jula 1966. u 46. godini, ogorčen, siromašan i nedovoljno cijenjen za života, ostavljajući neizbrisiv trag u svijetu filma, ali i teško nasljedstvo glumcima koji su dolazili iza njega. Bio je jedan od najharizmatičnijih glumaca svog vremena i danas je teško zamisliti kako je hipnotizirajuće djelovao na publiku, kako su tinejdžeri bili ludi za njim, uzvikujući Montijevo ime tokom projekcije filmova. Nijedan glumac nije mogao da se pohvali takvom pažnjom, svi su htjeli samo da mu pomognu ili da ga zaštite.
Reditelj Fred Zineman je rekao: “Monti se kretao kao preplašena mačka i kao mačka izvijao leđa kada ga je nešto iritiralo. Urlao je ni zbog čega. Beskrajna tuga izbijala je iz njegovih plavozelenih očiju. Uvijek je bio nesiguran, nezadovoljan, opterećen sa previše problema… I mislim da je iz svega toga i nastao njegov uspjeh. Svojim nemirom i melanhonijom bio je simbol jedne generacije koja je izašla iz rata kako bi se ponovo vratila u normalan život.”
GRACIJA 14/novembar 2013.
Priredila Snežana Crkvenjaš