Razgovarala Svetlana Peruničić/Foto Vesela Mišković
Poznati crnogorski slikar Muharem Muratović obilježio je prije dvije godine pola vijeka stvaranja izložbom Pejzaži, u Starom Baru. Čuveni umjetnik iz Mrkojevića nije nikada bio željan slave i nagrada, već je radni vijek proveo kao direktor tamošnje osnovne škole koju je, zajedno sa kolektivom, a zahvaljujući pomoći iseljenika sanirao, pa djeca umjesto u nekada trošnim, starim drvenim objektima, već odavno nastavu prate u tri nove zgrade sa savremenom opremom.
“U srži je svakog pojedinca neodoljiva želja da ima neko priznanje, plakete, medalje, monografije, biografije, kao da njihov rad ništa ne vrijedi bez obzira koliko je vrijedan i obiman. Bio sam član mnogih žirija za dodjelu nagrada, od Trinaestojulske do mnogih drugih komisija, i to je jedno neprocjenjivo iskustvo koje ne bih zamijenio ni za kakvu nagradu”, kazao je Muratović u intervjuu za Graciju.
Vaše stvaralaštvo traje već pet decenija. Kada biste morali da svoj rad opišete u nekoliko rečenica, kako bi to izgledalo?
– Rođen sam u Mrkojevićima, gdje je sve sudbinski počelo. To je bio moj čarobni svijet svjetlosti, plodne zemlje, izvori, užareni kamen na kome sam prvi put povukao liniju kojom sam lovio snove dječje mašte. Tada sam osjetio taj čudan osjećaj da postojim. Čim sam završio školovanje vratio sam se rodnom kraju koji je bio čudan, bilo mi je tijesno. Rad u školi je bio dodatna obaveza i to sam iskoristio da razbijam okove i da slikam. Dani su bili ispunjeni i lagano donosili neka pomjeranja. Želio sam da jedna mala škola izađe iz tih učmalih okova, a ujedno da mladi ljudi osjete radost. Tako se desilo da su dječji radovi osvajali svjetske nagrade i otvorila se ta magična kapija svijeta – da se radom mogu ostvariti snovi. Uz pedagoški rad, neprekidno sam slikao. Organizovane su izložbe od Titograda do ostalih gradova bivše Jugoslavije. Zatim slijede izložbe u zemljama Evrope. Moram naglasiti da su putovanja po svijetu bila duhovna nadgradnja. I pored toga, kad su mnogi pomislili da ću negdje tamo ostati, ja sam se vraćao zavičaju kao osuđenik sa kratkog odmora.
Tim povodom prošle godine iz štampe je izašla i monografija Pola vijeka stvaralaštva Muharema Muratovića. Da li bi se to moglo nazvati krunom Vašeg dosadašnjeg stvaralaštva?
– Poslije mnogo godina rada, moji prijatelji su uložili napor da saberu sve godine rada i poslože u knjizi koju nazvaše monografija. Imao sam čudan osjećaj presovanja vremena, ograničen tvrdim koricama, i opet sam osjetio želju da se oslobodim tog okova koji ima tačan broj stranica na koji ne pristajem, i krenuo istim žarom da radim.
Zanimljivo je da se u njoj nalaze i Vaše pjesme i razmišljanja o aspektima koji su Vas formirali kao stvaraoca…
– Uz slikanje sam pisao i stihove. Oni su nastajali u trenucima kad sam imao osjećaj da nijesam dovoljno ispričao kistom, tako da stihovi dopunjavaju taj moj osjećaj da sam završio sliku.
Kompletan tekst možete pročitati u Graciji 215, avgust 2023.