Poslije uloge u filmu Spasitelj Olivera Stouna, glumica Nataša Ninković ušla je u svijet glume na velika vrata i svakom narednom ulogom potvrđivala da nije slučajno upisala studije. Iako je željela da upiše medicinu, njena ljubav prema glumi je ipak odnijela prevagu i danas je znamo kao glumicu koja je obilježila filmove Klopka, Rat uživo, Ivkova slava, Profesionalac kao i serije Jagodići, Porodično blago, Ranjeni orao i Cvat lipe na Balkanu.
Sa Natašom Ninković sreli smo se u Herceg Novom, gdje je došla da odigra predstavu Prah, Veljka Mićunovića. Glumica je nakon napornog puta bila raspoložena za razgovor u kome je za čitaoce Gracije otkrila i detalje o glumačkim počecima, kakve sve nove uloge je očekuju, ali nam prije svega približila predstavu zbog koje je sa kolegom Zoranom Cvijanovićem ovoga puta došla u Crnu Goru.
“Predstavu Prah igramo sa velikim uspjehom u Narodnom pozorištu u Beogradu, a nedavno smo sa njom bili na pozorišnom festivalu u Rijeci, gdje smo dobili dvije nagrade, od čega je jedna za žensku ulogu. Mislim da je ovo tek početak gostovanja u Crnoj Gori, jer već ima dogovora za ljeto i jesen”, rekla nam je glumica iz Trebinja i pojasnila zašto često za nju misle da je Crnogorka.
“Ninkovići su Hercegovci iz Trebinja, tačno iz sela Necvijeća (moja loza), a kažu prije 300 godina su došli iz Crne Gore. Međutim, to su priče, zapravo oni su Hercegovci. Pravi! Familija moje mame je sa Grahovca i iz Nikšića. Tamo postoji stara kuća i moj ujak to održava! Kad mi obaveze dozvoljavaju uvijek svratim tamo! Čitavo to područje doživljavam kao svoje, prosto blisko i prepoznatljivo”, emotivno nam je ispričala Nataša.
Kad smo kod porijekla, ne možemo da se ne sjetimo djetinjstva. Šta Vas danas u svakodnevnoj trci i brzom životu podsjeti na djetinjstvo?
– Imala sam divno djetinjstvo. Najviše me danas na njega sjete praznici, naročito Božić i slava, period okupljanja i slavlja. Ali i more, sunce i kristalno plavo nebo!
Kako Vaši sinovi Luka i Matija reaguju kada im danas pričate svoje doživljaje iz djetinjstva?
– Njima je najnevjerovatnije bilo to da smo imali samo jedan crtani dnevno, onaj u 19 i 15, a vikendom od 11 sati. Način života kakav je bio nedavno njima je potpuno dalek, način našeg druženja i igre. Odrastanje bez društvenih mreža potpuno im je nezamislivo.
Vaš put u svijet glume je bio, reklo bi se, sudbinski, ako se uzme u obzir da ste zakasnili sa predajom dokumenata za prijemni, ali da ste ipak iz prvog puta uspjeli da upišete dramsku Akademiju. Vjerujete li da svi imamo zacrtan put?
– Vjerujem. Tačnije mislim da su nam glavne kvote svima određene, a sve ono između je u stvari naš život, koji zavisi od nas samih. Zavisi najviše od našeg karaktera, prije svega socijalne inteligencije i sreće, kao neizbježnog elementa u životu!
Da li je moguće da je sudbina umiješala prste i kada ste odbili reditelja Olivera Stouna i poziv za preseljenje u Ameriku? Ili je to ipak ljubav?
– Rekla bih da je to bila isključivo moja odluka, ali, zanimljivo, odluka koja nije bila racionalna već intuitivna! Intuicija je mnogo važna. Meni je intuicija donijela mnogo toga dobrog.
Jeste li se ikada pokajali zbog te odluke?
– Prvi put sam se prije nekoliko godina zapitala šta bi bilo da sam, ali pošto nisam, ne razmišljam uopšte o tome. Neka samo bude kao i do sada u mom životu i karijeri, ja ništa ne bih imala protiv.
Jedno vrijeme su glasine o Vašem razvodu bile aktuelne. Šta inicira te glasine?
– Eto, a ja ih prvi put čujem! Glasine, ko glasine… Uvijek ih je bilo, uvijek će ih i biti. Izmišljaće ih mali, isfrustirani ne mogu da kažem ljudi, reći ću likovi, kojima je tako lakše da podnose svoj beznačajan, isprazan život! Ali ja se prosto ne bavim njima!
Možete li reći da imate brak kakav ste željeli?
– Suštinski da! Naravno da kao svaki par koji je dugo zajedno i kao dvoje jakih, temperamentnih ljudi imamo faze, ali su nam minus faze zaista uvijek kratkotrajne! Za sada nam je, ili bolje da kažem još uvijek nam je ljubav iznad svega!
Žene koje su imale iskustvo blizanačke trudnoće, opisuju to kao poseban dar. Šta je najteži dio odgajanja blizanaca?
– To je blagoslov u svakom smislu. A što se tiče odgajanja, u početku je bilo malo teže, a zaista ništa nije neizdrživo. Možda je najteže sačuvati njihov odvojen identitet i ne praviti poređenja!
Danas su oni tinejdžeri. Prepoznajete li neke od svojih tinejdžerskih hirova ili shvatanja kod njih?
– Mogu slobodno sada da kažem da su oni bolji tinejdžeri nego što sam ja bila! Mnogo su poslušniji i nisu buntovni, za razliku od mene! To ima svoje dobre i loše strane! Recimo, ja sam u osmom razredu odlučila da hoću da pušim, pošto-poto. U čitavoj porodici je to bio skandal, ali meni ne! Tek sa ove distance shvatam kako im je bilo i uopšte ne znam kako bih reagovala kada bi oni tako nešto uradili! Ma, neću ni da zamišljam, naročito pošto sam ja postala užasan protivnik duvana!
Mislite li da oni Vas mogu iznenaditi izborom zanimanja kao što ste Vi svoje roditelje?
– Iskreno, voljela bih da me iznenade. Kada bih u njima vidjela strast za nečim, bila bih presrećna i odmah bih ih podržala! Mnogo je bitno da voliš to što radiš, jer se onda mijenja ugao posmatranja i napor ne doživljavaš kao napor, to ti postaje stil života!
Vaši sinovi se bave sportom, da li Vi praktikujete neki vid rekreacije?
– Zapravo ja praktikujem sport samo u obliku rekreacije. Pomalo treninzi, više šetnje, ponekad vožnja bicikla, to je moja mjera. Rekreirajući se ovako, otkrila sam Adu Ciganliju u jutarnjim časovima, predivna je!
Da li pored predstava u kojima ste angažovani, ovih dana snimate još nešto?
– Radim jedan film koji režira Goran Gajić, reditelj serije Vratiće se rode. Novi film se zove Stado i govori o glumcima! Znam, već je smiješno i na žalost nije metaforično. Sigurna sam, biće to dobra komedija! Takođe, na RTS-u snimam seriju Fioke i fascikle koju režira Gaga Antonijević, sa kojim sarađujem prvi put poslije snimanja Spasitelja i veoma se radujem što opet radimo skupa.
Vaša filmografija je zavidna, uloge Vam se pamte. Koje snimanje posebno volite, a koje je bilo najzahtjevnije?
– S obzirom na našu realnost i stanje na filmu, ne mogu da se žalim, ali mi je žao što nije bilo još filmova. Sve što sam radila na filmu bilo je na ovaj ili onaj način nagrađeno, prepoznato u profesionalnom smislu i veoma sam srećna zbog toga. Ipak, moram reći da prosto nije fer koliko nema dobrih ženskih uloga na filmu. Kada se osvrnem, mogu reći da je snimanje Spasitelja bilo najzahtjevnije, ali i prepuno divnih trenutaka. Uloga u filmu Klopka mi je mnogo značila, jer sam se upustila i u koproducentski posao i zbog toga što je imao značajan život i uspjeh i van granica naše zemlje. Nakon njih, sve je bilo manje zahtjevno za mene. Ali sam tu filmsku prazninu kompenzovala sa nekoliko divnih televizijskih uloga, koje sam istinski voljela, kao što je uloga Riki u seriji Cvat lipe na Balkanu, uoga Vukice u Ranjenom orlu, kao i uloga u seriji Folk.
Uloge u domaćim serijama donose širu popularnost. Dešava li se da Vas zovu imenom nekog lika koji ste tumačili?
– Svi me zovu Nataša i ja sam im zahvalna na tome! Vjerujte, to je glumcima bitno!
Gluma je specifičan poziv koji mnogo zahtjeva, ali i daje. Koliko imate vremena za neke dodatne aktivnosti i šta volite da radite u slobodno vrijeme?
– Imam dosta slobodnog vremena, ali to se dešava po etapama, zavisno od perioda u godini. Kako mi glumci nemamo striktno radno vrijeme niti dugoročne planove, to valjda uvijek iznova podgrijava našu strast za poslom kao i potrebu da se igramo. Kada sam slobodna obavljam dužnosti koje imam u kući, zatim odvoženje i dovoženje djece, što u Beogradu zahtjeva puno radno vrijeme. Pored toga volim sa drugaricama da idem na ručak, a uvijek imam spisak knjiga koje trebam da pročitam, filmove da odgledam i poneki koncert.
Važite za jednu od najljepših glumica. Koji su Vaši omiljeni tretmani za njegu?
– Njega je veoma bitna. Postoji Teenlifting centar, gdje treniram mišiće lica, jer ne dozvoljavam da mi lice pada. Tim vježbama održavam tonus i to mi je vrlo bitno. Pored toga, jednom mjesečno odlazim kod moje kozmetičarke Tamare, koja mi njeguje lice njenim sjajnim receptima, od kiseonika do mezoterapije.
Jeste li ikada poželjeli da promijenite boju kose?
– Ne mijenjam boju, ali stavljam povremeno svjetlije pramenove koji mi daju toplinu. Crna kosa mora da bude strašno njegovana, jer vas u suprotnom čini starijom i umornom.
Estetske korekcije su danas veoma popularne, jeste li razmišljali o njima?
– Ne volim hirurške zahvate. Trudiću se svim silama da ne dođe do njih. Ponoviću, njega je neophodna. Kako spolja tako i iznutra.
Gracija br. 80
