Da magareća posla nisu ono što su nekad bila – uzaludna rabota, već osmišljena altruistička strategija kako bi se magarci, kao dio tradicionalne i kulturne baštine Crne Gore, zaštitili od nebrige i izumiranja, dokazao je vlasnik Farme magaraca Martinići Darko Saveljić. Nedavno su ga francuske fondacije ovjenčale nagradom Gaia, što je bio jedan od razloga da ekipa Gracije posjeti farmu Saveljića, udaljenu 17 km od Podgorice na putu prema Danilovgradu. “Nagradu koju dodjeljuje šest francuskih fondacija, uključujući i Fondaciju Petrović Njegoš, dobio sam za napore za zaštitu prirode u Crnoj Gori, ali i za promociju agroturizma, odnosno agroekonomije”, kaže Saveljić, inače ornitolog po struci.
Najugroženija životinjska vrsta
Za nepune tri godine postojanja, kao jedna od tri najatraktivnije destinacije opštine Danilovgrad, uz manastir Ostrog i Festival rijekom Zetom, Farma magaraca Martinići našla se u najpopularnijem svjetskom turističkom vodiču Lonely Planet. Fotografije pitomih i blagorodnih maga preplavile su brojne svjetske medije i društvene mreže, farmu je pohodilo oko 33.000 domaćih i inostranih posjetilaca i postala je planetarno poznata. “Može da zvuči neskromno, ali naša farma magaraca je najpoznatija na planeti. Informacija o magarcima iz Martinovića stigla je do više od tri milijarde ljudi, i to na 40 jezika. Slika naše farme se jednom trenutku na Yahoo sajtu našla uz slike Trampa i Hilari Klinton, i to u jeku predizborne kampanje za predsjednika SAD.”
I ne bez dobrog razloga jer koncept farme, uz zaštitu magaraca kao ugrožene vrste, obuhvata i edukaciju i senzibilizaciju posjetilaca, prevashodno djece te promoviše održiv razvoj, zdrave životne stilove, kao i promociju reciklažne djelatnosti. “Strategija i cilj farme je zaštita magaraca od izumiranja. Nije bilo kuće u ovom kamenitom dijelu države a da nije imala magarca. Oni su jednostavno izgubili bitku s industrijskom revolucijom, kolima, traktorima i motokultivatorima. Ljudi su počeli da se raseljavaju, tako da je magarac postao jedna od najugroženijih vrsta i danas je daleko ugroženiji od pelikana. Zajedno sa mojom farmom, u čitavoj državi, nema ih više od 150.”
Farma je ujedno i azil gdje utočište pronalaze stari, slijepi, nemoćni i zanemareni magarci. “Kupujemo ih da ih zaštitimo od mučenja i nebrige”, ističe Saveljić. I dok se farmom razvijavaju zvuci klasične muzike, gledam u lijepe i njegovane mage, njihove blagorodne i smirene oči, savršeno pravilne uši i podsjećam Darka na mnogobrojne nepravedne metafore koje su se koristile u školi: magareće uši za neuredne sveske, magareća klupa za neposlušne đake, te izraze magareća posla i glup kao magarac, a Darko se nadovezuje: “Magarac je jako umiljata životinja, tvrdoglava, ali ne i glupa. Ljudi su karakternu osobinu magarca – tvrdoglavost povezali s glupošću. On jednostavno neće da radi ono što vi želite da radi i mislim da je nepravedno satanizovan u crnogorskoj kulturi i tradiciji. Konj je, recimo, inteligentan ali i ponizan, i ako ga natovarite on će tovar da nosi. Magarac nekad hoće a nekad neće, i kad neće, morate da stanete i da ga rastovarite. To je možda i jedina životinja kod koje apsolutno nema agresije.”
Mlijeko za kašalj i astmu
Na farmi u Martinićima magarci žive slobodno, kreću se prostranim livadama, uvijek imaju dostupnu hranu i vodu i, kako kaže Darko, njegovi magarci ne znaju za samar. “Imamo ih trideset, svaki ima ime na koje se odaziva, Srce, Đekna, Đina, Divna, Srna, Pegaz… Moji magarci od 7 do 19 časova slušaju Vivaldija i Klajdermana i vidite kako su smireni i dragi. Muzika upotpunjava prostor i fino utiče na sve koji su tu i, naravno, na mene. I nemojte da pomislite da daju više mljeka zbog muzike”, kaže uz smijeh naš domaćin i nastavlja: “Magarice dnevno daju najviše 4 dl mlijeka jer je njihovo vime tri puta manje od vimena ovce i ne mogu da akumuliraju mlijeko pa se muzu na 10 minuta. Mlijeko se nakon muže filtrira kroz sterilnu gazu i zamrzava. Magareće mlijeko je po sastavu najsličnije majčinom mlijeku i najbolja je zamjena za kravlje pa se preporučuje za novorođenčad, a njegovo konzumiranje ne izaziva nikakve alergijske reakcije i isključivo se koristi termički neobrađeno.”
Svaka tri mjeseca stručnjaci Laboratorije za mljekarstvo Biotehničkog instituta Podgorica rade analize mlijeka, čije rezultate Darko objavljuje na svojoj Facebook stranici. “Mlijeko je svjetske klase, a higijena muže je po svjetskim standardima, i sve se može provjeriti u ovoj laboratoriji”, kaže Darko te dodaje da magareće mlijeko liječi ili ublažava simptome astme, kašlja, bronhitisa, upale crijeva, alergija, kožne bolesti, i da značajno jača imunitet. “Takođe se neprerađeno koristi u kozmetici za liječenje ekcema, psorijaze i za uljepšavanje, kao hladna maska za kožu, pa uz mlijeko Saveljići proizvode i kreme Magi u čijem sastavu su ljekovito bilje i 50% magarećeg mlijeka. Ipak, litar magarećeg mlijeka košta 50 eura. “Mlijeko je skupo zato što ga ima malo, ali i pored toga farma nije u potpunosti komercijalna priča. Farma je samoodrživa. Muzemo mlijeko, od čega pola prodamo, a pola doniramo za najteže bolesti. Imamo dosta akcija vezanih isključivo za djecu. Nedavno smo imali akciju posvećenu Nedjelji borbe protiv šećerne bolesti kod djece. Svu mužu te nedjelje donirali smo oboljeloj djeci. Inače, od ukupno prodatog mlijeka 5% izdvajamo za ozelenjavanje Crne Gore. Sigurni smo da ćemo naredne godine posaditi najmanje stotinjak stabala. Želim da potaknem društvenu odgovornost velikih korporacija. Super je što neko finansira sportski klub i tako dalje, ali nikako da se spustimo do nivoa običnog građanina koji ne igra košarku ili ne trenira fudbal. A ima jako puno građana koji su u stanju potrebe za najosnovnijim stvarima.”
Senzibilizacija i edukacija
Darko Saveljić veliku pažnju poklanja edukaciji prevashodno djece, ali i odraslih. “Jedan od naših ciljeva je i senzibilizacija ljudi u odnosu na životinje, a djecu učimo da se prema njima odnose humano i s ljubavlju.”
Radnim danima farma prima organizovane posjete škola i vrtića, dok je za ostale individualne posjete otvorena nedjeljom, od 10 do 13 časova. “Na Trgu magarice Marte, ovdje nedjeljom imamo oko 200 ljudi. Ulaz za porodice s autističnom djecom je besplatan, oni dolaze radnim danima, dolaze sa svojim defektolozima i asistentima. Nekoliko magaraca im je uvijek na raspolaganju za igru, timarenje, pravljenje frizura, što djecu ispunjava radošću i na njih djeluje smirujuće. Mislim da smo svi jako zadovoljni. Našu magarad mogu da jašu jedino djeca koja imaju problem s hodom i koja su u invalidskim kolicima. Djeca sjednu na magarca, a noge im dođu paralelno s linijom koja je na magaretu označena. Hod konja i magaraca najsličniji je ljudskom i kad magarac šeta te se vibracije prenose na tijelo djeteta i stimulišu mišiće. U tom slučaju je jahanje veoma dobra terapija. Moram da naglasim da mamo jako dobru saradnju sa Resursnim centrom i školom 1. jun.” Koliko je neobična magareća farma, još neobičnija je ulaznica u naturi. “Ulaz je kilogram šargarepe ili jabuka ili dvije štruce suvog hljeba. To, naravno, ne koristimo mi već time hranimo magarce.”
Farma magaraca Martinići, svojim njegovanim, čistim, uhranjenim i blagim magama, dječijim radovima ukrašenim štalama promoviše održivi razvoj, ekologiju i reciklažu. “Ne morate imati milione da biste nešto stvorili i postigli. Kod nas nema otpada i sve što vidite na farmi napravljeno je od onoga što nalazimo u prirodi ili materijala koji su već korišteni. Kod nas je samo krov od lima. Ljudima to prija. Dolaze, sjede pored magaraca, hrane ih, timare i udišu mirise prirode koje su zaboravili. Imamo puno stranih posjetilaca koji dođu i uživaju radeći na farmi, zato najvažnije informacije o životu na farmi imamo odštampane na nekoliko jezika. Plaste i kupe sjeno, četkaju magarad, a sve rade iz zadovoljstva što je kod nas nezamislivo. Rusi prednjače, ali nema ambasade u Crnoj Gori koja nas nije posjetila. Tek kada dođu stranci, možete da vidite kako su ljudi naučeni da se čovječno odnose prema životinjama.”
Bal s magarcima
I dok ispijamo kafu i pozdravljamo s dragim magama, spremajući se da napustimo bajkovite Martiniće, Darko Saveljić i njegova porodica pripremaju se za već tradicionalni bal s magarcima. “Početkom decembra organizujemo Novogodišnji bal s magarcima za djecu i odrasle. Prve godine je bilo 350, prošle preko 900 posjetilaca, tako da sad očekujemo bar duplo više. Kada sam prvi put organizovao bal, otac mi je rekao da sam lud i da niko neće doći, ali pogledajte na Fejsbuku pa ćete se uvjeriti. Pratimo prognozu, jer je važno da bude lijep i sunčan dan a onda odredimo datum koji objavljujemo na Fejsbuku. Kuvamo naše vino koje smo proizveli na farmi, i uz kafu i rakiju, sokove i priganice priređujemo koncert klasične muzike. Ove godine pripremamo iznenađenje. Koncept je da magarci budu zajedno s ljudima uz muziku svjetskih hitova koju će izvoditi orkestar sastavljen od saksofona gitare i violine.”
Darko tvrdi da sa Novogodišnjeg bala niko ne ode ravnodušan, u šta mi čvrsto vjerujemo. “Ljudi vole da se desi nešto što neće biti šoping centru ili u nekom drugom zatvorenom prostoru. Prosječan Crnogorac, ako je moguće, i u kafić bi da uđe autom, ali na dan bala svi automobile ostave ispod brda i do nas pješače kilometar i po, tako da su tu uključeni zdravi stilovi života. Ljudi su željni sunca i prirode i tog dana žive zdravije.”
GRACIJA 120/decembar 2017.
Piše Danijela Đonović
Foto Vesela Mišković
